Putovnica Republike Stripske

Putovnica Republike Stripske

Ivica Ivanišević, Sto mu jelenskih rogova, VBZ, Zagreb, 2004.

»Sto mu jelenskih rogova!«, ta će se uzrečica Velikog Bleka otprilike četvrt stoljeća nakon njegova zlatnoga doba prometnuti u sjajan naslov knjige, uglavnom eseja o stripu, Ivice Ivaniševića i postati nježno ugođen otponac za lavinu nostalgije i sjećanja na vremena koja su generacije mjerile po danima izlazaka novih stripova. Bila su to vremena kada su se dani u tjednu pamtili po tome koji strip kada izlazi, a mularija se zabavljala, otprilike, ovako:

- Molim vas, je li stigao Alan Ford?

- Ne, nije, stiže sutra. Za pet minuta, dolazi drugi klinac.

- Molim vas, je li stigao Alan Ford?

- Ne, još nije.

Uskoro na kiosk dolazi treći: - Dobar dan, ja sam Alan Ford. Jel me netko tražio?

Eh, da, bila su to vremena kada je Alan Ford još hodao svijetom, a jamačno se s druge strane kioska kretao i još mnogi junak stripa.

DRAGOVOLJCI VUKOVA S ONTARIJA

Stripovske su junake u međuvremenu zamijenile računalne igrice i nova tehnološka čudesa, od pučke zabave uglavnom su postali predmet bavljenja intelektualne manjine, došla su vremena povijesna, svođenja računa, pa je tako i Ivica Ivanišević prikupio tekstove pisane o stripu, dopisao nekoliko novih i objavio knjigu koja popunjava dio goleme prazine na policama predviđenim za domaće knjige o stripu.

Sto mu jelenskih rogova! na dvjestotinjak stranica donosi tekstove koji, redom, u prvoj cjelini propituju antropologiju (odijevanje, seksualni odnosi, prehrana...) stripovskih junaka, u drugoj se tematiziraju konkretni autori i junaci, treća cjelina bavi se sociologijom stripa i pokušajima ideološke instrumentalizacije, dok je četvrti dio knjige, najtužniji, nastao kao zbroj posmrtnih slova raznim autorima stripa. Iz tako strogo i logično postavljene koncepcije knjige posve je jasno da nije riječ o ukoričenoj rinfuzi, nego o knjizi koja se čita kao dobar strip, lako i s užitkom, koja nudi duhovitost, akciju, faktografiju (korektura: obratiti pažnju na godine i stoljeća!), kritiku... od prve do posljednje sličice. A posljednja će sličica prije biti osamljeni Talični Tom koji jaše put prerije negoli banket u galskom selu. Takva su, kao što rekosmo, vremena kad je o stripu riječ.

Od domaćih autora eseje su dobili Maurović, Mataković i Žeželj, a ostatak je knjige nadahnuta posveta mediju koji smo voljeli, junacima (Batman, Torpedo, Asterix, Princ Valiant...) nad kojima smo strepili i pitanjima iz opće teorije i prakse stripologije.

Ivaniševićevo stilističko majstorstvo i duhovitost, posebno u figurama ironije, parafraze i kalambura, zaslužuje čiste petice za umjetnički dojam i tehničku izvedbu. Ogledni tekst i emotivno-stilistički kondenzat cijele knjige uvodni je esej, Rani ratovi, u kojemu se iz perspektive devedesetih nostalgično osvrće na obećanja koja su nam stripovi dali i na utopiju Republike Stripske. Slojevi jezik tu se maestralno slažu, prevode i nadopunjuju. »O. K., potpisnik ovih redaka, baš kao ni komandant Mark iz Lunova Magnusa, ne traži kavgu. Svehrvatske pomirbe radi, voljan je čak supotpisati svečanu deklaraciju o primitivizmu rečenih Markomana. Ali pridržava pravo da ih i nadalje zove jedinim pouzdanim svjedocima naših ranih ratova. Kažem ’naših’, jer svi mi bili smo nabrijani dragovoljci koji snuju poziv za novačenje u redove Vukova s Ontarija.«

PIONIRŠTINA I SREDNJE GODINE

Dominantan ton knjige je, poradi suočenja s činjenicama i trendovima vezanim za strip produkciju - kako u svijetu, a još mnogo više doma - malodušan, tužan, rekapitulacijsko-kapitulacijski. Dakako, i nostalgičan, a to je osjećaj s golemom, ali isključivo osobnom uporabnom vrijednosti, a ovaj se put tiče onih koji su nekad bili pioniri, a danas su jači srednjogodišnjaci.

Budući da je nostalgična knjiga donijela osoban izbor tema i dilema stripovskih, ne pretendirajući na cjelovit pregled produkcije stripa, kategorizacije i hijerarhizacije, enciklopedičnost i slično, a kako i bi kada je pionirska baš po tome što je prva knjiga tekstova domaćeg autora o, isključivo, stripu. Za objektivnije i znanstvenije uvide, bojim se, vrijeme nikad neće doći.

Ukratko, nekad je Sto mu jelenskih rogova! bio logo na oblačiću iznad glave Velikog Bleka, a danas je putovnica za slobodni teritorij Republike Stripske.

Dobrodošli! (ovo prelomiti u Comic Sansu, a zagradu izbaciti)

Kruno Lokotar