TIJESNIH DVADESET MINUTA

TIJESNIH DVADESET MINUTA

Početkom listopada, na četiri dana, tridesetak znanstvenika okupilo se kako bi iznijeli najnovija spoznaje vezane uz problematiku renesanse, te njenih reperkusija u hrvatskoj umjetnosti. Riječ je o osmim, već tradicionalnim Danima Cvita Fiskovića, to jest, znanstvenoj tribini koja obrađuje i nastavlja teme kojima se u dugoj i plodnoj karijeri bavio naš uvaženi povjesničar umjetnosti, konzervator i pisac Cvito Fisković (1908-1996)

Sama manifestacija, u organizaciji Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, Republike Hrvatske u Splitu, Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Instituta za povijest umjetnosti, Gradskog muzeja Korčula i Matice Hrvatske - Orebić, a pod pokroviteljstvom VII. Razreda za likovne umjetnosti HAZU, kroz svoje sudionike time odaje počast tom velikom istraživaču hrvatske kulture, te kroz specijalistička i interdiscliplinarna tumačenja, počesto uz žive rasprave nadograđuje Fiskovićevu ostavštinu, otvarajući sasvim nove probleme. Hvalevrijedna je i mogućnost prisustva zagrebačkih i zadarskih studenata povijesti umjetnosti, a od iduće godine i riječkih, što im pruža izvanredan uvid u struku.

Ovogodišnji Dani Cvita Fiskovća nastavljaju s temom Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, proširujući je i na kasnija preporodna razdoblja, posebno ona devetnaestog stoljeća, koja su do sada bila pomalo zanemarivana. Razdoblje renesanse prvenstveno za sobom povlači naše južne krajeve, Fiskovićevu zavičajnu Dalmaciju, dok će se unutar kasnijih razdoblja veći naglasak stavljati na sjever - Zagreb i njemu pripadajuću okolicu, te na Rijeku, Kvarner, Istru. Posebno su bila zanimljiva predavanja vezana uz historicizam Rijeke, grada koji u zadnje vrijeme sve više otkriva svoje povijesno-kulturne znamenitosti.

PUTOVANJEM DO ZNANJA

Glavnina izlaganja održala se u Dubrovniku, u Međunarodnom središtu hrvatskih sveučilišta, s time da su 8. listopada sudionici skupa posjetili Boku Kotorsku. Kroz Perast i Kotor vodili su ih Radoslav Tomić, akademik Ratko Vujičić, predsjednik DIUCG, i don Branko Sbutega. U Kotoru je predstavljena knjiga Cvita Fiskovića Spomenička baština Boke Kotorske, koju je ove godine objavila Matica Hrvatska. O knjizi su govorili akademik Igor Fisković, Radoslav Tomić, Miloš Milošević i don Branko Sbutega. Dan prije obišao se i Dubrovački arhiv, smješten u Divoni, kojeg je struci otkrio Cvito Fisković. Na tom je mjestu Danko Zelić iz Instituta za povijest umjetnosti održao predavanje Dubrovački arhiv i Cvito Fisković. Pritom je upozorio na važnost arhiva kao izvorišta podataka, i time na nužnost njihove sustavnije obrade. U sklopu manifestacije predstavljena je i knjiga dr. Brune Šišića Vrtni prostori povijesnog predgrađa Dubrovnika.

Inače, skup je 6. listopada otvoren izlaganjem Nade Grujić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, najvrsnije poznavateljice dubrovačkog urbanizma i arhitekture, te kulture ladanja, pod naslovom Izgubljeni prostori renesansnog Dubrovnika. Nada Grujić govorila je o problemu urbanizma i stambene arhitekture 15. i 16. stoljeća. Nalazeći uporišta u arhivskim podacima te rijetkim onodobnim slikovnim prikazima Grada iznijela je zanimljivo i zaokruženo predavanje, koje bi moglo nositi i naziv Pronađeni prostori... Potom je slijedilo izlaganje Joška Belamarića, pročelnika splitskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, u kojem je još jednom dokazao kako je za potpuno shvaćanje umjetničke baštine nužno i poznavanje povijesno-gospodarskih činjenica tog vremena. U svom predavanju Dubrovačka gradska infrastruktura u prvoj polovici 15. stoljeća predočio je značenje izgradnje dubrovačkog vodovoda, odnosno utemeljenja industrije tekstila, napose bojanja (pritom se osvrnuo i na svoju, sad itekako poznatu tezu o Dioklecijanovoj palači kao tkaonici, koju je iznio na Danima Cvita Fiskovića prije dvije godine). Koliko je sve to utjecalo na onodobnu umjetnost, odnosno slikarstvo, dokazuju djela Nikole Božidarevića na kojima Belamarić posebnu pažnju posvećuje realnom prikazu draperija.

Marko Špikić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta u nadahnutu predavanju Percepcija starina u hrvatskom ranom humanizmu razmatrao je odnos prema antičkim umjetninama i njihov utjecaj na umjetničku invenciju, te na odnos prema sakupljačkim i oponašateljskim praksama u talijanskim sredinama. Gost iz Crne Gore, akademik Ratko Vujičić govorio je o novim arhivskim podacima o Lovru Dobričeviću, to jest o potvrdi 1419. kao godine njegovog rođenja.

