Posebna vrsta pustolova

Posebna vrsta pustolova

Šime Jurić (Sinj, 1915 - Zagreb, 2004)

Čovjek kojega tijelo danas predajemo plemenitoj zemlji hrvatskoj nije čovjek kakvi se često rađaju u jednome narodu. On je u svom životu, svojim radom, gradio mostove između davne prošlosti i sadašnjosti, upoznavao je mudrace i umjetnike davnine sa svojim, i našim, suvremenicima. Bio je čuvar hrvatskoga knjižnog blaga, nad njim je bdio, ali uvijek je rado i spremno pomagao svima koji su se za to blago zanimali. Nije bio ljubomoran na ono što je znao ili što je otkrio, nego je to s radošću priopćavao svima kojima je to trebalo.

KATALOG RUKOPISA NSK

Rođen je 18. svibnja 1915. u Sinju. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu. Znamenita Sinjska hrvatska gimnazija, iz koje su potekli brojni intelektualci koji su hrvatskim imenom označeni, dala je i njemu svoj biljeg, kao i splitska gimnazija u kojoj je završio srednjoškolsko obrazovanje. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisao se na studij klasičnih jezika i književnosti, s poviješću staroga vijeka i filozofije, i s pomoćnim predmetom - povijest južnoslavenskih književnosti. Taj ga je studij oblikovao kao vrsna stručnjaka, i još više - zaljubljenika u hrvatsku kulturnu baštinu. U ratu, 1943. odlazi na Brač, gdje predaje na klasičnoj gimnaziji u Bolu. Tu se, zajedno s domaćim stanovništvom, našao pred streljačkim strojem talijanskih vojnika, kao talac, čekajući na ljetnom suncu cijeli dan izvršenje smrtne osude. Gledao je smrti u oči. Nije strijeljan, kao ni drugi sugrađani, ali taj je dan učinio profesora Šimu Jurića još osjetljivijim za potrebe drugih. Nakon kapitulacije Italije djeluje kao prosvjetni radnik u Bolu, a zatim u brojnim drugim institucijama, knjižnicama i muzejima u kojima je sredio građu, uredio zbirke i popisao građu koja je vapila da se objavi ili barem obznani. Početkom 1946. zapošljava se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, gdje je ostao pune 33 godine, sve do 1979, kad je otišao u zasluženu mirovinu, a zapravo na posao sređivanja i dovršavanja zasnovanih i započetih radnji, ponajprije opisa bogate zbirke starih i rijetkih rukopisa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Plod toga rada jest šest velikih svezaka Kataloga rukopisa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Prva knjiga izašla je 1991, posljednja, šesta, 2000. godine.

Šime Jurić objavio je brojne knjige i mnogo rasprava. Njegov interes za knjige, rukopisne i tiskane, koje su trag ljudske misli kroz stoljeća, bio je širok, dubok i temeljit. Na tom je tragu i njegova djelatnost: napisao je brojna bibliografska djela, raznovrsne rasprave s područja povijesti knjige, posebice povijesti hrvatske knjige, objavio je studije iz pomoćnih bibliotekarskih disciplina, a zatim i rasprave iz hrvatske kulturne povijesti; k tome idu pedagoški radovi iz bibliotekarstva, tekstološka istraživanja, prijevodi stručnih knjiga te popularni članci i recenzije.

BIBLIOGRAFIJA HRVATSKIH LATINISTA

Nakon višegodišnjega sustavnoga rada i istraživanja u knjižnicama u domovini i svijetu, i uz konzultaciju temeljnih kataloga, objavio je 1968. među knjigama naše Akademije bibliografiju hrvatskih latinista. Sveobuhvatnošću i količinom građe ta je bibliografija temeljno djelo među našim i svjetskim retrospektivnim bibliografijama latinista. Jurićeva je bibliografija hrvatskih latinističkih djela otkrila i dokumentirala bogatu višestoljetnu pisanu kulturu Hrvata te pokazala da je ta pismenost, po kvaliteti i po broju bibliografskih jedinica, bitna odrednica naše trojezične i tropismene kulturne tradicije. Ta nas je književnost stoljećima svrstavala u sam vrh europskoga latinizma.

Posebice su vrijedni Jurićevi prilozi hrvatskoj inkunabulistici. Objavio je nekoliko rasprava o inkunabulama u našim domaćim knjižnicama i još posebice o hrvatskim inkunabulama. Opisao je osim toga i oko 150 hrvatskih inkunabula tiskanih na hrvatskom jeziku, napisanih od hrvatskih pisaca na stranim jezicima, ili tiskanih od hrvatskih majstora. Katalogizirao je, zajedno sa suradnicima, rukopisnu i tiskanu građu franjevačkih knjižnica u Hrvatskoj.

Posebice je pisao o hrvatskim humanistima Marku Maruliću, Franji Nigeru, Nikoli Petroviću, Matiji Vlačiću Iliriku, Franji Petriću, Andriji Dudiću, Ivanu Gazuliću, Dobriću Dobrićeviću, Šimunu Hvaraninu i drugima. Jednaku je pozornost posvećivao pravovjernicima i hereticima, iako su mu heretici bili draži i bliži. Matica hrvatska u Biblioteci Pleter tiskala je izbor njegovih književnih i književnopovijesnih rasprava pod naslovom Iz muzeja hrvatske knjige (2000).

ZALJUBLJEN U KNJIGU

Veselko Tenžera davno, 1974, u »Vjesniku« u eseju Riznica duha u prizemlju. Skica za portret jednog knjižničara dao je portret našega dragog profesora Šime Jurića: »Dobri knjižničari rijetki su kao i dobri pjesnici, premda dijele anonimnost mase i svojega poziva. Takav knjižničar je i Šime Jurić, upravitelj Zbirke rijetkih knjiga i rukopisa u zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci. (...) Životopis knjižničara, reći će netko, kontradikcija je po sebi: to je kodeks pravila, a ne očitovanje ličnosti. U sređenim kulturama to je doista tako, ako se pravilima doda nešto bibliofilske mistike. U nas je to posebna vrsta pustolova, koji godimice otkriva novo, a danomice ga traži. Entuzijazam koji udara na gluhe zidove samozadovoljne sadašnjice i bibliofilski hedonizam praznih džepova. (...) Filolog iz Sinja s naslijeđenom težačkom upornošću i intelektualnom upornošću karakterističnom za Sinjane inventira jedinice toga pamćenja, ispisujući kilometre oznaka koje stvarima daju mjesto i vrijeme. Gotovo da se čovjek upita zašto, iako je svjestan da bi drugi izbor bio katastrofa. (...) Šime Jurić učinio je za našu knjigu sve što zaljubljeni stručnjak može, i samim tim ta knjiga može učiniti više za nas. Trezor koji vodi, uz tako malo našega razumijevanja, neka je vrsta mozga naše kulture: hram pamćenja. A sve ono što zaboravljamo, kako je već rečeno, osuđeni smo da još jednom proživimo.«

Dragi moj profesore! Opraštam se od Vas u ime svih onih kojima ste pomagali u otkrivanju hrvatske pisane baštine. Vaša je uspomena među svima s kojima ste godinama surađivali čista. Bili ste čovjek osjetljiv, dobar, uslužan; Vaš blagi humor nikoga nije povrijedio, a Vaša pomoć mnoge je obogatila.

Neka Vam bude laka hrvatska zemlja!

Josip Bratulić