Barokni trijumf

Barokni trijumf

Ovaj DVD dolazi iz Velike Britanije, koja je dosegnula možda najveću razinu u glazbenoj i scenskoj prezentaciji golema opusa velikoga njemačkog skladatelja, kojega je usvojila i prisvojila adaptirajući mu ime i pokopala u grobnici svojih velikana, Westminsterskoj opatiji. Riječ je, dakako, o Georgu Friedrichu Händelu. Predstavlja ga ansambl Engleske nacionalne opere - ENO - koji je također stekao velik ugled maštovitim modernim režijama repertoarnih, i manje repertoarnih, ali zbog toga ništa manje zanimljivih opera. Ariodante je trideset i treća po redu Händelova opera od četrdeset i četiri, koliko ih je skladao. Praizvedena je 1735. u Covent Gardenu i pripada prijelaznom razdoblju njegova stvaralaštva. Obiluje sjajnom glazbom i snažnim dramskim situacijama. Tema je: žena nepravedno optužena zbog nevjere, ali sa sretnim završetkom, svojevrsnim trijumfom. Stoga ta opera zahtijeva ne samo izvrsne soliste nego i balet i zbor. Libreto se temelji na petom i šestom pjevanju epa Bijesni Orlando Ludovica Ariosta. Za razliku od nepravedno uvriježena mišljenja o statičnosti barokne opere Ariodante je prepun konflikata i različitih psiholoških stanja u široku rasponu od najveće nesreće i očaja do neslućene ljubavne sreće. Jedna je od najboljih skladateljevih opera.

SADRŽAJNA MONUMENTALNOST GLAZBE

Ariodante je skladan na talijanski libreto, ali ga ENO izvodi u engleskome prijevodu. Opera je postavljena na scenu 1993. u režiji Davida Aldena, koreografiji Michaela Keegan-Dolana, scenografiji i kostimima Iana MacNeila i pod ravnanjm baroknog eksperta Ivora Boltona. Ocijenjena je kao barokni trijumf. Snimka na DVD-u je iz 1996. godine. Skladna mješavina modernog i baroknog, strogih linija koje naglašavaju sadržajnu monumentalnost glazbe, s protagonistima koji izvrsno pjevaju i uvjerljivo glume, s isto tako odličnim cjelokupnim ansamblom svirača, pjevača i plesača ta je izvedba uistinu barokni trijumf u svojoj glazbenoj, scenskoj i stilskoj komponenti.

Redatelj je temeljito razradio likove i njihove složene međusobne odnose. Bez suvišnih scenskih pomagala, sa tek škrtim, ali funkcionalnim dekorom, usmjereni isključivo na izraz lica i govor vlastitog tijela, nošeni glazbom kojom suvereno vladaju svi su postigli ono bez čega je nezamisliv suvremeni teatar - glazbenoscensku cjelovitost lika i karaktera. Među solistima dominiraju poznata irska mezzosopranistica Ann Murray (Ariodante), koja se specijalizirala za tzv. uloge u hlačama, pobjednica na natjecanju Kathleen Ferrier sopranistica Lesley Garrett (Dalinda) i izvrsni kontratenor Škot Christopher Robson (Polinesso). Glavna ženska uloga Ginevre ipak je malo prezahtjevna za sopranisticu Joan Rodgers s inače uglednom međunarodnom karijerom. Händel postaje sve izvođeniji skladatelj i naše vrijeme sve češće otkriva ljepotu njegove glazbe i svevremenost njegovih tema. Pokazala je to i nedavna izvedba Agrippine u Zagrebu. Skladatelj je to zacijelo koji uz preduvjet dobre glazbene izvedbe (conditio sine qua non) pruža mogućnost raznih i različitih pristupa i iščitavanja. Ovo je zacijelo jedno od najuspjelijih.

Marija Barbieri