Majstor u podzemnoj Željeznici

Majstor u podzemnoj Željeznici

Tri Rubensove izložbe prema najavama slijede već u prosincu, a predstavit će suradnju bečkih muzeja i galerija s dojmljivim fundusom Rubensovih djela. Prava je šteta što je Albertina odbila suradnju - Beč je time propustio priliku pozvati svoje brojne turiste na jedinstveni Rubens Wandeling, poput brojnih putokaza u njegovu Antwerpenu

Već mjesec dana prije otvaranja izložbe Peter Paul Rubens predstavnici medija u svojim su elektronskim poštanskim sandučićima zatekli podulju obavijest Albertinine press-službe. Sadržaj poruke postao je najčešće prepričavanim čudom vezanim uz najvažniju od aktualnih izložbi u toj ustanovi. Zaista je čudno iz kojih sve rukava Albertina izvlači svoje adute - čak i transport slike od Washingtona do Beča može se proglasiti izvanrednim podvigom vrijednim medijske prašine. Raskošno ulje na platnu formata 224 x 330 cm na kojem starozavjetni prorok Danijel sjedi u jami među sedam gladnih lavova (Danijel u lavljoj jami, oko 1613?) iz washingtonske National Gallery of Art doletjelo je, naime, skupim unajmljenim Boeingom 747 u ogromnim, nevjerojatnim kutijama, super-sigurnom, neponovljivom pakiranju, u genijalno osmišljenom restauratorsko-konzervatorsko-zaštitarskom manevru, pod nezamislivim sigurnosnim uvjetima. Izvedeno upravo kolosalno. Danijelu je zasigurno bilo lakše provesti u jami svih šest dana, nego što je nama bilo podnijeti Albertinina neukusno i nepodnošljivo-glupavo-pretjerana očitovanja u javnosti o vlastitoj veličini.

IZGLADITI PREOŠTAR KONTRAST

Kako u Albertini inzistiraju na simultankama, a trenutno se hvale istodobnim održavanjem izložbi posvećenih Michelangelu i Rubensu (podsjetimo: na izložbi Michelangelo i njegovo vrijeme pokazano je točno osam (!) Michelangelovih crteža), jedna obično, u ovom slučaju Rubens, završi u podrumskom izložbenom prostoru. Iako spuštanje eskalatorom neodoljivo podsjeća na ulaz u podzemnu željeznicu, arhitektura izložbe posve je prihvatljiva, izuzev boje zidova/pregrada čijim promjenama Albertina već tradicionalno časti posjetitelja šakom u oko. Na samom početku izložbe dočekuju nas ne baš čedna Leda s labudom (oko 1598-1600) iz njujorške Stephen Mazoh Collection i sasvim ćudoredno Navještenje iz 1609. koje je prešlo najmanju udaljenost od svih izloženih posudbi - u Albertinu je stiglo iz Kunsthistorisches Museuma s druge strane Ringa. Skica s istim prikazom izvedena uljnom bojom na drvetu maloga formata (44 x 33cm) navješćuje ujedno, uz Rubensove vlastoručne crteže, najzanimljiviji dio izložbe. Isticanje vlastoručnosti nije neopravdano: kako je poznato, pojam autorskoga rada u Rubensovo je vrijeme imao potpuno drukčije konotacije nego danas. Veliki broj djela koja poznajemo kao »pravoga Rubensa« nosi njegovo ime poput oznake branda. Točnije, kad je antverpenska radionica Petera Paula Rubensa zaprimila narudžbu za sliku, nadareni je učitelj mnogih mladih slikara u Flandriji napravio »samo« malu skicu u ulju u kojoj je u potpunosti razradio svoju osnovnu ideju. Na malom je formatu rješavao probleme kompozicije, isprobavao optimalan raspored volumena i boja, savladavao perspektivna skraćenja, dok je za detalje kao držanje tijela, gestu ili izraz lica pojedinog lika koristio crteže kredom na papiru. Skice u ulju na drvenoj ploči, takozvani bozzetti, od 1620. su čak počeli preuzimati ulogu crteža čime su direktni svjedoci Rubensova promišljanja koji u potpunosti potječu od njegove ruke. Kod očuvanih je primjeraka maloga formata često teško povući granicu između skice i gotove slike - prepreku predstavljaju mnogobrojne funkcije skica u ulju koje su i određivale njihov stupanj dovršenosti. Skica nije nužno označavala puku predradnju u pripremi naručene slike, odnosno kompozicije na platnu velikoga formata. Osim sredstva za rad u slikarskom studiju, skica je u ulju potpune dovršenosti, dakle, gotovo identična pravoj slici maloga formata, služila i kao ogledni primjerak za naručitelja kojeg je trebalo uputiti u krajnji rezultat.

