Carstvo mračnih snova

Carstvo mračnih snova

Sâm George Lucas elegantno podnosi godine: svojim filmovima, pak, ne dopušta da ostare ni s tračkom dostojanstva. Zato je ovo nakazno izdanje Ratova zvijezda vrijedno gledanja - radi upozorenja - ali ne i kupnje (pogotovo ako ne znate engleski, jer nijedan dodatak nije preveden)

Pitanja smo postavili prije sedam godina. Jesu li posebna izdanja Ratova zvijezda, prikazana iznova u kinima početkom 1997, konačna riječ Georgea Lucasa? I hoće li ih DVD-format, predstavljen svijetu potkraj 1997, ikada udomiti? Odgovore smo dobili tek ovih dana: takvi kakvi jesu, oni bacaju novo svjetlo na fenomen kućnoga kina, a i blockbustera koji je stvorio Hollywood kakva danas poznajemo.

MONOMIT I MONOMANIJA

Danas je teško zamisliti u kakvu je stanju bila američka filmska industrija sredinom sedamdesetih, kad je Lucas osmislio i s priličnim mukama stvorio svoju svemirsku operu, tematski sročenu kao reizdanje vjekovnih mitema za tadašnjicu, dramaturški uobličenu u prpošne pustolovne situacije pulp-serijala iz tridesetih i četrdesetih godina, i predočenu putem ikonografije što spaja tekovine Kubricka i Leonea. Teško je zamisliti Hollywood iz sredine sedamdesetih, pomalo izgubljen nakon propasti studijskoga sustava i uronjen u individualnost hipijevske ere, uza sva lutanja, bulažnjenja i proplamsaje istinske kreativnosti koje takva situacija neizbježno nosi. Teško, pa i gotovo nemoguće: fetišizacija tog doba u proteklih je desetak godina bila ključna reakcija, nigdje tako dobro argumentirana kao u djelu Petera Biskinda Easy Riders, Raging Bulls iz 1998. Naslonjena na prevladavajući trend obožavanja sedamdesetih, Biskindova knjiga uvjerila je sve one koji nisu nikad morali nositi trapezice od poliestera i zulufe do pupka da su sedamdesete bile apsolutno zlatno doba, a i da su za njihov posvemašnji slom bili odgovorni ponajprije Steven Spielberg i njegov povučeni pajdaš Lucas. Stvorivši niz vizualno sjajnih, no infantilnih megahitova, Lucas i Spielberg dokinuli su spregu istinskog autorstva i visokih budžeta, otvorivši vrata fenomenu proračunate komercijale, koja do dana današnjega žari i pali ekranima multipleksa i umovima potrošača, kaže Biskind. Stanje je nedvojbeno loše: a krivci su na pladnju.

Dvoipolsatni dokumentarac Empire of Dreams, najvažnija novost u DVD-izdanju Ratova zvijezda, prvi je Lucasov uzvrat na Biskindov udarac. Uz razmjerno iscrpne, i začudo ne odveć uljepšane, prikaze snimanja filma danas znana kao Nova nada i dvaju mu nastavaka, Lucas opisuje okružje u kojem su nastali Ratovi zvijezda kao zbrkano, razočarano i okoštalo u cinizmu - riječju, zrelo za injekciju kinetičkog optimizma i klasične mitološke naracije. Odajući dužnu počast Josephu Campbellu, najvažnijem komparativnom mitografu prošloga stoljeća (iz čije je knjige Junak s tisuću lica preuzeo ključne koncepte, a koji ga je zauzvrat prozvao svojim najuspješnijim učenikom), Lucas ovdje upire prstom u nešto neprijeporno - u valjanost monomita unutar narativne umjetnosti, u koncept koji je modernistički obrazovanim kritičarima poput Biskinda nužno stran. Činjenicu da su Ratovi zvijezda ispunili prazninu u ponudi Hollywooda - uvijek temeljena na polubožanskim zvijezdama većim od života, ali dotad neokrunjena celuloidu podobnom mitologijom - dokazuje njihova recepcija: Biskindova teza nalazi, pak, svojevrsnu potvrdu u onome što je uslijedilo.

