Horizonti pjevaju

Horizonti pjevaju

Pozitivna energija koju smo osjetili za posjeta Cardiffu očito nije samo u riječima. Strani investitori dolaze u Wales, turizam je u porastu, a ulaganje u obrazovanje doista se isplatilo, jer napuštenu industriju zamjenjuju visoka tehnologija, znanstveni projekti i umjetnički centri

Suton se spušta nad zaljevom Cardiffa. Obasjana posljednjim zrakama sunca zgrada velškoga Milenijskog centra samosvjesno se izdiže nad lukom i pretvara u simbol nacije. Krila od velškoga škriljevca u tonovima od ružičastog do tamnosivog kao da podupiru napetu opnu zaobljene čelične glavne fasade, koja s padom mraka oživi poezijom. Ne, to nije literarna metafora, jer to jest fasada koja se čita. Gledajući izvana svaki osvijetljeni prozor ujedno je slovo stihova na velškom i engleskom. Svaki je stih zaseban, ali za one koji znaju oba jezika, mogu ih pročitati u kontinuitetu:

CREU GWIR IN THESE STONES

FEL GWYDR HORIZONS

O FFWRNAIS AWEN SING

(Velški: Stvoriti istinu poput stakla iz peći inspiracije)

(Engleski: U ovim stijenama horizonti pjevaju)

Autorica stihova, pjesnikinja Gwyneth Lewis, kaže da je metalna opna fasade podsjetila na užarene peći velške industrijske prošlosti. »Htjela sam da riječi budu odraz arhitekture. Riječi na fasadi su od stakla i govore o istini koja je prozirna, lijepo oblikovana, ali krhka i stoga još dragocjenija. Nisam htjela da velški stih bude preveden na engleski, nego da svaki od njih ima svoju poruku. Slojevitost velškoga škriljevca podsjetila me na pejzaž zaljeva. More i horizont simbol su Walesa, koji je morem izvozio svoje bogatstvo, a u Cardiff se morem stizalo iz svih krajeva zemaljske kugle. Svakom će izvedbom stijene Milenijskoga centra propjevati zvucima glazbe iz cijeloga svijeta.«

Nakon ovoga prvog susreta sa zgradom koja odiše ljubavlju za poeziju nije čudno da je u centru uz operu, balet, glazbene radionice, umjetnički terapeutski centar za djecu i invalide, centar za mlade, smještena i Academi, velška udruga za promidžbu književnosti i društvo književnika.

Percy Thomas, arhitekt Milenijskog centra za scensku umjetnost, jednako je poetičan kada opisuje nadahnuće za projekt: »Moja je želja oblikovati zgradu poput velškoga krajolika.« Wales je predstavio tradicionalnim materijalom, a ne tradicionalnim simbolima Walesa kao što su crveni zmaj, poriluk i sunovrat. Vanjski su zidovi pobočnih zgrada građeni od slojeva grubo obrađena škriljevca, reciklirana od otpada koji nastaje pri proizvodnji crepova, tradicionalnoga materijala za pokrivanje krovova. Zaobljena opna glavne fasade konsturirana je od ploča nehrđajućeg patiniranog čelika, čija je površina posebno obrađena kako bi se stvorila fina tekstura što odražava svjetlost u nijansama ovisno o vremenskim prilikama i u suglasju s bojama škriljevca. Slojevitost škriljevca na vanjskoj opni odgovara slojevitosti obloge zidova od velškoga jasenova i hrastova drva u unutrašnjosti, a motiv kamena ponavlja se na balkonima loža, samo umjesto škriljevca tamo su ručno izrađene cigle od mješavine gipsa i staklene prašine. Za crne elegantne stupove u predvorju, kojih je površina prekrivena reljefnim rombovima, arhitekt kaže da se nadahnuo fosilima koje je kao dijete nalazio u velškim ugljenokopima.

