Superioran triler

Superioran triler

Realiziran kao manipulativna igra mačke i miša u kojoj je naslovni junak ujedno i gonjeni i onaj koji sve ima pod kontrolom, u spretnom složencu borbi i potjera, od kojih je finalna jedna od najboljih i najimpresivnijih viđenih na kinoplatnu u posljednje vrijeme

Indija. Italija. SAD. Velika Britanija. Rusija. Njemačka. Jason Bourne poput modernoga Sveca putuje od jedne zemlje do druge; poput Jamesa Bonda neozlijeđeno klizeći iz scene u scenu i poput Ethana Hunta instant-mentalnom improvizacijom špijunsko-borilačkih znanja rješavajući sve prepreke nemogućih misija u kakve zalazi. I čini to krajnje uvjerljivo. Takvim ga pritom čini kako u ulozi samozatajan i nenametljiv Matt Damon, tako i inteligentno adaptiran scenarij Tonyja Gilroya po Ludlumovu romanu, odnosno vrlo solidan i vrlo in sporedni glumački ansambl - od karakternog češkog glumca Karela Rodena preko LOTR-ovaca Karla Urbana i Martona Csokasa, do mlade osvježavajuće Ljilje 4-ever Oksane Akinshine i uvijek dobrodošlog Gabriela Manna. Veterane Joan Allen i Briana Coxa odnosno u flashbackovima i Chrisa Coopera - i ne treba posebno spominjati, baš kao ni u ulogama odlične Franku Potente i Juliju Stiles, znane iz prethodnoga filmskog uratka o Bourneu u istoj glumačkoj podjeli. Snažna i moćna režija britanskoga nerva, međutim, njegov je najveći adut. Realiziran kao manipulativna igra mačke i miša u kojoj je naslovni junak ujedno i gonjeni i onaj koji sve ima pod kontrolom, u umješnom složencu borbi i potjera, od kojih je finalna jedna od najboljih i najimpresivnijih viđenih na kino-platnu u posljednje vrijeme.

VISOKI IQ

Paul Greengrass, naime, najpoznatiji po svom beskompromisnom motovunskom pobjedniku (o irskim protestnim nemirima u borbi za građanska prava, koji su završili tragičnim masakrom 30. siječnja 1972) Bloody Sunday iz 2002. godine, kreira dinamično djelo naglašeno dokumentarističkog snimateljskog pristupa i agresivne montaže (što ga razlikuje od predšasničkog redatelja - Douga Limana, koji je Bourneov identitet predstavio u hladnijim i konkretnijim - ipak jednako korektnim, jasnijim obrisima, za razliku od mentalnoga stanja njegova junaka); djelo koje ritmički nikad ne posustaje (osim možda ponešto prolongiranog petnaestominutnoga završetka); tretirajući materijal i s prikladnom težinom, za ’odraslu’ publiku, odnosno s višim IQ-om od prosječnih uradaka špijunskoga trilera, nikako s ishitrenim akcijskim besmislenostima ili mehaničkim nepromišljenim repetitivnostima kao inače standardnim trilerskim sastojcima. Napetost je dakle uspostavljena na samom početku i zadržava se gotovo do samoga kraja filma, a konvencije s (anti)junakom-mučenikom razbijaju se - on ovdje ne vapi sramotno i očajnički (riječju neiskreno ulizivački) za simpatijom publike, iako s nutarnjim turbulencijama i nije čovjek kojega je lako shvatiti a kamoli voljeti. Time Greengrassova Bourneova nadmoć Bourneovu identitetu Douga Limana pridaje dostojnoga slijednika, te postaje jedan od najboljih žanrovskih filmova godine, odnosno djelo koje će gotovo posve sigurno prerasti u - trilogiju.

Katarina Marić