Zadatak je, dakle, učenika i pomoćnika, ponosnih što mogu raditi pod Rubensovim nadzorom, bio da na osnovu uljne skice i detaljnih studija-crteža, prenesu njegovu ideju na veliko platno. U procesu prenošenja, ili po njegovu dovršenju, majstor bi uzeo kist u ruku (zvali su je najsigurnijom rukom katoličke Europe sjeverno od Alpa) i popravio detalje koji su mu se činili promašenim: izgladio bi preoštar kontrast boje, ili bi brzinskim potezom na pravom mjestu udahnuo život likovima i predmetima. Skice na drvu koje osvjetljavaju način rada u dvokatnom atelijeru na antverpenskom prokopu Wapper nisu u Albertinu stigle samo iz takozvanog Rubenshuisa, obiteljske kuće-studija u kojem je nastala većina Rubensovih poznatih djela. Posuđene su između ostaloga iz Marseillesa, Cambridgea, Münchena i Sankt Peterburga, a prikazuju i pripremne radove za slavne kompozicije poput Poklonstva pastira (nekoliko verzija), Čuda Franje Ksaverskoga (oltarna slika u bečkom Kunsthistorisches Museumu), Madone s djetetom i svecima (slika danas u Antwerpenu, Koninklijk Museum voor Schone Kunsten) ili Ildefonso-oltar (triptih u Kunsthistorisches Museumu).

TEMATSKO ILI KRONOLOŠKO NAČELO?

Mnogi su povjesničari umjetnosti u svojim razmatranjima o velikome Flamancu polazili od osjetilnosti njegove umjetnosti. Upravo je majstorstvo u oživljavanju bića i stvari najčešće isticani od svih Rubensovih talenata - talent koji je najlakše promatrati na jednostavnim crtežima u kojima nema trikova u komponiranju, raskošnih tkanina ili igre svjetla i sjene. Listovi koji otkrivaju kako umjetnikova ruka analizira, promišlja, isprobava i uspoređuje da bi postigla ravnotežu unutar kompozicije, da bi na slici konačno sve izgledalo na svome mjestu, kao da je od prve sjelo baš kako treba, predstavljaju iduće highlights izložbe. Albertina donosi, osim izbora crteža iz kućne riznice, ulja na platnu i studije pristigle iz svih zakutaka kugle zemaljske, u abecednom rasponu od Amsterdama do Windsor Castlea. Tako je omogućeno promatrati in statu nascendi kompozicije Umirućega Seneke (oko 1612/13, München, Bayerische Staatsgemäldesammlungen), Obrezanja Kristova (1605, Genova, Isusovačka crkva Santi Andrea e Ambrogio), dvaju triptiha Katedrale u Antwerpenu (Podizanje križa, oko 1611. i Skidanje s križa, 1612-14), zatim prikaze Prometeja (oko 1611/12, Philadelphia Museum of Art) i Uznesenja Marijina (Beč, Kunsthistorisches Museum). U pojedinim slučajevima moguće je usporediti studije s krajnjim rezultatima, odnosno slikama na platnu koje je Albertina posudila za izložbu poput Danijela u lavljoj jami ili Vrta ljubavi (oko 1632/33 Madrid, Museo Nacional del Prado). Na jednom od najslavnijih listova u vlasništvu Albertine Rubens je nacrtao svoje bucmasto dijete (Nicolaas Rubens s koraljnom ogrlicom, oko 1619), a na izložbi je oko njega grupirano nekoliko dirljivih portretnih studija ostalih članova obitelji. Dio portreta bez objašnjenja je prebjegao u tematske blokove Život na selu: žanr-scene i studije životinja i Kasna klasika: ljubavna sreća u Arkadiji, a još je poneki naziv cjeline, kao Rubens i utopija savršenoga čovječanstva neodređen i ciljano površan, kako bi apsorbirao od svega po malo. Dok se djela u bloku Virtuozni prikaz životinje kao protureformacijska poučna slika grupirana oko kompozicije Danijel u lavljoj jami još i mogu nekako tematski povezati, kasna se klasika arkadijskih konotacija odjednom slaže prema kronološkom principu, pa nije posve jasno što su autori izložbe (Klaus Albrecht Schröder, Michiel C. Plomp, Anne-Marie Logan i Heinz Widauer) imali na umu pri osmišljavanju koncepcije. Do dosljedne provedbe istog principa očito im uopće nije bilo stalo, no pobrinuli su se za izdavanje impozantnoga kataloga od 532 stranice s 138 jedinica i 413 reprodukcija.

USKORO JOŠRUBENSA

U godini u kojoj je već nekoliko gradova diljem Europe odalo počast Rubensu, bečka Albertina - koja u pravilu ne poduzima ništa što nije zvučno, veliko i prije svega drukčije - ovoga je puta pokušala izboriti prvenstvo pred konkurencijom pomicanjem termina izložbe. Naime, tri Rubensove izložbe prema najavama slijede već u prosincu, a predstavit će suradnju bečkih muzeja i galerija s dojmljivim fundusom Rubensovih djela. Prava je šteta što je Albertina odbila suradnju - Beč je time propustio priliku pozvati svoje brojne turiste na jedinstveni Rubens Wandeling poput brojnih putokaza u njegovu Antwerpenu. Ostaje nam nadati se da će izložbe što slijede biti projekti koji, osim što razvezuju jezike, također i otvaraju oči, odnosno senzibiliziraju publiku za opus umjetnika na kojega se, da bi ga se razumjelo, prvo treba - naviknuti, kako je primijetio jedan od starih majstora među kunsthistoričarima.

Iz Beča Libuše Jirsak