Poruka mira na balu koljača

Poruka mira na balu koljača

Dvostruki album Nicka Cavea Abattoir Blues / Lyre of Orpheus kruna je njegove kasne karijere. I putokaz svim iskusnim rokerima kako pod starije dane slijediti vitalni impuls, a ne podleći sindromu dinosaura rocka

Znam da ste već siti svih onih albuma mjeseca, tjedna i dana koje vam tako zdušno preporučuju, ali CD koji obvezno morate staviti na vrh svojega babilonskog tornja CD-a ovoga mjeseca dvostruki je album Abattoir Blues / Lyre of Orpheus, prekaljenoga australskog rokera Nicka Cavea. Riječ je o dojmljivu, intenzivnu, zabavnu i himničnu ostvarenju, koje će vas svojim vrlinama začas osvojiti, oraspoložiti te natjerati da se duboko zamislite. Metafora o babilonskom tornju CD-a Nicku Caveu svakako bi se svidjela. Kao strastveni čitatelj Staroga zavjeta te opsesivni proro(c)k apokalipse, Cave je oduvijek pokazivao interes za krajnje aspekte ljudske egzistencije i sudbinski usud pojedinca. Otud i njegova zloglasna reputacija, da citiram samo neke poznate epitete kojim ga je častila novinarska bratija, kao velikog mračnjaka rocka, veterana apokalipse te samoubojice rock’n’rolla.

ZAMALO TRIPTIH

Najnovije Caveovo ostvarenje kruna je njegove kasne karijere (vrlo malo nedostaje da album proglasimo punokrvnim remek-djelom) i putokaz ostalim iskusnim rokerima kako pod starije dane slijediti vitalni impuls, a ne podleći sindromu dinosaura rocka. Dvostruki album Abattoir Blues / Lyre of Orpheus posve u duhu suvremenih trendova ima dva, a ne jedan naslov i time sugerira da je možda riječ i o dva odvojena albuma koji se mogu zasebno promatrati kako konceptualno tako i estetski. Prvi je, i pored vrlo prijetećeg i mračnog imena (blues iz klaonice), žestoka i euforična rock misa posvećena slavljenju života. A drugi pastoralno-meditativni izlet u grčku mitologiju, otkrića božanskog u svakodnevnim sitnicama te konačna apologija svoj djeci ovoga svijeta za zla koja trpe zbog odraslih.

U glazbenom dijelu Cave svoj prateći bend The Bad Seeds pušta da iskoči u prvi plan i da bez ikakve cenzure i autorskoga prigovaranja slobodno praši po gitarama i bubnjevima kao kakav božji jerihonski orkestar. The Bad Seeds zvuče toliko raspojasano i energično da je to pravo osvježenje i bez imalo nostalgije što ih je nedavno napustio dugogodišnji suradnik i cijenjeni avangardist Blixa Bargeld. Tko zna možda je baš svojim umjetničkim autoritetom Blixa dosad kočio njihovu punu ekspresiju? Kako bilo, euforičnom glazbenom miksu hard rocka, gospela, soula, galvaniziranoga funka i klasične kejvovske baladerije, pridružuju se još fenomenalni zbor duhovne glazbe London Community Gospel Choir te multiinstrumentalist Warren Ellis na violini, mandolini, fruli i buzukiju.

SOCIJALIZAM NA KRŠĆANSKI NAČIN

Ono što odmah na početku zadivljuje raspojasani je komunalni duh kakva crnačkoga crkvenog slavlja koji krasi Abattoir Blues. Duh Caveova orkestra toliko je zajedničarski da bez oklijevanja možemo reći kako je Cave u posljednjoj transformaciji postao pravi socijalist! Kao kakav rani socijalno angažirani kršćanin, i novi Cave odiše tolerancijom, ekumenizmom i sveobuhvatnom suosjećajnosti u tolikoj mjeri da ga laka srca možemo progasiti i rokerskim pandanom Josea Luisa Zapatera, novoga španjolskog socijalističkog premijera koji je u duhu velike ekumenske geste nedavno pozvao Istok i Zapad na osnivanje saveza civilizacija.

