Litavci na Madagaskaru?

Litavci na Madagaskaru?

Vilnius Rimas Tuminas, malo nakon što se vratio iz Zagreba s Festivala svjetskog kazališta, gdje se predstavio već dobro poznatom Maskeratom, u Vilniusu je u produkciji svog Maloga državnog kazališta (ali na posuđenoj sceni jer svoje nema) imao novu premijeru. Madagaskar Mariusa Ivaškevičiusa drama je o litavskoj povijesnoj ličnosti Kazysu Pakštasu, čudaku, političkom aktivistu i geografu iz prve polovice 20. stoljeća, koji je, uz ostale originalne ideje, razvio i projekt preseljenja cjelokupnoga stanovništva Litve nekamo na jug, u neku afričku zemlju, gdje bi osnovali novu domovinu i pobjegli od svega što ih tišti u Europi. Drama je povod Tuminasu za scensko promišljanje pitanja nacije, domovine i posebno odnosa Litavca prema vlastitoj zemlji i mitovima na kojima je izrasla. Produkcija je iznimno maštovita, razrađenih scena i iznimnih glumačkih kreacija, ali, iz perspektive eventualnih inozemnih gostovanja, odveć vezana uz mikrokozmos Litve. Premda je svaka scena pravi mali biser, cijeloj predstavi kao da nedostaje dramaturška nit koja bi je sklopila u čvrstu cjelinu.

Kad je Akakij - žena

Moskva Ruska kazališna scena ove je godine posebno zanimljiva. Dobar trend iz prošle sezone nastavio se i u novoj, a posebnu pozornost i pravo oduševljenje izazvao je Valerij Fokin, koji je u obnovljenoj suradnji sa skladateljom Aleksandrom Bakšijem u koprodukciji kazališta Suvremenik i Centra Mejerhold realizirao Gogoljevu Kabanicu. Fokin i Bakši godinama su bili jedan od najpoznatijih ruskih umjetničkih timova, koji su svjetske scene obogatili kvalitetnim produkcijama poput Preobražaja ili Tatjane Rjepine igrajući se uvijek na tankoj liniji koja razdvaja dramsko kazalište od glazbene umjetnosti. Nakon nekoliko godina razdvajanja sad su se dvojica velikana ponovno našli u produkciji koju je kritika ocijenila vrhuncem sezone već na njezinu početku. Kabanica nije drama o kabanici, malom činovniku ili čudnim ljudima koje susreće. To je »meditacija, ili prije noćna mora, o krhkosti ljudskog života i kušnjama koje ga mogu uništiti, dubokouman i ozbiljan rad«, zapisano je u jednoj od kritika. Posebno je iznenađenje izazvao potez da činovnika Akakija Akakijeviča igra glumica - poznata Marina Nejolova, koja je u predimenzioniranoj kostimografiji ostvarila iznimnu ulogu.

Očito je, suradnja Fokina i Bakšija opet je moskovskoj sceni, a vjerojatno i europskim festivalima, donijela maštovitu produkciju koja će dugo potrajati.

Gombrowicz na sto načina

Lublin Deveto izdanje poznatoga međunarodnog festivala Konfrontacije u cijelosti je bilo posvećeno Witoldu Gombrowiczu, jednom od najvećih poljskih pisaca, u znaku kojega prolazi cijela godina. Naime, Poljska obilježava sto godina rođenja, 35 godina smrti i 65 godina preseljenja Gombrowicza u Argentinu, a Konfrontacije su kazališni vrhunac godine, festival na kojem su 23 kazališne grupe i kazališta iz sedam zemalja sudjelovale sa čak 27 produkcija. Ovi Gombrowiczevi dani posebno su zanimljivi, jer veliki pisac, osim što je napisao samo tri kazališne drame, nikad nije išao u kazalište niti je ikad gledao i jednu produkciju nastalu po svojim djelima. Premda su u pet dana predstavljene čak po četiri produkcije Iwone, kneginjice od Burgunda i Vjenčanja, još su veće nadahnuće redatelji i kazališta pronašli u njegovim dnevnicima i prozi. Pravi kulturni događaj pokazao je da je Gombrowicz i dalje provokativan i živ kazališni autor, u čijem djelu tek novo vrijeme počinje otvarati neke dosad neprepoznate probleme.

Iz života srednje klase

London Royal Court dom je nove drame, sustavno promoviranje mladih pisaca od početka temeljna je točka programa toga londonskog kazališta. Premda su već naviknuti na zanimljive drame i autore, novi potez, koji je u jednu večer na pozornicu, kao jedan premijerni naslov, doveo čak dvije prve drame mladih autora, naišao je na nepodijeljeno oduševljenje kritike. The Weather / Bear Hug (Vrijeme / Medvjeđi zagrljaj), dvije jednočinke, povezane su nadrealističkom imaginacijom autora, bavljenjem životom srednje klase, crnim humorom i konačno redateljskim imenom Ramina Graya. Vrijeme Clare Pollard drama je o obitelji u kojoj vlada histerična majka opsjednuta šopingom kojoj se suprotstavlja kći u adolescenciji. Iznimnu prvu dramu Medvjeđi zagrljaj napisao je i Robin French, opet iz života srednje klase, o roditeljima čiji se sin pretvorio u - medvjeda. Nadrealistička tragedija govori o otuđenju, a French se kao i Pollardova bavi posljedicama, ne uzrocima: iskustvo noćne more ponekad nema potrebe za analizom.

Jasen Boko