POTICAJNA I ZANIMLJIVA IZLAGANJA

U odsutnosti Ivana Matejčića, pročelnika Konzervatorskog odjela u Puli, pročitan je njegov rad Tri istarska primjera skulpture 15. i 16. Stoljeća. Igor Fisković je u izlaganju Preobrazbe u kamenoj ornamentici dubrovačkog Quinquecenta govorio o posebnosti dubrovačke klesane arhitektonske plastike u odnosu na ostali dalmatinski materijal, za što je poglavito zaslužan prekoalpski utjecaj, posebice preko Francuza Beltranda Gallicusa i Jacopa de Spinisa iz Orléansa, i uvoz umjetnina i namještaja iz kontinentalne Europe.

Nadalje, Stjepan Ćosić govorio je o dubrovačkom klasicističkom krugu i portretu Luka Stullija, Vladimir Goss o hrvatskim umjetnicima i počecima visoke renesanse, to jest o urbinskom krugu i »našima« (ili možda ne?) Lucijanu i Francescu Laurani. Radoslav Tomić imao je predavanje o mletačkim kiparima u Dubrovniku i Boki Kotorskoj koje je još jednom istaknulo višestoljetnu kulturnu i povijesnu povezanost tih dvaju prostora, te je poslužilo kao odličan uvod za posjet Crnoj Gori. Goran Nikšić priredio je izlaganje o Andrijićima u Dubrovniku, a Nikša Petrić o slikama jadranskih gradova iz 1486.

Dubrovačka restauratorica Katarina Kusijanović iznijela je nove spoznaje o Tintorettovoj slici u Korčuli. Na prošlogodišnjim su Danima u Trogiru izneseni rezultati prvih istražnih radova, a sada nakon restauracije pružen je potpuniji uvid u to djelo vrhunskog venecijanskog majstora 16. stoljeća. Katarina Kusijanović održala je još jedno predavanje o restauraciji dubrovačke slikarske baštine 15. i 16. stoljeća, i to prilikom posjeta sudionika Ljetnikovcu Stajića, to jest Hrvatskom restauratorskom zavodu u Dubrovniku.

Vedrana Gjukić-Bender predočila je otkrića vezana uz dubrovački opus Camela Reggia. Važno je napomenuti da je za svakog predavača u propozicijama bilo zadano dvadeset minuta, čega su se malobrojni držali. U te malobrojne spada Sanja Cvetnić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koja je svojim izvanrednim predavanjem o ikonografiji Vanitasa i Akademijinom dubrovačkom molitveniku predstavila dva, u našoj sredini rana ikonografska prikaza smrti (lubanja, poprsje kostura) u minijaturama.

Predrag Marković, tajnik znanstvenog skupa, također sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, iznio je predavanje pod nazivom Neka polazišta u formaciji kiparskog izraza Jurja Dalmatinca, a Radoslav Bužančić Prilozi za Nikolu Firentinca u Splitu i Trogiru; gost iz Slovenije Samo Štefanac Madona s djetetom Nikole Firentinca u Orebićima i njezina prvobitna funkcija. Jasenka Gudelj sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta predočila je sistematizaciju zanimljiva liturgijskog materijala - krsnih zdenaca koje nose putti u 15. i 16. stoljeću na području između Friulija, Dalmacije i Apulije. Zoraida Demori-Staničić predstavila je do sada slabo poznat umjetnički vez iz vremena renesanse na Jadranu.

JAKA ZADARSKA I TROGIRSKA EKIPA

Milan Pelc, ravnatelj Instituta povijesti umjetnosti i profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu načeo je također izazovnu temu portreta u hrvatskoj ranoj renesansi, čiji počeci sežu u kasni Trecento, a predavanje je pratilo njihov slijed do kraja 16. stoljeća. Nakon toga je slijedio zadarski blok: Emil Hilje s izlaganjem o plastičkom ukrasu na spomenicima profanoga graditeljstva u Pagu, Pavuša Vežić predstavio je vrata Michele Sanmichelija i odraz njihove arhitekture u Zadru, a Laris Borić - fortificiranje grada Cresa od 1514. do 1610.

Marijan Bradanović govorio je o graditeljstvu 16. stoljeća na otoku Krku, Vlasta Zajec o sansovijanskom tipu Madone u drvu na području Istre, Nina Kudiš-Burić o kraju renesanse i oltarnoj pali Alessandra Maganze iz crkve Madonna dei Servi u Motovunu.

Jedine koje su na ovogodišnjoj manifestacije obrađivale teme iz književnosti bile su Divna Mrdeža Antonina s predavanjem o ljubavnom pjesništvu Šime Budinića, te Ljiljana Domić koja je imala izlaganje Hortus conclusus - od secesije hrvatskog pjesništva do obnove soneta. Igor Fisković, koji je i član priređivačko-znanstvenog odbora Dana Cvita Fiskovića, apelirao je na buduće veće sudjelovanje književnih kritičara i teoretičara. Ono bi pridonijelo izrazitijoj interdisciplinarnosti simpozija, kojoj je itekako težio Cvito Fisković.

Zaključimo na kraju sa izlagačima koji su se bavili podtemom skupa, odnosno kasnijim razdobljima - Irena Kraševac (Neorenesansna komponenta u djelu Hermana Bolléa), Stanko Piplović (Neorenesansna arhitektura u Dalmaciji), Julija Lozzi-Barković (Andrea Palladio kao uzor i inspiracija u historicizmu Rijeke), Ervin Dubrović (Ljudevit Andrija Adamić, riječko kazalište i »riječka renesansa«), Jasna Rotim-Malvić (Renesansni arhitektonsko-dekorativni repertoar na vilama i ljetnikovcima druge polovice 19. stoljeća u Puli) te Danka Radić (Restauracija Kneževe palače u Trogiru tijekom 19. stoljeća).

Barbara Vujanović