Narušeni temelji nakladništva

Narušeni temelji nakladništva

U Hrvatskoj nedostaje dobro koncipiran zakon o knjizi, koji može i treba postaviti mnoge stvari na svoje mjesto. Osim zakona o knjizi nužan je jasan program razvoja nakladništva i knjižarstva, u prvom redu Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti

Gospodin Zdenko Ljevak, više je od četrdeset godina u poslu proizvodnje, oblikovanja i izdavanja knjiga. Preuzimanjem velike izdavačke kuće Naprijed prije deset godina ulazi u krug najvećih hrvatskih nakladnika. Danas je to poduzeće pod obiteljskim imenom Naklada Ljevak jedna od respektabilnijih izdavačkih kuća u Hrvatskoj. Zdenko Ljevak vrlo je aktivan i kao predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara, a za dobrobit knjige zalaže se i u programskome vijeću HRT-a, čiji je predsjednik.

Krenimo od vaše izdavačke kuće, Naklade Ljevak, ponajprije zato jer je uspješna. Kako ste do tog uspjeha došli i što je bilo najteže na tom putu?

- Naklada Ljevak preuzela je u jednom dijelu program bivšega Naprijeda, koji je iza sebe ostavio više od sedam tisuća naslova ili više od dvanaest milijuna tiskanih knjiga u svojoj šezdesetogodišnjoj povijesti. Tako bogatoj izdavačkoj tradiciji dodano je još desetak novih biblioteka, što je dodatno osnažilo izdavački profil kuće. Uspješnost izdavačke kuće ogleda se u razvojnom i kulturološkom pogledu. Da bi se to ostvarilo, potrebna su mnoga velika odricanja. Ako znamo reći da mornarski kruh ima sedam kora, onda bih ja rekao da nakladnički kruh ima i koru više.

Kakva je situacija s domaćim autorima? Nakon prodora fakovaca, a nisu dali nikomu disati nakon osvajanja tzv. libelarnih medija, da bi se poslije sami ubili, više je, nadam se, na cijeni kakvoća od pompe? Kako vi osobno i vaša izdavačka kuća njegujete domaćega pisca? I plaćate li ga dostojno, jer i to je važno?

- Sve je više mladih autora koji traže afirmaciju i nakladnike s različitim uspjehom. Naime, nakladnici nemaju dovoljnu akumulaciju kako bi izdašnije ulagali u neafirmirane autore, a razvojna politika u tom smjeru nije određena. Naklada Ljevak ima svoje godišnje izdavačke planove, koje zajedno s autorima na obostrano zadovoljstvo ostvaruje. Naša kuća njeguje domaće pisce, ali moram reći da će to ići sve teže s obzirom na male naklade njihovih djela i nejasnu politiku resornoga ministarstva prema tome pitanju.

Okruženi ste vrlo sposobnim timom ljudi, oni su dio imagea vaše nakladničke kuće. Jeste li im dali dosta samostalnosti? I to je ključ vašega uspjeha, zar ne?

- U našoj kući radi odličan tim urednika isprepleten iskustvom i mladosti, što nam jamči i različitost u ponudi programa, po čemu smo prepoznati na tržištu. Za informaciju čitateljstvu Naklada Ljevak trenutno realizira nekoliko mega-projekata, primjerice Djela Miroslava Krleže u 65 svezaka zajedno s Maticom hrvatskom i Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti; kritičko izdanje Sabranih djela Milana Begovića u 25 svezaka zajedno s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti; samostalni projekt Razotkrivanja u desetak svezaka... Pored toga tu su tradicionalne odrednice hrvatske književnosti s desetak biblioteka, strana književnost, književnost za djecu i mladež, povijest umjetnosti, društvene znanosti sa šest biblioteka na čelu sa Filozofskom bibliotekom, sveučilišni udžbenici, gdje prednjači medicina, obiteljski priručnici, rječnici, školski udžbenici, publicistika.

Što trenutno prevladava u izlozima vaših knjižara i zašto?

- Trenutno izlozima naših, ali i drugih knjižara, dominira nekoliko hitova, kao što su: Noam Chomsky, Hegemonija ili opstanak; Višnja Starešina, Vježbe u laboratoriju Balkan; David Beckham, Moja strana, a očekujemo poseban uspjeh i najnovijim izdanjem, knjigom Billa Clintona Moj život.

Na čelu ste hrvatskih nakladnika. Kakve vas, kao branšu, brige more? Problemi su, pretpostavljam, niski honorari autorima i previsoka cijena tiskanja knjiga, zar ne? Tko u tom lancu (ne)prilika gubi, a tko dobiva?

- Kao predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara zajedno sa svojim kolegama nalazim se u dosta složenoj situaciji. Globalizacijom svjetskog europskog tržišta hrvatsko nakladništvo i knjižarstvo našlo se na vjetrometini nemilosrdne konkurencije u kojoj treba opstati. Kao zemlja u tranziciji u kojoj još dosta toga ne štima od pravosuđa do kvalitetne provedbe postojećih zakona krupni kapital našao je plodno tlo, gdje može relativno jednostavno izvući pristojnu dobit čak iz naše djelatnosti. Zahvaljujući tradicionalnoj neorganiziranosti hrvatskih nakladnika, nedostatku razvijene distribucije knjige, neodgovarajućem tretmanu knjižarske mreže, kao i nedefinirane državne politike prema knjizi, prijeti ozbiljna opasnost narušavanja temelja nakladništva s dalekosežnim posljedicama za hrvatsku književnu kulturu. Da bismo ukazali na sve potencijalne opasnosti, Zajednica će organizirati veliku raspravu u okviru Interlibera te predložiti neke konkretne mjere za izlazak iz današnje situacije, uz stvaranje pretpostavke za ravnopravnu utakmicu.

