Vijenac 279

Film

ZASELAK (THE VILLAGE), RED. M. NIGHT SHYAMALAN

Povratak u nevinost

Mnogima se Zaselak čini podložnim za političke interpretacije, no u prvome redu on zbori o čežnji za povratkom u nevinost čovječanstva

ZASELAK (THE VILLAGE), RED. M. NIGHT SHYAMALAN

Povratak u nevinost

Mnogima se Zaselak čini podložnim za političke interpretacije, no u prvome redu on zbori o čežnji za povratkom u nevinost čovječanstva

M. Night Shyamalan poznat je po svojim konceptualnim fantastičnim filmovima, katkad s iznenadnim obratima a počesto s otkrovenjima o istinskoj prirodi svijeta i života. Ipak, tvrdnja da je kao redatelj neizostavno posvećen forsiranim i nakalamljenim twistovima u svojim filmovima, pa tako i u posljednjem misterioznom trileru Zaselak, ne samo da je iznimno nepravedna nego je i netočna i posvemašnje površna. Obrat Zaseoka naime, postoji isključivo kao neraskidivo integriran u narativno tkivo filma te nema govora o ikakvom atačmentu. Štoviše, M. Night Shyamalan kreirao je svoj najbolji film od Šestog čula, usput narastavši kao redatelj. Pritom ne samo da je stvorio iznimno jednostavno a atmosferično djelo prekrasne, puritanski minimalistične fotografije (šifra: Roger Deakins), čiji artizam zaogrće u ruho prihvatljivo i široj publici, nego gazi i u zanimljive scenarističke vode (koje, doduše, retrogradno promatrano, imaju jednu krupnu omašku).


slika

Kuražno se on upušta u miješanje folklorne mitologije o elementalima (konkretno koboldima-kucačima/imitatorima i kao takvima nagovjestiteljima smrti) s onom Crvenkapice, koja ovdje postaje zlatnožuta (i kao takva nositeljica kratofanijske kvalitete rastjeravatelja zla) i slijepa (simbol intuitivnog, čistog duha otvorenog na druge svjetove - u ovom slučaju na boje ljudi, izmaglice njihovih aura - astralnih tijela kao zapisa istinskih emotivno-duhovnih stanja osoba), kombinirajući sve zajedno sa snažnom simbolikom boja - već spomenute žute i kontrastne joj loše crvene - boje krvi, prijetnji, bobica, zabranjene neiniciranima u njene tajne; odnosno sa transformacijskom moći ljubavne priče, čija se ljubav ogleda primarno u žrtvi, kao i u svim punkrvnim ljubavlju bremenitim fantastičnim djelima. Kroz sve to progovarajući o strahu i izolaciji, mnogima se Zaselak čini podložnim za političke interpretacije, no u prvome redu on zbori o čežnji za povratkom u nevinost čovječanstva i vrijednostima toliko drugačijim od onih iz gradova.

Katarina Marić

Vijenac 279

279 - 11. studenoga 2004. | Arhiva

Klikni za povratak