Uspjeh obljetničkog Macbetha

Uspjeh obljetničkog Macbetha

London Out of Joint, jedno od britanskih kazališta koje se u posljednjem desetljeću istaknulo mnogim zanimljivim produkcijama, proslavilo je ovih dana desetogodišnjicu postojanja premijernim Macbethom u režiji Maxa Stafforda-Clarka, koji je prije režirao mnoge od uspješnica toga kazališta pa i svjetsku praizvedbu Ravenhillova Shopping & Fucking. Ambijentalni Macbeth, sudeći po kritičkim reakcijama, jedna je od najuspješnijih premijera prvoga dijela londonske kazališne sezone. Smješten u neimenovanu afričku državu, njegov naslovni lik izravno je nadahnut Idijem Aminom i njegovom fasacinacijom vještičjim vještinama. Publika kazalištem Arcola putuje od podruma, gdje tragedija započinje vješticama koje govore francuski, pa do krova, zavirujući u različitim sobama u scene iz Macbetha, ponekad i sudjelujući u njima. Stafford-Clark uspio je kreirati Macbetha koji donosi inovativna rješenja i smjele intervencije, ostajući pritom vjeran Shakespeareovu izvorniku, a posebno je impresivan glumački dio produkcije, Danny Sapani u naslovnoj ulozi i Monica Dolan kao Lady Macbeth.

Ruska MTV Maskerata

Moskva Ime Vladimira Agejeva poznato je svima koji prate suvremeno, sve življe rusko kazalište, riječ je o mlađem redatelju koji se polako, ali sigurno uvukao u sam vrh ruskih novih redateljskih imena, posebno svojom interpretacijom Začaranih duhova braće Presnjakov na prošloj Zlatnoj masci u Moskvi. Agejev se prošlog tjedna u Kazalištu Satirikon oglasio novom premijerom, Maskeratom, dramom mladoga Ljermontova iz 1836, pisanom po uzoru na Othella. I baš kao Rimas Tuminas, i Agejev je iz objektivno gledano tanka predloška izvukao kazališni maksimum, napravivši predstavu koja se poigrava različitim stilovima posuđenima uglavnom iz - filma i videa. S mnogo referencija na zlatno doba holivudskoga glamura, poznate horore ili MTV-ove videospotove Agejev je napravio još jednu predstavu koja ga čini prepoznatljivim na ruskoj kazališnoj sceni. Atraktivna, ambiciozna, mudra i lišena romantičarske sentimentalnosti Maskerata Vladimira Agejeva osvježenje je na moskovskoj sceni.

Stari majstori ne posustaju

Varšava I dok je moskovsku scenu obilježila premijera mladog lava, Varšavom i dalje dominira jedan od velikana kazališne umjetnosti Krystian Lupa, koji ni u svojoj 62. godini kreativno ne posustaje i dovoljno je snažna osobnost da njegove predstave obilježavaju čak i kazališno vrlo jaku Poljsku. On je u varšavskom Dramskom kazalištu (Teatr Dramatyczny) u jednu produkciju spojio Čehovljeva Galeba i Španjolsku dramu Yasmine Reze, naslovivši projekt Nedovršeni One-Man Show. »Želim da obje produkcije budu kao sijamski blizanci, kao dvije poštanske marke iz iste serije«, zapisao je Lupa ostvarivši nekonvencionalnu i začudnu produkciju, koja je dio kritike oduševila, dok je dio ostao zbunjen očekujući valjda nešto posve drukčije. No, Lupa je uvijek koliko impresivan u rezultatima toliko i nepredvidljiv i bilo kakva očekivanja od ovog kazališnog filozofa lako se izjalove. Jednostavno, Krystian Lupa jedna je od najvećih osobnosti suvremenog europskog kazališta.

Tragedija izgubljena u spektaklu

Tokyo Najiščekivanija produkcija u Tokyu u ovom dijelu sezone bila je produkcija Kralja Leara u režiji Makotoa Satoa i s Rendži Išibašijem u naslovnoj ulozi u kazalištu Setagaja. Dva velikana suvremene japanske scene okupljeni oko iste (skupe) produkcije činili su se jamstvom sigurna uspjeha. No, sudeći po suzdržanu sudu kritike produkcija nije oduševila. A čini se da je osnovni problem izišao baš iz velikih očekivanja i još većeg budžeta produkcije. Tako je omogućena spektakularna scenografija sa stubama koje nikamo ne vode, ali onemogućuju mizanscen, šareni kostimi u azijskom etnostilu, nastup poznatih kodo-bubnjara te prenaglašeni videoefekti. Sve je zajedno rezultiralo spektakularnom predstavom, koja je međutim pokrila glumce pa je od Shakespeareove velike drame ostala samo osnovna priča nedovoljna za pravu tragediju.

Jasen Boko