Kako tumačite i doživljavate nelojalnu konkurenciju novina s knjigama za jeftine pare? Oni snižavaju cijenu knjige, a ona je oduvijek imala svoju vrijednost (pa i u novcu) i tako bi trebalo ostati, zar ne? Novinski izdavači tiskaju goleme naklade u inozemstvu pa se tako netko drugi bogati. Što napraviti? Ili ništa pa će čitatelji sami shvatiti da se kakvoća (oprema knjige, tisak - dakle dugotrajnost, prijevod) ipak mora i platiti?

- Pojava povlaštenih novinskih nakladnika na hrvatskom tržištu izazvala je u prvi mah veliko nezadovoljstvo u tradicionalnih nakladnika, što je i razumljivo s obzirom da je prvi put na našem tržištu knjiga došlo do oštre, ali neravnopravne konkurencije. Građanima Republike Hrvatske odjedanput je ponuđen neki novi tip knjige, koji ima, činjenica je, i korice i knjižni blok, a sve ostalo što čini knjigu vrlo je skromno zastupljeno. Novi tip knjige i kao takav je prihvaćen u kupaca zahvaljujući vrlo povoljnoj cijeni i sigurno će zakomplicirati život ostalim nakladnicima, no nakladnici će morati tražiti načina kako se suprotstaviti konkurenciji. Osobno sam kao nakladnik mnogo više zabrinut zbog nekih drugih stvari koje snažno nagrizaju temelje knjige i nakladništva, a koje bih odredio ovim pitanjima: gdje danas u dnevnom tisku možete pročitati recenziju knjige koja nije u programu novinske produkcije?; kako čitatelji dnevnih novina mogu saznati što se događa u hrvatskoj nakladničkoj sceni, osim produkcije novinskih nakladnika?; na kraju kako knjigu kritički obraditi i predložiti čitateljima?.

Nastup Hrvatske na Sajmu u Frankfurtu ponovno je doživio kritike, a zabilježena je i jedna afera. Mislite li da su tu nužne promjene? Ili je važno koje knjige i autore nudimo, a sve je ostalo sporedno?

- Nastup hrvatskih nakladnika i autora u Frankfurtu tradicionalno je dobro organiziran zahvaljujući u prvom redu financijskoj potpori Ministarstva kulture, Poglavarstvu grada Zagreba i samim nakladnicima sudionicima sajma. Što se tiče programa, u dijelu predstavljanja novih hrvatskih autora mislim da je sve prošlo u najboljem redu, aferu koju spominjete praktično je proizvela emisija koja se bavi kulturom na HRT-u. Što se tiče nastupa hrvatskih nakladnika na sajmu knjiga u Frankfurtu, mislim da se treba nešto mijenjati u korist većeg nastupa hrvatskih autora, ali na autorskom sajmu u Leipzigu.

Obradovala me ideja da se imenom velikoga Ranka Marinkovića nazove jedna nagrada. I to je znak sjećanja na jednoga od najvećih naših književnika.

- Idejna je autorica nakladničkoga Porina, Kiklopa, Magdalena Vodopija, u sklopu Pulskog sajma knjiga. Mislim da je to dobar projekt i da će stvoriti veliki interes među nakladnicima.

Tiskanje školskih knjiga veliki je posao ali i obveza - kako uvesti reda u to područje?

- Što se tiče školskih udžbenika, tu vladaju neki posve drugi zakoni. S obzirom da se u tom poslu vrti velik novac, nekoliko stotina milijuna kuna, ne biraju se sredstva kako doći do učenika. Nažalost, često su tu uključeni snažni lobiji, a u tome nisu nevini ni neki dužnosnici iz Ministarstva prosvjete. Osobno mislim da se tu trebaju postaviti stroga pravila ponašanja regulirana detaljnom zakonskom regulativom.

Da se vratim nelojalnoj konkurenciji - kako mjesecima može stajati šator na Trgu kalja Tomislava? Lako je naime dobro poslovati ako se ne plaća preskup prostor, zar ne?

- U vašem pitanju prepoznajem problem knjižarstva. Da, to je ozbiljan problem. Lokalna samouprava u načelu se uopće posebno ne brine o knjižarama kao mikrokulturnim institucijama pri iznajmljivanju svojih slobodnih prostora, tako da se zakupnina za knjižaru jednako visoko plaća kao i za trgovinu najprofitabilnije robe. Moram priznati da ne razumijem kako Gradski ured za gospodarenje prostorom grada Zagreba može dopustiti postavljanje šatora i još ga proglasiti sajmom knjiga. To se može događati nažalost samo u neuređenom društvu ili u nekakvim političkim trgovinama.

Hoće li megastori pojesti male nakladnike? Tko uopće može pomoći toj djelatnosti - Ministarstvo kulture ili prosvjete (a oni nešto tumače kako su novac dali izravno školama, a škole opet da toga novca nema). A u Hrvatskoj se malo čita...

- Ima mnogo problema u nakladništvu i knjižarstvu, a oni su stari koliko i sama djelatnost. Globalizacija čini svoje, konkurencija je budućnost življenja, primjena suvremenih tehnologija pomaže rješavanju nekih problema. Međutim, nama u Hrvatskoj nedostaje dobro koncipiran Zakon o knjizi, koji može i treba postaviti mnoge stvari na svoje mjesto. Osim zakona o knjizi nužan nam je jasan program razvoja nakladništva i knjižarstva, u prvom redu Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti. Moramo znati što možemo očekivati od tih ministarstava da bi se struka mogla što snažnije organizirati.

Razgovarala Anči Fabijanović