I nogometaši znaju što je lijepo

I nogometaši znaju što je lijepo

Repetitivnost sam naslijedio od slikara i glazbenika iz druge polovice prošloga stoljeća. Moje slike ipak su sličnije barkodu

Uz slikarsku poetiku Zdravka Pala kao prvi pojam veže se kolorizam. Kada si zapazio da je tvoja percepcija boja intenzivnija od percepcije tvojih vršnjaka, da imate višak čunjića u oku? To vas pitam i kao djelomični daltonist.

- Dio sam novoga hrvatskog slikarstva i moje ime veže se uz njega, a većina slikara koja mu pripada izraziti su koloristi. Razlog tomu vjerojatno je činjenica da slikari danas svoje sadržaje preuzimaju od televizije, filma, fotografije, videa, a kao što i sami znate, tamo sve pršti od kolora. A na drugi dio pitanja mogu vam odgovoriti da vjerojatno i daltonisti imaju podjednak broj čunjića u oku kao i oni koji to nisu.

S obzirom na svoj hendikep, dajete li prednost filmovima u boji nad crno-bijelim filmovima, i koji redatelji, po vama, prave koloristički najzanimljivije filmove?

- Lošim filmovima podjednako je hendikep i boja, kao i crno-bijela varijanta. Ako pogledate integralnu verziju Andreja Rubljova od početka do kraja, vidjet ćete da crno-bijeli dio ne smeta dijelu u boji, a da nije ni obrnuto.

Utječe li vaša koloristička strast i na odijevanje u svakodnevnom životu? Maltretirate li okolinu, recimo djevojku, savjetima o usklađivanju boja?

- Ne, ali svakodnevni život utječe na odijevanje. A što se tiče drugog, nisam takva osoba koja bi maltretirala bilo koga, osim komaraca ljeti, kad ih tjeram iz kuće.

Poznato je da neke droge pojačavaju percepciju. Jeste li ikada eksperimentirali s drogama?

- Možda biste mi vi mogli pomoći oko odgovora? Koliko mi se čini, droge više nisu u modi.

Od halucinantnosti vaše slike udaljuje repetitivnost uzoraka, a time one istodobno dobivaju i popartistički buket asocijacija (multiplikativnost, dizajniranost, anorganost...). Griješim li kada sugeriram da je barkod vaš pritajeni motiv, i uživate li u krajolicima umjetnih šuma postrojenih uz autoceste?

- Repetitivnost sam naslijedio od slikara i glazbenika iz druge polovice prošloga stoljeća. Moje slike ipak su sličnije barkodu koji vi nekom srećom spominjete, barkodu moga slikarskog stanja, nastajanja, u kojemu leži vizualna šifra za apstraktni sadržaj. A u pejzažu uživam redovito.

A onda su se na vaše slike uselile rupe, strojno bušene rupe koje svojom gravitacijom (de)centriraju sliku. Zašto ih niste slikali, simulirali, nego baš bušili?

- Neki slikari nisu zadovoljni plošnošću svojih slika pa na njih trpaju pijesak, stari novac i slamu, male plastične anđele i koješta drugo. Rupe na mojim slikama mjesto su koje predstavlja realističnu gestu kojom se slika dijelom rasterećuje materijalno, a u drugom smjeru djeluje na našu svijest o slici kao predmetu. Niste li zapazili kako vrijeme prolazi kroz njih?

Osim struke postali ste miljenik nogometaša, kaste koja je na zlu glasu u umjetničkim krugovima. Kako je došlo do toga hrvatskog pomirenja?

- Kada biste upoznali moje znance nogometaše, vidjeli biste koliko dobrih slika visi na zidovima njihovih stanova. I oni su ljudi koji znaju što je lijepo. Koliko ste se puta divili njihovim golovima i tvrdili da su lijepi? A što se tiče pomirenja, taj je proces u Hrvatskoj stalno na snazi.

Očekujete li da vam dio struke okrene leđa stoga što ste postali miljenikom kvazijet-seta i komercijalno uspješan autor?

- Nepoznata mi je kategorija kvazijet-set, jer to ili jesi ili nisi. Ne znam kako je u vašoj struci, ali u našoj struci vlada posvemašnja kolegijalnost i svakog od nas veseli uspjeh onoga drugog. Da je tako, govori nam povjerenje u trokutu umjetnik-galerist-kupac.

Odlično, to je dobra vijest. A kakvi su vam planovi za budućnost?

- Moji planovi uživaju u tome što su budući.

Razgovarao Kruno Lokotar