Spominjući gulag i veliki rat na obzoru (aluzija na trenutnu zapadnjačku ratnu pustolovinu i islamski terorizam), beskonačne procesije mrtvih (sanduci s tijelima američkih vojnika), ozlijeđenu djecu (irački i ini mališani) te ljudsku bijedu s televizije, tradicionalno apolitični Cave mijenja svoju narav i preko kataloga dramatičnih zemaljskih prizora poziva da zastanemo i prepustimo se jedinoj stvari vrijednoj divljenja na ovome svijetu - ljepoti u našim jedinstvenim životima. Ili po riječima sama autora: »Kad već ne možemo spasiti svijet, možda možemo potražiti ljepotu u njemu.« Gorki cinizam, starozavjetna alegoričnost i brutalna fleneriokonorska biblijska groteska, koje su nekada dominirale Caveovim stihovima, sada su zamijenjene sjajnim poetskim slikama što opisuju zrcaljenje Božjega lika u oku ljubljene, bijedu siromaštva, ali i materijalnog bogatstva, te čari grčke i šekspirovske poezije.

ČIREVI KARLA MARXA

Stariji i prosvjetljeniji Cave odriče se središnjeg mjesta mladenačkog ega i više ne vlada pozornicom pod svaku cijenu. Rokersko propovijedanje mijenja za neposredno svjedočenje o Božjoj prisutnosti (i ljepoti) u ljudima i svakodnevnim stvarima. Abattoir Blues počinje žestoko s hard rock riffovima i stratosferičnim zbornim pripjevom: »Spremite se za ljubav! Hvalite ime Njegovo!« Nastavlja se komadom Cannibal’s Hymn i upozoravajućim stihovima: »Ako ručaš s ljudožderima, draga, prije ili poslije bit ćeš pojedena.« Album zatim usporava tempo pjesmom Messiah Ward u kojoj pratimo lamentaciju o tome kako je kušnja prisutna i u najsitnijim detaljima naših života - kako je lako odvratiti pogled od mrtvih ili unesrećenih koji su svuda oko nas. Urnebesno humoristična There She Goes, My Beautiful World pjeva o smiješnim situacijama autorske blokade (eno je, ode moja inspiracija!) i pita se jesu li od nje patili i Karl Marx dok se borio sa čirevima pišući Kapital, ili Dylan Thomas dok je u bolnici mrtav pijan pisao svoje stihove. Nature Boy zatim pripovijeda o jadima svijeta iz vizure dječaka i o tome kako od rugobe ne trebamo bježati nego se s njom trebamo suočiti kako bismo lakše shvatili da je ljepota ta koja će na kraju spasiti svijet. Naslovna kompozicija udara u apokaliptičku žicu, a prvi dio dvostrukog albuma završava bizarnom pričom o prijateljstvu dobrog i nesretnog farmera i njegovih kućnih ljubimaca zmije i majmuna.

DJECA LETE U RAJ

Drugi dio dvostrukog albuma nazvan Lyre of Orpheus počinje zabavnom preradom grčkog mita o Orfeju i Euridici. U Caveovoj verziji nebeski šef Bog kažnjava tvrdoglavog umjetnika zbog toga što ga nepodnošljivom bukom budi iz nebeskog sna, a ranjena Euridika odlučuje neshvaćenom Orfeju nabiti liru u guzicu! Karakteristični refren: »O Mamma!«, koji svako malo prati priču o gromoglasno pankerskom Orfeju, dokazuje da je Cave kadar spojiti nespojivo: pankerski ikonoklazam, grčku mitologiju i blues s delte Mississippija! Slijede odlični komadi Breathless i Babe, You Turn Me On što navode dokaze o Božjoj prisutnosti i u svakodnevnim detaljima, a Easy Money upozorava kako bijedu materijalističkoga pogleda na svijet moramo zamijeniti ako želimo da duh na kraju kapitalizira. Pastoralniji i smireniji Lyre of Orpheus završava genijalnom apologijom djeci u komadu Children, koja pripada u sam vrh Caveova pjesmotvorstva. Uz zbor duhovne glazbe Cave poziva djecu svijeta da oproste odraslima na nedoraslim igrama u kojima ginu i krivi i naivni i dignu svoj glas protesta. U snažnoj i divnoj viziji Cave preko zbora dječjih glasova poziva sve ljude svijeta da uskoče u veseli vlakić koji vozi u Kraljevstvo Nebesko i odbace sljepilo u koje su zapali: »Hej, mali vlakiću, čekaj na mene / nekoć sam bio rob, a sad sam opet slobodan...« A hoće li taj vlakić sretno stići na svoje odredište, možda doznamo na sljedećem Caveovu albumu. Jer sudeći po ovako dobroj pjevačevoj formi čekaju nas dobre vijesti iz Božje centrale, barem kad je u pitanju pjesnikovo nadahnuće. Dotad uživajte u Abattoir Blues / Lyre of Orpheus i držite ga isključivo na vrhu svojega visokog babilonskog tornja od CD-a.

Predrag Madžarević