Jazz Bolero

Jazz Bolero

U danas ponovno dosta bogatu jazz-životu susjedne nam Mađarske uočavamo u posljednje vrijeme pojavu novoga zanimljivog imena: Ezster Horgas. Glazbeno visoko naobražena, ta atraktivna mlada dama ima iza sebe u području klasične glazbe već zapaženu karijeru izvanserijske flautistice, te se od 1996. može uz ostale usjehe pohvaliti i nastupima s veličinama poput Zsoltana Kocisza, Jean-Piere Rampala, Andreja Vigh i gudačkoga kvarteta Bartok Bela. No Eszter Horgas učinila je još nešto drugo, zanimljiv iskorak u područje jazza, zabilježen na već dva zapažena diska. Sa znanim je američkim gitaristom Alom Di Meolom ponajprije jedan od protagonista stominutnoga glazbenog projekta Carmen, predstavljena ovoga ljeta i u pulskoj areni. No ona je otiša i dalje, u neku vrstu recentnije inačice nekad revolucionarne pojave jazza takozvane treće struje, što su je obnovili Gunther Schuller i John Lewis.

CROSSOVER MUSIC

U tom je kontekstu i četvrti CD Horgasove Fiesta Latina snimljen uživo, ostvaren s flautama, Eszter Horgas naime svira i alt-flautu, njezinim stalnim malim sastavom Class Jazz Band te Simfonijskim orkestrom iz Budimpešte pod ravnanjem Mikloszem Malekom. Kolokvijalan je danas naziv za takve kombinacije sjedinjavanja klasične glazbe i jazza crossover music. Koliko je on opravdan ili svrsishodan drugo je pitanje, no u ovom trenutku više ili manje odgovara onomu što nam predstavlja flautistica Eszter Horgas svojim izvedbenim kvalitetama i originalnošću izričaja, i to u sklopu programa koji seže od Rodriga i Ravela, preko Desmonda i Coreje, do danas rado izvođena Astora Piazzolle.

Tako program diska započinje Rodrigovim Conciertom de Aranjuez, koji su i prije neki džezisti rado izvodili, a u ovom slučaju slušamo posebno koncipiranu obradu za veliki simfonijski korpus, flautu i mali jazz-sastav. U glasovitoj skladbi Spain Chicka Coreje, komplicirane teme, Eszter Horgas demonstrira izvrsnu tehniku instrumenta. Ravelov Bolero, skladba poznata po tome što ju je autor zamislio kao relativno jednostavnu temu, željevši dokazati da se njezinom stalnom repeticijom, s dakako rastućom dinamikom, može postići potpun skladateljski domet, odnosno napisati kompletna kompozicija. Mađarski umjetnici nisu otišli daleko od te temeljne ideje. Nakon gotovo klasičnog uvoda s flautom i kontrabasom uspjeli su ne samo postupnim povećanjem izvedbenog korpusa postići nužnu dinamiku, i to s uporabom džezističkih atributa, izraženih u solističkim dionicama vrlo dobrih članova malog jazz-sastava, Class Jazz Banda. Na Ravela se nadovezuje izvedba jednog od najvećih jazz-hitova, Desmondova skladba Take Five, napisana u 5/4 metru. U crossover shvaćanjima mađarske kombinacije ta je skladba dobila posve novo ruho, gdje karakterističan ton alt-saksofona autora vrlo uspješno nadomještava flauta Eszter Horgas.

Eszter Horgas je, ako je suditi po broju na disku uvrštenih skladbi, velika štovateljica autorskoga opusa danas popularnog Astora Piazzolle. Na disku tako slušamo čak četiri obrade skladbi toga južnoameričkog bandeonista, Celos, Buenos Aires, Milona i Libertango. Posljednju iz te skupine najzanimljivije je poslušati, jer je izvedena s najvećom dozom nadahnuća i osjećaja, što potvrđuje buran i na snimci zabilježen pljesak.

Mladen Mazur