AMERIČKO SRCE TAME

AMERIČKO SRCE TAME

Domoljublje je u Demmeovu remakeu shizofreno, premda nam nije posve jasno promatramo li republikansku ili demokratsku konvenciju. Rituali su im identični, kao što su im identični i jastrebovi. To je Demmeov lukavi trik. I, što je najvažnije, Demmeovo je ludilo pravo

Dok bivši korejski veteran Frank Sinatra pokušava u remek-djelu Johna Frankenheimera Mandžurijski kandidat razmrsiti konce velike Crvene urote uz pomoć tajanstvene Janet Leigh, opsjednut lančanim noćnim morama koje su nadvile sjenu na njegovu vojnu prošlost, ali i na učinkovitost Pavlovljevih metoda, njegov bivši suborac isprana mozga, programirani Laurence Harvey, rastrgan između krhotina moralnih sloboda i komunističkih naredbi, uzima pušku (á la Oswald) kojom bi trebao likvidirati potpredsjedničkog kandidata. Samo nekoliko dana nakon zakazane američke premijere Frankenheimerova filma, počinjen je atentat na predsjednika Kennedyja. To je toliko uznemirilo njegova producenta Sinatru, da je brže-bolje povukao film iz distribucije. A koliko je Frankie Boy bio uznemiren, dokazuje i njegov brzopotezni transfer u republikanske redove, koji su mu valjda osigurali više gaža, a manje stresa.

NEKOĆFANTASTIKA, DANAS REALNOST

No, ako Frankenheimerov proročanski original iz 1962. podastire sablasnu viziju Kennedyjeve ere i kubanske krize, onda se nipošto lošiji Demmeov remake (dapače, riječ je o jednom od rijetkih holivudskih remakea koji je dorastao njegovu izvorniku), čija je premijera strateški održana dan nakon Kerryjeve nominacije, može tretirati poput male eksplozivne naprave za aktiviranje poslijerujanskoga filmskog imaginarija. Ono što je Frankenheimer zamišljao kao političku fantastiku, sada postaje realnost, dakako, uz neizbježne inteligentne preinake. Neprijatelj više ne ispire mozak tijekom Korejskoga rata, nego u Pustinjskoj oluji. Potpredsjednički kandidat više nije Shawov očuh, nego sam Shaw. A njegova majka (fenomenalna Meryl Streep) više nije komunistička Željezna Lady poput nezaboravne Angele Landsbury, nego njujorška senatorica. U usporedbi sa Sinatrinim Shawom, Schreiberov naurotični Shaw psihološki je više iznijansiran, u isti mah i histeričan, i umiljat, i zastrašujuće opasan. Državni udar preimenovan je u promjenu režima. Paranoja je bolje orkestrirana. A komunističke zlikovce sada zamjenjuje multinacionalna korporacija Manchurian Global, osmišljena kao križanac Halliburtona i Enrona. Razvoj biotehnoloških vragolija u kojima sudjeluju južnoafrički znanstvenici kao vatreni zagovornici apartheida unaprijedio je i metode ispiranja mozga. No, bez obzira na sve te vragolije, Maryl Streep koristi se provjerenim sustavom hipnotizera iz starih Hammerovih horora koji pacijente nazivaju imenom i prezimenom, kako bi aktivirala sina za akciju.

Ipak, domoljublje je u Demmeovu remakeu još shizofrenije, premda nam nije posve jasno promatramo li republikansku ili demokratsku konvenciju. Rituali su im identični, kao što su im identični i jastrebovi. To je Demmeov lukavi trik. I, što je najvažnije, Demmeovo je ludilo pravo. Ono dopire sve do američkoga srca tame. Onog istog do kojeg je, bez obzira na njegov dijametralni autorski prosede i političke stavove, dopro Shyamalanov Zaselak u svom raskrinkavanju američkih postrujanskih strahova i paranoja.

Zato je Demme mnogo bliže Pakulinoj angažiranoj školi (šifra: The Parallax View), nego Frankenheimerovu suludu žanrovskom balansiranju između trilera i političke satire. Jer, Manchurian Global nije ništa drugo nego bušovski neokapitalistički odgovor na post-niksonovski Parallax. A koliko je Demmeov rukopis daleko odmaknuo od političke fantastike, dokazuje nam i činjenica da nam više nije teško pogoditi tko bi danas glasovao za mandžurijskoga kandidata - Oriana Fallaci i Theo Van Gogh!

Dragan Rubeša