Približiti se sebi

USLOJAVANJE STRUKTURALNE MATERIJE, GALERIJA BERNARDO BERNARDI, 15. LISTOPADA - 5. STUDENOG 2005.

Približiti se sebi

Zrelim slikarstvom i beskompromisnom željom za istraživanjem boje, plohe, linije, tj. materije, Koraljka Kovač definitivno je utrla put u umjetničke vode

Tijekom listopada i nekoliko dana studenog u dvije zagrebačke galerije, Galeriji Beck na Gornjem gradu te Galeriji Bernardo Bernardi u Pučkom otvorenom učilištu u Vukovarskoj, priređene su dvije izložbe iste umjetnice, Koraljke Kovač. Izložba u Galeriji Beck nazvana je Prostor i meditacije, a ona u Galeriji B. Bernardi Uslojavanje strukturalne materije. Sadašnji likovni izričaj Koraljka Kovač njeguje i usavršava od početka, apstrakciju u kojoj prevladavaju boje kao glavni oblikovni elementi. Slike iz Galerije Beck te kombinirane tehnike na papiru iz Galerije Bernardi logičan su nastavak njezinih izložaba u Zagrebu, Požegi, Rijeci, Pečuhu, Križevcima ili Karlovcu unatrag nekoliko godina.

U Galeriji Beck u Habdelićevoj Koraljka je Kovač izložila ciklus Prostori i meditacije koji broji trinaest ulja s voskom na platnu. U odnosi na prijašnje radove, mogli bismo reći da se Koraljkino slikarstvo približilo samo sebi. Naime, oblici koje je ona stvarala prije nekoliko godina, a dobro se prisjećam izložbe u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu, i sada su nazočni u njezinim slikama, samo što su donekle detaljizirani, uvećani. Stječe se dojam da se Koraljka fizički približila svojim ranijim radovima i stavila ih na novo platno. Plohe nisu više toliko umnožene, a potez je nešto markantniji. Masivne naslage boje pomiješane s voskom brzo se suše i ne dopuštaju bilo kakvo pretenciozno promišljanje pa je kreativna spontanost vidljiva na svakom platnu. Koraljkina tekstura u pojedinim trenucima iziskuje postati blagim reljefom odvajajući se od površine platna, a rezultat koji stvara, ukupnost različitosti gradivnih elemenata poput boje i plohe, pomalo postaje ekspresionistički. Forme koje radi Koraljka mogle bi biti zamagljene plasticistički mondrijanske, minimalno rotkovske (Mark Rotho) ili enformelistički jevšovarovske, no ona u cijeloj priči ostaje usredotočena izravno na djelo koje stvara. Pritom se koristi bojama koje već niz godina pripadaju u njezinu prepoznatljivu paletu, od toniranih plavih do žutih, crvenih i narančastih. Boje postaju treća dimenzija sama za sebe, a vertikalne i horizontalne linije te polja većih ili manjih debljina i dimenzija kroz prošlo su vrijeme itekako postale kovačevski prepoznatljive.

SLIKOCRTEŽI

U Galeriji Bernardo Bernardi logičan je nastavak Koraljkinih tzv. slikocrteža velikih formata te serija izložbi Soba za goste s tom razlikom da je dvanaest kombiniranih tehnika na papiru dublje podređeno liniji i plohi. Pastelniji joj je kolorit, s jasno iskristaliziranim potezima krede, olovke ili flomastera koji stvaraju ponekad neprobonju mrežu. Rešetke, koje su jedan od osnovnih elemenata tvorbe pojedinih djela, samo su naglasak na iznimnost transparentnosti kojom zrače njezini radovi na papiru. Podloga izbija na površinu, a površina bježi u podlogu, linija postaje dvojaka, vanjska i unutrašnja. Prije nekoliko godina na istim ovim stranicama napisao sam da Koraljka svojim iskazom slaže obojeni kolaž u cjelinu i dokazuje svoj neumorni crtački duh te da će njezin cjelokupni opus opstajati na liniji i plohi, boji i njezinim dinamičkim učincima te vedrini i toploti koja iz njezinih djela nepovratno izlaze. Dandanas vjerujem u te retke i nisam se prevario.

Svojim zrelim slikarstvom i beskompromisnom željom za istraživanjem boje, plohe, linije, što će reći materije, Koraljka Kovač definitivno si je utrla put u umjetničke vode iz kojih nema povratka. Tim više što se za svibanj sljedeće godine najavljuje izložba u Galeriji Prima centar na vrlo zanimljivu galerijskom skupu u Berlinu. Držimo joj svi palčeve...

Marko Kružić