Položaj plesača danas

Položaj plesača danas

Film pokušava objasniti ples s muškoga stajališta, ispričati priče plesača i koreografa, dočarati mogućnosti muške energije u plesu

Na Videokazu, programu filmova o suvremenom plesu ostvarenu u suradnji KIC-a i Francuskog instituta, 5. listopada prikazan je dokumentarani film L’homme qui danse (Muškarac koji pleše) autorica Rosite Boisseau i Valérie Urréa. Kako je vrlo svježe proizvodnje i do sada još nije prikazan u Francuskoj, bila je to svojevrsna svjetska premijera uz simultani prijevod zagrebačke plesačice Zrinke Šimičić. Film pokušava objasniti ples s muškoga stajališta, ispričati priče plesača i koreografa, dočarati mogućnosti muške energije u plesu, a na neki način i progovoriti o posljedicama baletana kao često sekundarnih igrača, uvijek iza balerine, uglavnom iz praktičnih razloga. Samim time što je plesna umjetnost oduvijek stereotipno prezentirana kao ženska, a muškarci koji su ples odabrali kao životno zvanje s predrasudama su prosuđivani, film progovara o bitnom pitanju: kakav je danas položaj muškoga plesnog umjetnika? Iz aspekta nekih svjetski poznatih i cijenjenih profesionalnih plesača i koreografa poput Josepha Nadja ili Marka Tompkinsa, autorice vrlo spretno odgovaraju na postavljeno pitanje jer protagonisti govore o vlastitim radovima u kojima se na različite načine bave svojim identitetom na sceni i u plesu uopće. Tema je bila zanimljiva i bogata kao izvor za raspravu u kojoj je uz publiku sudjelovala i nekolicina od vrlo maloga broja plesača u Zagrebu (i Hrvatskoj) koji se profesionalno bave suvremenim plesom: Rajko Pavlić, Branko Banković, Pravdan Devlahović, Ognjen Vučinić, Alen Zanjko i Goran Papić. Između ostaloga, sudionici su pokušavali ustanoviti na koji bi se način stavovi o plesnoj umjetnosti u Hrvatskoj mogli mijenjati. Jedna od opcija mogla bi biti i prikazivanje ovog i sličnih filmova u programu javne televizije, u kojemu uopće nema prostora posvećena bilo kakvu, a najmanje suvremenom plesu, ako izuzmemo tjedan dana na godinu vrlo kratkih osvrta na Tjedan suvremenog plesa (u jutarnjim satima), jednu snimku baleta godišnje i pokoji zalutali dokumentarac.

Jelena Mihelčić