GREEDO NE PUCA UOPĆE

Lucas je snimanje neizbježnoga nastavka povjerio profesoru Irvinu Kershneru, osobno se posvetivši stvarima koje u prvom filmu nisu išle kako treba: u prvom redu, financiranju filma iz vlastitoga džepa. Studio Fox je, naime, Lucasa tretirao onako kako će u idućim desetljećima postupati i s autorima poput Jamesa Camerona i Davida Finchera: uz sumnjičavost, neshvaćanje i birokratske prepreke. Moglo bi se ustvrditi da je Lucas iz Nove nade ponio svojevrsni PTSP: njegov je odgovor bio osnivanje neovisnoga produkcijskog studija, financirana ponajprije putem zarade od licenciranja marke Star Wars. A to traži prihvatljivost za obiteljsku publiku i dokida prizore koji bi joj mogli biti nelagodni.

Posljedice te odluke bile su trojake. Prvo, Lucasov studio postao je svojevrstan Xanadu građanina Kanea, veleban kalifornijski dvorac zanemariva utjecaja na kreativnost svih osim Lucasa (i time sličan Coppolinu eksperimentu zvanu Zoetrope). Drugo, Hollywood je brzo otkrio da se na licenciranju može zaraditi više nego na samu filmu, što je izravno imalo utjecaja na razvoj cijele industrije zabave, pa tako i kućnog videa i DVD-a. I, treće, činjenica da je Lucas zadržao isključiva prava na filmove iz serijala dala mu je moć nad njima koja daleko nadilazi autorsku - pogotovo kad se u jednadžbu uvrsti digitalna tehnologija, u čijem je razvoju Lucas imao presudnu ulogu, i koja omogućuje beskrajne preinake filmskoga zapisa. Lucasova volja za moć dokinula je, ni manje ni više, dokumentarnu narav filma, pretvorivši ga u podatan medij za predočavanje mašte, ali i za friziranje činjeničnosti snimljenoga. Sada Lucas može - u fenomenu koji je postao sinonim za zloporabu digitalija - natjerati Greeda da puca prvi, i tvrdoglavo uvjeravati publiku da je tako to oduvijek trebalo biti. Riječ je o prizoru koji je izvornom filmu dao dojmljivost špageti-vesterna: nakon 1997. on se doima politički korektno, cenzurirano i prazno, i tjera vodu na Biskindov mlin.

Pri kraju dokumentarca Lucas čak i priznaje da se s vremenom pretvorio u filmskoga moćnika slična Darthu Vaderu i mogulima mrska mu Hollywooda. Ali to se priznanje ne može ne doimati ispraznim u svjetlu načina na koji je Lucas stvorio nastavke svojih filmova, i prezira koji je prema njima poslije iskazao. Imperij uzvraća udarac kratkoročno je potvrdio sve Lucasove odluke: maestralno koncipiran, režiran, odglumljen, dizajniran i skladan, to je jedan od najgledljivijih filmova svih vremena. Tek Povratak Jedija pokazuje kako Lucas nije imao petlje povjeriti razvoj svojega sve unosnijeg serijala kreativcima poput Kershnera; razvoj svađe s Hollywoodom doveo ga je do prekida članstva u strukovnim udrugama, što je značilo da više ne smije angažirati nijednoga njihova člana. Redatelj Richard Marquand nije se najbolje snašao, a k tome je imao i bezveznije napisan predložak - privođenje radnje prethodnih nastavaka kraju ovdje je bilo bitnije od izvornosti i duhovitosti, što izbija iz praktički svakoga kadra. Ipak, imanentna snaga završne epizode Sage o Skywalkeru bila je dovoljna da Ratovi zvijezda među poklonicima postanu poznati kao Sveta Trilogija, s kojom će se uspoređivati svi dalji dometi filmske fantastike. (Možda najdirljiviji obol tomu daje Peter Jackson, čovjek koji je Gospodarom prstenova prvi ugrozio Lucasov status, kad u jednom od priloga s istog diska kaže da su mu Ratovi zvijezda otkrili da stidljivi, nepopularni čudaci mogu iznaći načina da svoja snatrenja pretvore u filmsku čaroliju.)

PRERADARSTVO ZA OČAJNIKE

Dok je Empire of Dreams sjajan dokumentarac, jedan od najboljih popratnih sadržaja dosad viđenih na DVD-formatu kao takvu, isto ne vrijedi za ostatak kolekcije. Kao i Indianu Jonesa, Ratove zvijezda možete dobiti samo u kutiji s tri filma i jednim diskom s dodacima: ali dok je dr. Jones prošao DVD-tretman restaurirano i neokrnjeno, ovaj serijal doživio je toliko preinaka da je teško procijeniti da li je riječ o istim onim filmovima koje smo voljeli prije dvadesetak godina, ili o Frankensteinovoj nemani.