Arhitekt ovako objašnjava svoju viziju autohtone arhitekture: »Htio sam da Velšani u svakom detalju pronađu nešto što im je poznato, da zgrada bude otvorena s porukom prema vani, kao što je tekst nad glavnim ulazom, koji je u tradiciji natpisa na nadvratniku antiknih zdanja. Želim da veliki ulazni prostor u kojemu se održavaju besplatni koncerti, projekcije, glazbene radionice i izložbe, gdje su smješteni restorani i kafići, privuče i one koji bi inače zazirali od ulaza u klasičnu opernu kuću. Ako šetači na trgu pred Milenijskim centrom uzdignu pogled na osvijetljene prozore, vidjet će da iza fasade sve vrvi od života.«

To je prvi veliki projekt Percyja Thomasa koji je morao udovoljiti zahtjevima velškoga nacionalnog ponosa i visokim standardima profesionalnih kuća kao što je ugledna Velška narodna opera, koja je prvi put dobila stalni smještaj sa scenom koja je za samo dva četvorna metra manja od pozornice slavne operne kuće Covent Garden. Prednost ove operne scene jest da ima najnoviju tehniku i obilje prostora za studije i sve popratne sadržaje. Čak se pazilo na to da je u odjelu za šivanje kostima maksimalno prirodno svjetlo. Oko glavne zgrade najvećeg auditorija sa 1900 sjedala manji su objekti za različite kulturne sadržaje, uključujući i stambeni blok u kojemu može prespavati 150 mladih ljubitelja umjetnosti. Čitav projekt stajao je 106 milijuna funti i jedno je od najvećih ulaganja milenijskoga fonda i lutrije. No gradnja nije započela bez skandala. Prije deset godina prvi nagrađeni projekt za Operu Cardiff Bay bio je projekt Zahe Hadid, ali nacionalni ponos Velšana nije mogao dopustiti da Cardiff dobije sjajno arhitektonsko rješenje, ali od nekoga tko nije iz Walesa, ne govori velški i po mišljenju komisije nije u projekt unio dušu Walesa.

Percy Thomas ponudio je sve to i još više, možda i previše.

Cardiff, najmlađi glavni grad u Europi, dobio je jedan od najvažnijih centara za operne, glazbene i baletne izvedbe, koji je ujedno i simbol regeneracije Walesa. Sljedeće godine u neposrednoj blizini bit će dovršena i nova zgrada Narodne skupštine Walesa. S terase iz svog ureda First Minister Rhodri Morgan s ponosom nam je pokazao kako napreduje projekt Richarda Rogersa, »dom nove velške demokracije na koju je Wales vrlo ponosan«. Pri svakom susretu uvjerili smo se koliko su Velšani ponosni na svoj jezik i samostalnost.

Pozitivna energija koju smo osjetili za posjeta Cardiffu očito nije samo u riječima. Strani investitori dolaze u Wales, turizam je u porastu, a ulaganje u obrazovanje doista se isplatilo, jer napuštenu industriju zamjenjuju visoka tehnologija, znanstveni projekti i umjetnički centri. Ali ne smijemo zaboraviti ni na sport, jer u Cardiffu se nalazi i jedan od najsuvremenijih sportskih objekata, Milenijski stadion izgrađen za svjetski Rugby Cup 1999. Od tada stadion je uvijek pun, a hoće li isti broj posjetitelja pohrliti i u novi kulturni centar, vrijeme će pokazati. Za uspješno poslovanje trebali bi godišnje prodati četiri stotine tisuća ulaznica u gradu koji ima tri stotine tisuća stanovnika. No Milenijski centar nije samo za stanovnike Cardiffa, jer će međunarodni program privući publiku iz svih krajeva Walesa i mnoštvo turista. Nadamo se da će se u taj program uključiti i umjetnici iz Hrvatske i tako nastaviti dosadašnju dobru kulturnu suradnju, kao što su to bili koncert Zbora Zoranić iz Zadra u St. David’s Hallu i odlično primljena izložba hrvatskih suvremenih umjetnika (Ana Serić i Ana Husman, Igor Grubić, Ivan Faktor, Kristina Leko i Andreja Kulunčić) u galeriji g39 u Cardiffu.

Oko centra ubrzano se grade prilazi, parking, a u neposrednoj je blizini i sjajan St. David’s Hotel, sagrađen na najljepšem položaju u zaljevu. Cardiff je nakon godina propadanja luke pronašao nove sadržaje, koji su obnovili cjelokupno područje nekadašnjih dokova. Izgradnjom brane i stvaranjem jezera na ušću rijeka Ely i Taff stvorena je zaštićena prirodna zona u kojoj uživaju ne samo brojni posjetitelji nego i rijetke vrste velške flore i faune.

Iz Londona Flora Turner-Vučetić