Afrički korijeni

Afrički korijeni

Jedno je od brojnih otkrića legendarnoga bubnjara te vođe sastava The Jazz Messengers Arta Blakeyja i Wallace Roney, danas već poznat i priznat jazz-trubač međunarodne slave. Rođen 1960. u znanom središtu crnačke glazbe Philadelphiji, gdje je pohađao Settlement Music School, Roney će školovanje nastaviti u Washingtonu na znamenitoj Duke Ellington School for the Art te potom i na glazbenoj školi Berkley u Bostonu. Kao školovan trubač surađuje najprije u sastavu bubnjara Tonyja Williamsa te u spomenutim Vjesnicima jazza Arta Blakeyja. Uočit će ga i Miles Davis, s kojim će 1991. nastupiti i na festivalu jazza u švicarskom Montreuxu. Davis je očigledno znatno utjecao na Ronyjev dalji razvoj, što i danas svjedoče neki karakteristični detalji, uočljivi i na ovom disku.

Kao vođa jednog od vlastitih malih sastava, u kojem je svirao čak i jedan Chick Corea te kontrabasist Clarence Seay i bubnjar Lenny White, Roney se na CD-u Willage javlja i kao autor skladbi; The Pharoah, posvećene gostu, tenor-saksofonistu Pharoahu Sandersu, Eternal One, Oshirike, te kao koautor teme Village, koju potpisuje zajedno s tenor-saksofonistom Antoineom Ronyjem, pijanisticom Geri Allen i bubnjarem Lennyjem Whiteom. U toj se izvedbi Roney malko poigrava s ritmom i harmonijama, a sastavu dodaje klavijature Roberta Irvinga III Baabe i udaraljke Stevea Barriosa. U izvedbi pak bluesa The Pharoah Roneyjevu se sastavu pridružuje tenor-saksofonist Pharoah Sanders s kojima postiže i nešto feelinga moderno shvaćena swinga. Eternal One moderna je balada sa zapaženom ulogom bubnjara Whitea. U nekih obojenih džezista očigledna potreba idealiziranja svojih afričkih korijena nije izostala ni u Wallacea Roneyja. Taj osjećaj on i kao autor i kao interpret izražava skladbom Oshirike, što na zapadnoafričkom znači Zakučasto, a tomu se temom Aknaaba, što na nigerskom znači Dobrodošlica, pridružuje i tenor-saksofonist i bas-klarinetist Antoine Roney. Oba autora pokušavaju naglasak staviti i na glazbeno afričko porijeklo glazbe koju danas sviraju. Od toga nekad nije bio daleko ni pijanist Roneyjeva sastava s diska, Chick Coreja, koji nas već prepoznatljivim načinom sviranja glasovira uvodi u izvedbu skladbe Affinity. Tu više nema utjecaja Afrike, nego je rijč o drugom dijelu njegove Japanske suite priređenom i obrađenom za mali sastav Wallacea Roneyja. Autor je najdulje izvedbe na disku s naslovom EBO, izvedene u takozvanom up tempu, bubnjara Lenny White, dok Wallace Roney sublimira gotovo sve relevantne utjecaje ranijih uzora te kruga modernih džezista u kojima se kretao: Charlie Parker, John Coltrane, Miles Davis, Herbie Hancock, grupa Weather report. U taj se na disku Willage pretežito autorski materijal, ušuljala i balada starijeg datuma, jazz-standard I Love You Colea Portera. U njoj se Roney na neki način želio odužiti svom nekada važnom bandleaderu Tonyju Williamsu. U izvedbi pak poznate teme Joea Handersona, Inner Urge, kao gost uz Roneyjev sastav nastupa tenor-saksofonist Michael Brecker, dok u već spomenutim kompozicijama, Aknaaba, Village, Eternal One, EBO, i Oshirike, Chicka Coreju u Roneyjevu sastavu zamjenjuje pijanistica Geri Allen.

Mladen Mazur