Topusko - u kutu, nikom na putu

U Topusko se ne ide »u prolazu«. To je mirno slijepo crijevo - u kutu, nikom na putu. Ipak, nisu ga baš ostavljali na miru. U rimsko doba bilo je na rubnom području (Ad Fines), o čemu govore brojni arheološki nalazi, a zna se kako prolaze oni »rubni«. Prvi put se spominje 1192. godine, a 1205. Andrija II osniva ondje cistercitski samostan, u sklopu kojega je i crkva sv. Marije, prva gotička građevina u sjevernoj Hrvatskoj, od čega je danas ostao samo jedan gotički luk (koji vapi za zaštitom). A onda je, kao i mnogim drugim krajevima, i Topuskom zaprijetila turska opasnost, prekidaju se trgovački putovi, trgovište propada, a i cisterciti napuštaju Topusko, no Juraj de Topusko ipak je u tim nemirnim vremenima (16. st.) još uspio napisati svoj Misal na latinskom jeziku, jedinstven primjerak prekrasnoga iluminiranog rukopisa koji se čuva u riznici Zagrebačke katedrale. Turci udaraju i 1593. razaraju Topusko.

No Topusko ima nešto što nisu mogli razoriti. Krije se to i u njegovu imenu. Topusko i jest i znači toplice. Nastalo je od Toplsko, u pridjevskoj izvedenici na -üsk (kao Pokupsko, Taborsko, Kravarsko, Saborsko, Kamensko i sl.), s ispuštanjem sufiksa -ica. Do 12. st. zvalo se Toplica, premda su i toponim i opća imanica češće u množini - toplice. Pridjev topal (topao) javlja se u južnim slavenskim jezicima s korijenskim samoglasnikom o, dok je u sjevernima češći prijevoj e, pa je npr. u rus. tëplyj, češ. teply, kako je i u hrvatskim čakavskim govorima: teplo, teplina, tepliti. Prasl. *tepl?/topl? potječe od glagola *tepti, grijati, biti topao, koji je u vezi sa staroind. tapati, davati toplinu iz sebe, i lat. tepere, biti mlak, biti topao, ali i biti zaljubljen (usp. zagrijao/la se za koga/što). Lat. pridjev tepidus znači mlak, blag, kao i današnji tal. tiepido (u fig. smislu i mlitav), a staroind. te znači vruć.

BLAGODATI LJEČILIŠTA

Sve se, dakle, vrti oko topline. Topiti danas znači grijanjem otapati, no starije je značenje sagorijevati, zagrijavati (usp. češ. topič, ložač). To osnovno značenje nalazi se i u staroj imenici tepči (napravljenoj kao i krejči, krojač). Kao majordomus, taj je tepčija bio zadužen za grijanje soba. I njemu je korijen tep-, tepsti (udarati), tj. kresati vatru iz kremena, grijati.

Toplice ili terme (grč. thermós, topao) niču ondje gdje su termalni izvori, a u Topuskom se temperatura mineralne slaboradioaktivne vode (magnezij, kalcij) kreće između 40 i 600C. Starim Rimljanima terme su bile javna kupališta s toplom vodom, obično u sklopu s knjižnicom, sportskim prostorijama i trgovinama. Takav standard - da se na jednom mjestu najprije rekreiramo sportom, da nakon ugodne kupke mirno i opušteno čitamo i potom bez žurbe obavimo kupovinu - mi još dugo nećemo imati. Blagodat toplica otkrili su u Topuskom i austrijski časnici uspostavom Vojne krajine, u koju Topusko ulazi 1784. Termalno lječilište u Topuskom (jeste li znali?) radi od 18. stoljeća. Vidjelo je ono mnogo ugledna svijeta. Ban Josip Jelačić i njegova žena Sofija bili su redoviti gosti. Što je bilo Jelačiću skoknuti u Topusko kad je službovao u petnaestak kilometara udaljenoj Glini, gdje je i doznao da je postao hrvatski ban! Uostalom, još je i on stigao vojevati s Turcima (1835. kod Velike Kladuše, a 1845. kod Pozvizda, što je bila posljednja bitka s Turcima uopće).

Ostaci perivojnih sjenica, paviljona za promenadne koncerte i nekoć uređenih pješačkih staza po Nikolinu brdu govore o ljepšim danima ovoga lječilišta. Govore o cijelim građanskim obiteljima koje su dolazile ovamo da stariji članovi liječe reumu, a žene da nađu lijeka ženskim boljkama. Govore o odmjerenu ophođenju i pristojnosti, o prijateljstvima rođenima iz ugodna razgovora, o poznanstvima s društvenih plesova. Ovamo je još generacija moga djeda i bake dolazila željeznicom pa kočijom do lječilišta. Danas je takav prijevoz - kao više-manje sve kod nas - nerentabilan, a o turističkoj grencerskoj atrakciji, makar i prigodno, nitko i ne misli. Kao ni o tome da bi ovdje mogle vježbati naše razmažene nogometne zvijezde, a ne da uporno odlaze u jedne druge terme (Čatež) izvan Hrvatske.

SNAGA VODE I TOPLINA ZEMLJE

I u Drugom svjetskom ratu Topusko je bilo važno sjedište političara, umjetnika i intelektualaca (III. zasjedanje ZAVNOH-a 8. i 9. svibnja 1944. - za mlađe: Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske - i I. kongres kulturnih radnika Hrvatske). Vladimir Nazor, predsjednik ZAVNOH-a, još je 1933. (anticipacijski!) spjevao Topuske elegije. U srpskoj agresiji 1991. srušena je, između ostalih, i zgrada u kojoj su se zbili ti važni događaji iz hrvatske antifašističke povijesti. Valjda je ono H u ZAVNOH-u bilo presudno za rušenje.

Topusko, dakako, nije carska francjozefska mondena Opatija, nije ni turističkom interesu podređeni Dubrovnik (jedan po jedan otišla vlastela!). No u njemu i danas možete doživjeti ono što nećete ni u užurbanoj Opatiji ni u danas tajkunski ušminkanom Dubrovniku. U tom mirnom mjestu još će vas podraviti nepoznate djevojčice dok veselo prolaze pokraj vas na kupanje. Tu ljudi još vide jedni druge, a čovjeka ne gledaju kao turističku kravu muzaru. Topusko u svojim njedrima i u svojem imenu nosi vječnu snagu vode i toplinu koja izvire iz zemlje. Je li onda čudno što je smiraj svojih zora i vihora upravo u tom mjestu poželjela u svojim bolnim bolesničkim danima potražiti i jedna istinska, a društveno nemažena, hrvatska pjesnikinja - Vesna Parun?!