Nedostatak koncepcije

Nedostatak koncepcije

Vrhunska izvedba glasovitih ladarica na početku martinskoga programa, praćena komornom, ali vedrom i rasplesanom koreografijom valpovačkih kola pa i gracioznim kotorskim plesovima, najavila je dobro raspoloženje ansambla

Povelika godišnjica postojanja našega profesionalnog Ansambla narodnih plesova i pjesama Lado proslavljena je tradicionalnim koncertima u Hrvatskome narodnom kazalištu (11. i 12. studenog) i u koncertnoj dvorani Lisinski (16. studenog). Vrhunska izvedba glasovitih ladarica na početku martinskoga programa, praćena komornom, ali vedrom i rasplesanom koreografijom valpovačkih kola pa i gracioznim kotorskim plesovima, najavila je dobro raspoloženje ansambla. Usprkos dobroj tehničkoj izvedbi, baranjski i lički plesovi ostavili su bljeđi dojam zbog brzih tempa baranjskih plesova, prekrupnih koraka u kolu te prenaglašene teatralnosti ličkoga kolovođe. U klasičnim koreografijama slavonskih, bunjevačkih kola i linđa ni uz vrsne izvođače nije se u potpunosti ostvarilo jedinstvo zvuka, slike i atmosfere s početka koncerta, a mogućnosti izvođača nisu došle do punoga izražaja. Premijerna izvedba svadbenih plesova iz Lukinić Brda zadivila je kostimografskom raznolikošću i bogatstvom, glazbenom obradom i izvrsnom svirkom orkestra. Kostimografija također premijerno izvedenih starih bračkih plesova doimala se prema tome, pa i prema poznatome ladovskom ugledu skromno, estetski i stilski nedorečeno. Estetike je nedostajalo i u jednoobraznom šarenilu novih skupocjenih kineskih svila ženskih bunjevačkih nošnji. Dojam je popravio muški dio ansambla srčanim i raspoloženim nadigravanjem te tako gledateljstvu podigao temperaturu.

Nedavno osnovan ladovski Studio za tradicijska glazbala svirkom je potvrdio da upravo jest iako je bilo i nekad... kako su naslovili svoju točku, te pokazali da danas i u gradu ima mladića zainteresiranih za svirku na raznim sviralama i gajdama. Veliki tamburaški orkestar obogaćen solističkim instrumentima poput violina, cimbala i plonerice vrhunskom je svirkom bio posebno nadahnut tijekom cijeloga koncerta, a dojmljiv zvuk sigurno je još dugo zvonio u uhu publike.

Koncertu je u cjelini nedostajalo programske koncepcije koja bi smisleno povezala pojedine točke. Usto, od jedanaest izvedenih točaka čak je pet starih Ljevakovićevih koreografija, a i dvije novopostavljene vrlo su klasične prema načinu scenske postave te preuzete s repertoara amaterskih ansambala. Ležeran odnos vodstva ansambla prema vjernoj kazališnoj publici očitovao se i u čudnim ispadima snimatelja među razigrane izvođače na sceni. Kao da je snimanje važnije od publike.

Tvrtko Zebec