Nevina dječica

Dućani su većmjesec dana dekorirani za ludo trošenje u mjesecu darivanja - što bi po komercijalnim regulama trebao biti smisao Božića. Po tome bi se moglo pomisliti da ću se i ja požuriti u predbožićno vrijeme pisati o pokolju nevine dječice (u katoličkom kalendaru 28. prosinca). No neću. Na radnom stolu svoga sina krajičkom oka vidjela sam CD na kojem je pisalo Pankrti. Premda je tom slovenskom glazbenom sastavu na pameti bio prije svega pank, a tek su igrom riječi postali Pankrti, mene su ponukali da jedan tekst posvetim djeci koja su - jošu ne tako davnoj prošlosti - cijeli život ispaštala grijehe svojih otaca i matera (po onoj starozavjetnoj: »Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi!« Ez 18, 2), dakle nezakonitoj djeci. Danas su takva djeca izjednačena u pravima s onom zakonitom, a samohrana majka nije nužno majka koja je rodila dijete nevjenčana, nego je takvom mogla postati i nakon rastave braka ako je sud dijete dodijelio njoj. Ni dijete ni majka ne pribijaju se više na društveni »stup srama« kao nekoć, kada su trpjeli svakojake pogrde i poniženja. Zanimljivo je da se pridjev samohran nalazi i u Hrvatsko-talijanskom rječniku (1874) D. Parčića i znači onoga koji sam sebe izdržava, hrani, pri čemu se sigurno nije mislilo na ženu bez muža, a s djetetom.

NA KLUPI

Pajnkrt, panjkrt, pankrt i sl. jest dijete rođeno izvan braka kojemu se - bar javno - ne zna otac. Dolazi od njem. Bankert u istom značenju. Ako znamo da je bank, banak klupa, kako je to onda klupa kumovala pajnkrtu? Ovako: bilo je to dijete začeto na »klupi« ili djevojačkom ležaju (ležaji u nekadašnjim djevojačkim - služinskim - sobama bili su vrlo uski, kao i cijela sobica, smještena uz kuhinju), a ne u prostranoj bračnoj postelji sa zakonitom ženom. Zato je takvo dijete i bilo nezakonito, jer zakonit znači onaj kojega zakon priznaje, koji je s gledišta zakona pravovaljan. I sama riječ zakon (danas shvaćena prije svega kao zbirka osnovnih propisa državne vlasti kojima se nešto određuje, uređuje, dopušta ili zabranjuje) izvodi se iz glagola začeti (češ. začít, začeti, nastati) i prvotno znači početak, načelo, počelo. U starijem hrvatskom jeziku (zabilježeno i kod spomenutoga Parčića) zakon je bio i brak, vjera, crkva, konfesija (rimski zakon = rimokatolička vjera), a i (Stari i Novi) zavjet. Pajnkrte naziremo u prezimenima Panjkret, Pinkert, Pankretić.

U sjevernoj (kajkavskoj) Hrvatskoj nazivu za dijete rođeno u takvim prilikama kumovao je mađarski (fattyú). Tako je nastao fačuk. I dok pajnkrt, poglavito u zagrebačkom govoru, može značiti i dijete općenito, često gledano i sa simpatijom, fačuk nikada nema mio prizvuk. To je riječ koja se često poteže u svađama i predbacivanjima među rođacima, a i među susjedima. To od rođenja obilježeno dijete dobivalo je jednaku porciju uvreda kao i njegova majka. Otac - nepoznat i neprisutan - bio je svega toga pošteđen. I fačuk se skrio u prezimenima Fot, Fotak, Futak, Fotivec i sl.

U Dalmaciji se dječaku kojemu se ne zna ni jedan roditelj ili samo otac govori mulac (tal. mulo, što znači i mazgov, mazga; tvrdoglavac; kopilan). I taj je oblik manje preziran od nekih drugih naziva za takvo dijete, jer se proteže i na mangupa, derana, pa i glupana, zvrkana. Mularija nije skupno ime za izvanbračnu djecu, nego za živahnu djecu općenito - za dječurliju. No samo ime, uz spominjanje mazgi i mula, govori i o gledanju društva na takvu djecu kao na manje vrijednu, ne pravu. Jer i mula ili mazga križanac je između kobile i magarca, dakle nije plod iste vrste. Takvih križanaca ima i među biljkama (mješanci, hibridi). Spajanje pripadnika raznih društvenih slojeva ili rasa (polutani) doživljavalo se također kao spajanje nespojivoga. Iz takvih veza rađali su se bastardi.

NA SEDLU

I bastard, kao i pajnkrt, zahvaljuje svoje ime jednom predmetu: ni više ni manje nego sedlu. U srednjovjekovnom lat. bastum znači sedlo s košarom za teret. Bastard - dijete začeto »na sedlu« - aludira na ljubovanje mazgara sa sluškinjama po gostionicama, s kojima su spavali sa sedlom pod glavom. Osvijetlila sam izvanbračno dijete njemačkim, mađarskim, talijanskim / latinskim reflektorom. Od jezika koji su okruživali hrvatski nedostaje jošjedan - turski. Naravno da nam je i on podario ime za to obilježeno dijete - kopilan / kopiljan, kopile. Prvo mu je značenje nezakonito dijete, a u fig. značenju upotrebljava se za vragolana, nevaljalca, obješenjaka. No u nefigurativnom značenju ta riječ govori i o stavu društva prema djetetovoj majci: kurvin sin. U Škaljićevu rječniku turcizama opširno se objašnjava postanak te riječi. Sastavnice su mu tur. kahpe + oNul, sin, muško dijete (tur. kahpe oNlu, vulg. kahpoNlu = kurvin sin). Tur. oblik kahpe ima u Bosni oblik kahpija, a muklo N se ne izgovara, pa je od kahpiolu nastala naša izvedenica kopile. Kahpija / kapija (h se često kao hak gubi) znači bludnica, kurva, pokvarenjak (tur. kahpe < ar. qahbä). Riječ kopil / kopilj u ovom osnovnom obliku javlja se veoma rano u rumunjskom jeziku i u balkanskim jezicima, a formirala se vjerojatno pod tursko-tatarskim utjecajem jošu staroj slavenskoj zajednici prije dolaska Slavena na Balkanski poluotok ili u samim počecima njihova dolaska. I ona je dala prezimena - Kopilaši Kopilović. Danas kurvin sin (odnosi se samo na odrasle) ne mora nužno značiti da je riječ o prostitutkinu potomku; to može biti i čovjek rođen u pravovaljanu braku, no u nadijevanju toga imena prevagnula je upravo ona pokvarenjačka crta njegova karaktera. Oni koji ga »časte« tim imenom vjerojatno nikad nisu upoznali njegovu majku, koja može - ali i ne mora - biti kriva za stanputice svoga sina.