Zlato i vatra

Zlato i vatra

U doba kada polako nestaju karizmatičke umjetničke osobnosti milanska Scala sjeća se svojih zvijezda i počinje s izdavanjem njihovih prvih tonskih zapisa kad su još bili početnici koji su obećavali. A nedvojbeno je jedna od najvećih Giuseppe di Stefano. Ma koliko poslije kritičari imali prigovora, često i vrlo umjesnih, na način njegova pjevanja, di Stefano je unatoč svim svojim pjevačko-tehničkim nedostacima jedinstven i neponovljiv. Njegova muzikalnost i osjećaj za interpretaciju, izvrsna dikcija i poseban glas izdvajaju ga od niza velikih tenora koji su mu prethodili ili ga slijedili.

Di Stefanova je karijera sjajno počela. Rođen 24. srpnja 1921. u Cataniji, godine 1927. preselio se s obitelji u Milano. Pjevao je u katedralnom zboru i 1938. pobijedio na dva pjevačka natjecanja. Ratna događanja dovela su ga u internaciju u Švicarskoj. Godine 1944. uz glasovirsku pratnju umjetničkoga ravnatelja Radio Lausanne Edoarda Mosera snimio je svoje prve snimke - ulomke iz opera Manon, Werther, Biserari, La Boh#me, Tosca, Prijatelj Fritz, Arležanka i Ljubavni napitak. Slušatelji radija i kritičari bili su podjednako oduševljeni ljepotom njegova kristalno čistoga glasa u kojemu je bilo urođene senzualnosti što je činila tako uvjerljivima ljubavne izljeve njegovih zaljubljenih opernih likova. Instinktivno shvaćena topla meka piana nadograđivala su urođenu ljepotu fraze i ukazivala na glazbeni ukus i muzikalnost što će ga i poslije izdvajati od drugih. Upravo je nevjerojatno kako je već tada vladao onim što je temeljna karakteristika njegova pjevanja - potpuno stapanje riječi i tona.

OMILJENI MASSENET

Odmah je snimio komercijalne snimke za švicarski HMV, od kojih je na CD-u s naslovom Moja prva ploča Massenetova Elegija. Di Stefanova karijera munjevito se razvijala, slijedile su tri kompletne opere za švicarski radio, profesionalni debut 20. travnja 1946. u Reggio Emiliji u Massenetovoj Manon i prvi nastup u Scali 15. ožujka 1947. također u Manon. Postao je senzacija. Nije imao ni 27 godina kad je 25. veljače 1948. pjevao Vojvodu u Rigolettu u Metropolitanu. Massenet je bio omiljeni autor di Stefanovih mladih dana, i njegov poetski zanosan Chevalier des Grieux zabilježen je u nizu zapisa za EMI nastalih 1947. uz Londonski simfonijski orkestar pod ravnanjem Alberta Eredea koji se nalaze na CD-u. Taj niz dopunjuju već zrelije interpretacije iz Arležanke i Toske, a tu je još suptilni Wilhelm iz Thomasove Mignon i Alfredo u Traviati. Zlato i vatra u glasu Giuseppea di Stefana bio je naslov članka o umjetniku u vrijeme njegovih najvećih uspjeha. I zaista, taj samo njemu svojstven zanos, ta sicilijanska vatra koja ga je poslije vukla prema verističkom repertoaru za koji njegov glas nije bio po prirodi prikladan, bit će uzrokom razmjerno brzu kraju di Stefanove karijere. Ali ulomci na tom CD-u (na njemu je i potresan Ingemisco iz Verdijeva Requiema pod ravnanjem Artura Toscaninija iz 1951) svjedoci su neprocjenjiva blaga što ga je u svojim dvadesetim godinama imao u grlu taj nezaboravni pjevač.

Marija Barbieri