U sva tri filma serijala gledate prizore iz izvornika, uz preinake s početka osamdesetih, digitalne intervencije iz 1997. te nove, neočekivane dopune izrađene samo za ovo izdanje. Glas Dartha Vadera u Novoj nadi i jednom prizoru Imperija nanovo je snimljen za DVD; Jabba Hutt u onoj nepotrebnoj sceni iz prvog filma sad se doima kao u Fantomskoj prijetnji; Anakin Skywalker u Povratku Jedija ili nema obrve, ili ga nevješto utjelovljuje Hayden Christensen; Boba Fett zvuči kao Temuera Morrison, odnosno grozno; glazba Johna Williamsa, apsolutni klasik epskoga filmskog skladanja, unakaženija je no ikad. Dapače, prvi je film takva audiokatastrofa da je očito riječ o grešci: kanali za 5. 1 surround pobrkani su, pa je iskustvo gledanja u kućnom kinu kaotično. Ali, kako to već u Lucasa biva, službena tvrdnja glasi da su »sve preinake namjerne i kreativne«.

Razmotrimo to načas. Mnogi redatelji danas imaju potrebu naknadno preinačiti svoja djela: ti se postupci protežu od neizbježnih (Gospodar prstenova), preko kuriozitetnih (Amadeus) i očajničkih (Donnie Darko), do katastrofalnih (E. T.). U Lucasa, riječ je o implicitnom priznanju da su Ratovi zvijezda bili zenit njegove kreativnosti i nastojanju da se zadrži moć nad njima. Točno, riječ je o složeno izmaštanu svijetu koji traži sitne popravke za ljubav dosljednosti: ali samo je manji dio prepravaka dobronamjeran prema građi. Prerade mahom razaraju šarm i izvorni kreativni impuls skupine tvoraca veleuspješnih izvornika te djeluju neusklađeno s ostatkom filma. Njih je unio Lucas, vođen sadašnjom razinom svoje sposobnosti - onom koja nas je obradovala filmovima zvanim Fantomska prijetnja i Klonovi napadaju, a i kastrirala film THX-1138 gotovo istodobno s ovim autodafeom. Tužna činjenica, koju ovaj zboksani DVD Ratova zvijezda iznosi u prvi plan, jest da samotan čovjek oboružan milijunima dolara i vrhunskom digitalnom tehnologijom može dati maha ponajprije egu i autizmu. Prinosi kreativnih suradnika iz vremena stvaranja nisu bitni: bitan je samo onaj prvi uspjeh koji se neočekivano vinuo među zvijezde, ona prva ljubav koja (za razliku od žena) Lucasa nikad nije iznevjerila. I tako, dok je u dokumentarnom dodatku Lucas još prilično iskren, a u audiokomentarima pokazuje plodove dugogodišnjega razmišljanja o reperkusijama svojih djela, tek pri gledanju samih filmova otkrivamo što Ratovi zvijezda svojem idejnom začetniku zvuče danas: nekoć lijepu djevojku, koja i nakon gotovo tri desetljeća želi nemuštim plastičnim operacijama održati iluziju mladosti - portret Doriana Graya, izvješen u tisućama multimedijskih prodavaonica širom svijeta.

Sâm George Lucas elegantno podnosi godine: svojim filmovima, pak, ne dopušta da ostare ni s tračkom dostojanstva. Zato je ovo nakazno izdanje Ratova zvijezda vrijedno gledanja - radi upozorenja - ali ne i kupnje (pogotovo ako ne znate engleski, jer nijedan dodatak nije preveden). Imajmo na umu pohlepu Lucasova neovisnog imperija: za tridesetu obljetnicu Nove nade najavljuju novi DVD, još bolji i još pomlađeniji, ma kako to grozno zvučalo. Ali, ne bih se začudio da Lucas odluči tim preradama naporedo dodati i izvorna izdanja filmova, kao marketinški trik koji će biti drag svim poklonicima: oni omiljeni filmovi koji se na DVD-u nalaze od začetaka formata, poput Aliena, doživjeli su s vremenom takvu počast. Samo s motrišta osamljenoga Xanadua u Lucasovoj dolini takav bi se potez doimao neočekivano.

Vladimir C. Sever