Elokvencija i iskrenost

»Hrvatski filmski ljetopis«, gl. ur. Hrvoje Turković, god. 10, br. 39, Hrvatski filmski savez, Zagreb, listopad 2004.

Prva misao koja će mnogima proći glavom nakon pogleda na naslovnicu novoga »Ljetopisa« na kojoj je Takeshi Kitano u prepoznatljivoj kretnji iz filma Zatoichi samuraj zasigurno je dobar tajming. Gotovo istodobno s pojavom Zatoichija na videotržištu izdan je ovaj broj »Ljetopisa« s tematom posvećenim suvremenom japanskom filmu. Gostujuća urednica Tanja Vrvilo napisala je uvodni tekst kojim je - potaknuta Ciklusom suvremenoga japanskog filma održanim početkom svibnja u Zagrebu, slabije poznavatelje (a takvih je većina domaćih filmofila ne toliko zbog nerazumljivost kinematografije koliko zbog egzotičnosti njezina pojavljivanja na domaćem kinorepertoaru) te visokoproduktivne kinematografije (samo prošle godine 290 filmova!) - pokušala (i uspjela) pružiti neke obavijesti o tematskim i stilskoretoričkim obilježjima suvremena japanskoga filma. Temat zaokružuju i dva prilagođena predavanja japanskoga filmologa Kenjija Iwamota Estetika japanskog filma i Prikazivanje kulture i društva u suvremenom japanskom filmu.

Nakon udaljene i nepoznate kinematografije »Ljetopis« se u nastavku bavi temama koje su zemljopisno vezane uglavnom za Hrvatsku. Prva rubrika Festivali donosi izvješća sa šest filmskih festivala. Vladimir C. Sever u esejističkoj maniri piše o Pulskom filmskom festivalu. Osnovna primjedba njegovu inače tečnu, informativnu i kritičarski povremeno oštru tekstu jest ignoriranje Duge mračne noći, filma koji je osvojio brojne Zlatne arene. Umjesto da je svoje novinarsko pero i kritičarsko oko usmjerio na sam film Sever radije brzopotezno secira redatelja Antuna Vrdoljaka. Stilski je posve suprotan osvrt Elvisa Lenića na Motovunski filmski festival. Lenić tek rijetko izlazi iz kritičarskoga modus operandi, a zanimljivosti teksta pridonosi i to što su njegova argumentirana stajališta često različita od mišljenja žirija i većine kritičara. Za razliku od dvojice mlađih kolega iskusni Petar Krelja nije se stilski priklonio ni jednoj od spomenutih krajnosti, nego ih je gotovo idealno kombinirao u svome tekstu o glavnoj konkurenciji šesnaestoga zagrebačkog Animafesta. Festivali donose još izvješća s filmskih festivala u Splitu, Požegi i Zadru.

Filmografiju i videografiju početkom godine preminula ugledna povjesničara umjetnosti Radovana Ivančevića (1931-2004) sastavio je Hrvoje Turković, koji je i autor brojnim ilustracijama praćena teksta Pojmovni film prema Radovanu Ivančeviću o seriji element-filmova Perspektive I-VI, koje je kao redatelj i scenarist potpisao Ivančević, a snimljeni su 1972. u produkciji Filmoteke 16.

Osobni osvrt na distribuciju filmova u Hrvatskoj u posljednjih dvadesetak godina napisao je Nenad Polimac, odličan poznavatelj distributerske problematike. Razvoj distributerskog biznisa u Hrvatskoj rijetko je kada opisan tako iskreno i bez često neizbježne gorčine i patetike. Zapisi o prijevodima filmskih naslova i cenzuriranju nepoželjnih detalja (najčešće političkih) anegdotalni su, a tekst vrlo zanimljiv i čita se s lakoćom. Sredinom svibnja u Zagrebu je, uz potporu Ministarstva kulture i Goetheova instituta u Zagrebu, održano savjetovanje pod radnim naslovom Programska/komunalna kina u tranziciji i tržišnoj utakmici - između filmske baštine i multipleksa na kojem se razgovaralo o kaotičnoj, posve nesređenoj situaciji u domaćem kinoprikazivalaštvu, osobito u nekomercijalno-distributivnom, filmsko-kulturnom i edukacijskom segmentu. Transkript toga zanimljivog savjetovanja priredio je Tomislav Jagec.

U nastavku nižu se uobičajene (i uobičajeno kvalitetne) rubrike Tumačenja, Repertoar, Studije i istraživanja, U povodu knjiga i Ljetopisov ljetopis.

Ljubica Ivanišević