Indie - melodioznost

Indie - melodioznost

»Za inteligentnu, beskompromisnu, glazbu Penelope Houston morali bismo izmisliti potpuno nov glazbeni pravac«, napisao je svojedobno kritičar »Newsweeka«. Sukladno tom mišljenju, kao i najnovijem albumu legendarne kantautorice s 27-godišnjim stažem, The Pale Green Girl, ovaj nam nastup nije donio ni snažni, agresivni punk-stav devetnaestogodišnje studentice Art Institutea iz San Francisca, ni zreli neofolk iz prve polovice devedesetih koji je akustičnim izrazom pod utjecajima Toma Waitsa i skupine Violent Femmes osvojio europske indie-krugove, nego svojevrstan neobičan spoj navedenoga, obilato začinjen rockom, bluesom i americanom.

Penelope Houston, autorica ne toliko različita od Aimee Mann ili Jane Siberry, pokazala je da njezinu stilu podjednako dobro odgovara i akustična i električna forma. U pozadini tiših, mekših i baladnih skladbi slušatelj je vrlo lako mogao nazrijeti punkersku energiju, baš kao što je kroz one rokerskije naglašeno prodirao delikatni folk-senzibilitet. Gotovo čitav repertoar nastupa pokazao je sklonost autorice melodioznom, pri čemu se ni u jednom trenutku nije odrekla indie-shvaćanja toga pojma koji ne trpi pretjeranu slatkoću. Možda je jedina iznimka bila neizbježna Sweetheart, skladba pop-country-prizvuka, koja ju je i proslavila u Europi prije desetak godina, vođena akustičnom gitarom i mandolinom. Baš ta, pomalo netipična kompozicija, svojim ugođajnim, istodobno dirljivim i provokativnim vokalnim stilom, koji je prelazio i u šaptanje, bila je vrhunac središnjeg, akustičnog dijela koncerta.

INTROSPEKTIVNA OBOJENOST

Početni i završni dio nastupa pripao je nizovima rokerskijih skladbi, u kojima je, uz obradu It Makes No Difference, skupine The Band, dominirao noviji materijal tematski tamnijega tona. Tako su prilično snažno zazvučale Take My Hand, Flight 609 i Pale Green Girl, a tekstualno se izdvojila izvanredna Hole (You’ve got a hole in shape of a bottle / I’ve got a hole in shape of a daddy / You’ve got a hole in shape of a woman / In a place where I used to be), sve odreda određenih ekspresivnim vokalima na podlozi zvečećih gitara i uz solodionice gitarista pratećeg sastava i povremenog koautora, Pata Johnsona.

Tekstualno, skladbe su najčešće bile introspektivno obojene i kretale su se, za kantautorski pristup, u uobičajenom tematskom rasponu, dok je cjelokupan stil davao dojam stanovite suspregnutosti, što je pojedinim skladbama davalo gotovo sablastan ugođaj. Vokal Penelope Houston nije velika raspona, ni blistav, ali je, osobito u kombinaciji sa snažnijim stihovima, vrlo dopadljiva tona i često doseže kvalitetu koja materijalu daje dodatnu dimenziju.

Te večeri već dulje vremena repertoarno najatraktivniji klupski prostor u gradu predstavio nam je iznimno zanimljivu glazbenu pojavu i nesvakidašnju kombinaciju rokerske snage i delikatna autorskog izraza, kao i potpuno osobno shvaćanje spoja akustične i električne glazbe - neobičnu cjelinu u kojoj su glazbenici uživali koliko i publika.

Velimir Cindrić