Zaboravi logiku!

Zaboravi logiku!

Priča o zapletenim međusobnim odnosima pet zagrebačkih obitelji trenutno se svodi na monotono i prilično zamorno nizanje artificijelnih dramskih situacija, posve nezanimljivih i nerijetko iritantnih verbalnih okršaja u kojima ponajprije strada gledateljev dobar ukus

»Ljubavi, volim te otkad sam te upoznao. Čak i prije, otkad znam za sebe. Iako zvuči ludo, čini mi se kao da si uvijek bila uz mene...«

Smiješno vam je? Nasmijte se onda još malo:

- »Znaš što? Simpatičan si mi, pa ću ti reći istinu. Ja nisam tako naivan kao što izgledam.«

- »Odmah sam shvatio. Ti si ovdje sigurno zbog posla?«

- »Naravno! Ali kako ti jednog dana misliš biti mladi liječnik i ne znati igrati tenis?«

- »Ne znam. Nisam o tome razmišljao, ali čini mi se nekako glupo...«

Uistinu, i jest glupo. A riječ je tek o kraćem dijalogu dvojice važnijih likova Zabranjene ljubavi, kapi u moru besmislica kojima su svakodnevno zapljusnuti gledatelji nove domaće sapunice koja je nedugo nakon Ville Marie stigla na naše male ekrane. Možda prve mačiće doista ne bi trebalo bacati u vodu. Jer, u usporedbi sa Zabranjenom ljubavi prva se hrvatska sapunica Villa Maria, unatoč površnosti, ispraznosti i diletantizmu, doima poput doma kulture s vodoskokom, remek-djela televizijske produkcije pred čijim profesionalizmom i kakvom-takvom suvislošću gledatelj domaći obični gotovo treba skinuti kapu.

PUNO BABICA - KILAVO DIJETE

Zanimljivo da stvari na papiru i ne izgledaju tako loše. Drugi adut jesenske sheme RTL televizije licencijski je proizvod, navodno ambiciozan projekt u čiju je realizaciju uključeno više od dvjesto ljudi, među kojima čak petnaest scenarista, četiri redatelja, osamnaest stalnih glumaca, te mnogo snimatelja, stilista i raznih drugih suradnika. Zbog priželjkivane kvalitete RTL-ovi su šefovi angažirali i stručnjake iz britanske producentske kuće Fremantle Media, tvrtke koja već dvadesetak godina radi na sličnim projektima diljem svijeta. No, iako je za potrebe snimanja bivša tvornica žarulja u zagrebačkoj Folnegovićevoj ulici preuređena u veliki studio s trinaest setova, nakon odgledane bilo koje epizode Zabranjene ljubavi gledatelju neizbježno pada mrak na oči. Najavljivanu obilju ljubavi, strasti i akcije zasad nema ni traga, osim ako svu onu lošu glumu, prenemaganje, afektiranje i mučenje s razgovjetnim izgovaranjem teksta ne bismo trebali razumjeti kao burne emocije. O nekakvoj životnosti i uvjerljivosti također nema ni govora, jer se priča o zapletenim međusobnim odnosima pet zagrebačkih obitelji trenutno svodi na monotono i prilično zamorno nizanje artificijelnih dramskih situacija, posve nezanimljivih i nerijetko iritantnih verbalnih okršaja u kojima ponajprije strada gledateljev dobar ukus. Primjerice, važan element zapleta od sama početka serije ubojstvo je stanovitoga Tomislava Kosa, vlasnika fitness-centra za čiju je smrt osumnjičen nesuđeni Romeo, senzibilni glavni junak Danijel Lončar. Policija se, međutim, ne pojavljuje ni nakon desetak epizoda, a sam zločin ubrzo biva posve zanemaren. Što tek reći o dvojici braće, Dalmatincima od kojih jedan govori čakavicom, a drugom se često omakne izdajničko kaj. »Zaboravite svaku logiku vi koji gledate«, poručuje nam RTL, negledljivom trakavicom dajući nesebičan prilog nezaustavljivu trendu posvemašnje debilizacije zabavnoga televizijskog programa.

RASPRODAJA UGLEDA

A možda nas niska kvalitativna razina Zabranjene ljubavi i ne bi trebala previše čuditi. Naime, kao kreativni producent i osoba odgovorna za konačni izgled čitavoga projekta potpisan je Zoran Sudar, redatelj koji nas je posljednjih godina zabavljao zbrkanim akcijskim trilerom Posljednja volja i teško gledljivim TV-serijama Naši i vaši i Zlatni vrč. Dodatno rastužuje činjenica da je među redateljima sapunice i Milivoj Puhlovski, potpisnik kultnih i danas rado gledanih Smogovaca. Premda kao alibi tvrdi da je zbog ubitačna tepa snimanja i naravi sama žanra sapunice kvalitet serije nužno povremeno zanemariti, ovakva rasprodaja ugleda uistinu mu nije bila potrebna. Isto se može reći i za rijetka zvučnija glumačka imena angažirana uglavnom za uloge negativaca. Zlica od opaka ovdje je Viktorija Novak, proračunata, ali i nesretna žena karikaturalno sklona beskrajnim spletkama i manipulacijama. Podnošljivo je glumi Sanja Vejnović, nekadašnja zabranjena ljubav Banovića Strahinje, casting manager i glumica koju ćemo uskoro gledati u ulozi slijepe slikarice Slave Raškaj u filmu 100 minuta Slave, novom djelu Dalibora Matanića. S njom se nemušto pripetavaju iskusne Matija Prskalo i Vanja Matujec, a ništa bolji dojam u liku Viktorijina muža, naivna dobričine Stjepana Novaka, ne ostavlja ni Velimir Čokljat, glumac koji je zbog nastupa u Zabranjenoj ljubavi napustio Osječki HNK. Unatoč primamljivoj financijskoj ponudi, bila je to pogrešna odluka, jednako kao i izbor anonimnih mladih glumaca, manekena blistava osmijeha čije je nesnalaženje u glavnim ulogama i na setu gotovo tragikomično.

Dobrohotniji bi gledatelj Zabranjenu ljubav mogao proglasiti neuspjelom domaćom inačicom nekad popularne serije Beverly Hills, i pokušati u njoj pronaći natruhe autoironije i nekakve trash-kvalitete. No, bojim se da bi to bio uzaludan posao. Jer, gledanje Zabranjene ljubavi i strastveni će ljubitelji sapunica ubrzo proglasiti potpuno nemogućom misijom.

Josip Grozdanić