Plače kao ljuta godina

Izreka je stara, no još je živa i u današnjem govoru. Okamenila se. Postala frazem. Znala sam kad se rabi, no dugo sam se pitala što zapravo znači. Ako posegnete za kojim rječnikom hrvatskoga jezika nadajući se razrješenju zagonetke, uzalud vam trud. Ondje ćete naći današnja značenja riječi godina: 1. vrijeme za koje Zemlja jednom obiđe svoju stazu oko Sunca, 2. vrijeme od dvanaest mjeseci, računajući od određenoga dana, 3. vrijeme i kraće od godine za poslove koji se obavljaju u ciklusima (školska godina). Spominje se tu i svjetlosna godina, prijestupna godina (svaka četvrta), Nova godina (1. siječnja), Stara godina (31. prosinca), crkvena godina, pa onda, naravno, najbolje godine (stalno smo u njima), dobro nositi godine (svatko to za sebe voli misliti), biti u godinama (hajde da priznamo i dolazak starosti!), biti u poznim godinama (približavanje Metuzalemu), gladne godine (mršavo razdoblje u svakom pogledu), vući se kao gladna godina (biti spor) i tako iz godine u godinu. No ni jedno od tih značenja neće vas približiti ljutom plaču iz naslova.

LETO I GODINA

I pridjev ljut dozvat će u pamet najprije okus koji jako nadražuje jezik i druge organe (paprika, luk), a tek će potom isplivati značenje žestok, srdit, oštar, tvrd (ljuti krš, ljuta rana, ljuta rakija, ljuta zima, ljuta zmija - ljutica, ljuta sirotinja). Ljut može značiti i onaj kojim vladaju negativne osobine, divlji, silovit (ljuti zmaj, ljuta zvijer, ljuti neprijatelji, ljuti boj), a onaj koji je vrlo srdit, gnjevan, bijesan uspoređuje se s risom (ljut kao ris - Mažuranićevi krvnici u Smrti Smail-age Čengića nisu ni »kao«; oni jesu »ljuti risi« - »On namaknu gojne vole / I dželate ljute rise / Ter ih turskijem darivao darom«).

God - polazište za godinu - indoeuropska je, baltoslavenska, praslavenska i sveslavenska riječ vremenskoga značenja, no ne znači samo niz od 365 ili 366 dana, nego prije svetkovinu (crkveni god), praznik, imendan/rođendan, zatim proširenje debla u širinu u obliku koncentričnih prstenova u tom vremenu, pa tek onda annus, godinu. Godovati znači svetkovati, godnjati leškariti, odmarati se ugodno ležeći. Taj je korijen i u ugodi (i svim sličnim riječima) - ono što se želi, a pridjev godan znači uspio (usp. pogodan, nepogodan). Nekadašnje godišnice, sluškinje u Dubrovniku, sasvim sigurno nisu ljenčarile, nego su ih imućniji Dubrovčani uzimali u kuću na godinu dana za obavljanje kućanskih poslova, uglavnom dvorbe.

Međutim, ima hrvatskih krajeva i govora gdje se za vremenski niz od 365 dana i za pojedine njegove dijelove mjesto riječi godina rabi riječ leto/lito (...Gospodnje), Novo leto, Staro leto (»na tom mladom letu veselimo se...«). Upravo stoga što je leto/lito prekrilo ono značenjsko polje koje danas u neutralnom iskazu ima riječ godina, u kajkavaca godina znači i nešto sasvim drugo - nevrijeme, oluju, kišu, grad (tuču).

ŽARI I PALI

Za kišu su ratarski narodi nekoć molili, zazivali je posebnim obredom. Mladići ili djevojke (dode), okićeni cvijećem i zelenilom, pjevali su dok je vladala suša obredne pjesme, zazivajući da padne kiša (»Oj, dodo, oj, dodole«). Kiša se doživljavala kao nešto ugodno, kao melem za suhu zemlju. Ona zemlju škropi, na zemlju škrapa, škropac je blaga kišica, a škropac vjetar s planine koji donosi pokoju kap kiše. Imenica od glagola kropiti je krop, a to je značilo: 1. vrela voda, 2. nagla kiša velikih kapljica (usp. i krupa, tuča). Zanimljivo je da se ta vrelina krije i u riječi kopriva (izvodi se kao pridjevska izvedenica od krop + sufiks -iv), jer i ona žari i pali.

Kad sam jednom zajahala na val godine u značenju kiše, pljuska, otkrilo mi se i godinsko vrime - kišno, kišovito vrijeme - i godinjak (salamander, daždevnjak). Da plakati kao ljuta godina znači obilno i nezaustavljivo plakati kao što pljušti kiša, prvi put sam shvatila u Ozlju, gdje ni danas značenje godina = kiša nije nestalo. No iz nekih tekstova (novinskih, ali i književnih) shvatila sam da autori zapravo više ne razumiju spomenutu izreku, jer joj dodaju (tautološke, dakle nepotrebne) dodatke: »Nad sudbinom zastupnika su se rasplakali poput kišne godine« (kao da su rekli poput kišne kiše) ili »...stala je kukati i naricati kao ljuta godina« (navodi prema Frazeološkom rječniku A. Menac, Ž. Fink-Arsovski i R. Venturina). Ja ne znam kako to kiša kuka i nariče - no to zacijelo zna onaj tko (pogrešno) preinačuje frazem u nešto što, s takvim »objašnjenjem«, gubi svu ljepotu i jezgrovitost izričaja, a nerijetko i smisao, koji frazem inače ima. Da se rasplačeš nad sve dubljim i širim neznanjem kao ljuta godina. Bez dodataka.