Radost kazivanja

Radost kazivanja

Boris B. Hrovat, Askalon, Meandar, Zagreb, 2004.

Poznati hrvatski književnik, prevoditelj, kazališni kritičar, dramaturg i urednik književnih emisija na Trećem programu Hrvatskoga radija Boris B. Hrovat (Zagreb, 1956), objavio je u nakladničkoj kući Meandar svoj prvi roman za mladež Askalon. Roman podijeljen u tri dijela (Vilinski svijet, Askalon, ili ljudski svijet s druge strane dugina luka i Pothvat), otkriva nam izmaštani svijet, nepostojeći i izvanvremenski, a opet nenametljivo prepoznatljiv iz bajkovitih tematskih uzleta. Prepoznatljiv u smislu da s čitateljskom lakoćom slijedimo kazivanje o usponu i padu moći i vlasti, ispričanu jezikom bajki u kojoj je sve moguće, koja nas izmaštanim stazama vodi do ispunjenja pravde.

U samu početku romana autor donosi citat iz drugoga dijela Goetheova Fausta, koji asocira na bajkovite svjetove našega djetinjstva, kad smo, oslobođeni književnog iskustva, uranjali u izmišljeni narativni svijet koji nas je poput duge spajao s visinama i s nekim drugim nepoznatim obalama. A iz tih uzleta ističe Goethe »sjaje sva ljudska nastojanja... kroz šaren odraz život nam se daje«.

PUT NA ONU STRANU ZRCALA

Ta je priča o hrabrosti, junaštvu, vjernosti, koji se suprotstavljaju zlu i opačinama, u kojoj akteri dobra pobjeđuju, nenametljivo nas vraćajući na sam početak izmaštanih zbivanja u nepostojećoj kraljevini »dobroga vojvode Fortinbrasa«. Simbolika koja zrači iz imena poznatih nam iz svjetske književnosti (Fortinbras, Cassandra, Lukrecija, Barabas, Rosencrantz, Klaudije), otkriva nam i druga ozračja u ovom začudnom svijetu »s druge strane dugina luka«. Stvari, naime, nisu kakvima nam se čine, i sve jošmože biti drukčije. Te mogućnosti iznenađujućega fabuliranja, u kojem jošništa nije izgubljeno, ali koje nedvojbeno vodi »s one strane duge« ili »s one strane zrcala«, u prepoznatljivu sadašnjost, u kojoj su bajkovito fabuliranje i usrdna predanost iščitavanju nazočni u oslobađajućem »osjećaju slobode« koji je dječaka Marka »obuzeo toga ljetnoga dana«, osjećaj »toliko silovit da ga je nagnao na pustolovinu koju je proživio«. Ne bismo smjeli tražiti bolje preporuke od ove, da se uvijek i ponovno vraćamo knjizi koja nas začudnim obratima, bez boli, vraća u svakidašnjicu. Simbolika zlatnoga ključića koji je visio o Markovu vratu i koji je bio vidljiv samo kao »nestalni odraz u vodenom zrcalu«, samo je bajkovita spona između snoviđenja i stvarnosti. U tome je i mudrost koju ova knjiga nudi mlađim naraštajima čitatelja, jošjedan pokušaj (koji pozdravljamo!), da ih iz računalno-globalizirana svijeta vrati pisanoj riječi.

Nakon romana Putovanje, Lorenzaccio, knjige pripovijedaka Doživljaji Prosvijetljenog, radiodrame Zamka, prijevoda drama s talijanskog, španjolskog, engleskog i slovenskog, koji su uprizoreni u gotovo svim važnijim hrvatskim kazalištima, te objavljenih antologija (Nova talijanska pripovijetka i Nova talijanska drama), Boris B. Hrovat romanom Askalon potvrđuje svoju, većprije zapaženu, pripovjedalačku darovitost, obogaćujući je nenaučenom, a tako potrebnom radošću kazivanja.

Ljerka Car Matutinović