Destrukcija obale - odraz naše kulture

Komora arhitekata nov je sustav u nas. U unutrašnjem ustroju uređena je tako da postoji način na koji se dokazuje nečija krivica i odgovornost. Postoje stegovna tijela koja procesuiraju svaki postupak koji nije u skladu s kodeksom i koji je suprotan sa statutom ili zakonom. Tako da je Komora tijekom pet godina postojanja provela gotovo dvije stotine stegovnih postupaka protiv arhitekata i drugih njezinih članova

Pošto je završen Prvi kongres hrvatskih arhitekata s temom gradnje na obali s nekoliko vodećih hrvatskih arhitekata održan je kraći razgovor. Sugovornici su: Vinko Penezić, predsjednik Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu, Zlatko Hanžek, predsjednik Razreda arhitekata Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu, Saša Randić, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, Goran Rako, potpredsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, te poznati zadarski arhitekt Igor Pedišić, član organizacijskog odbora kongresa.

Prvi kongres hrvatskih arhitekata je za nama. Donesena su i dva važna strateška dokumenta. No, ne čini li vam se da se kongres u jednom trenutku odvojio od glavne teme, gradnje na obali? Mnogo se govorilo o nizozemskim iskustvima. Čuli smo i izvrsno predavanje Luisa Falcona o turističkoj mašineriji i projektima revitalizacije španjolske obale, no najmanje se govorilo o našoj nimalo ružičastoj životnoj zbilji, a to je ekološko zagađenje prostora neprimjerenom izgradnjom.

- Goran Rako: Da, kongres se često udaljavao od teme, ali se na nju i vraćao. Razlog je tomu činjenica da ljudi u nas nisu naučili usredotočeno i usmjereno razgovarati. Nisu naviknuti na demokratski način razgovaranja i zastupanja svojih stajališta.

Da, ali najmanje se govorilo o stvarnim prostornim problemima koji nas tište.

- Saša Randić: Osobno mislim da je jako dobro što velik broj primjera nije bio vezan uz situacije bliske našem prostoru. Nije nam bilo ni na kraj pameti, dok smo organizirali kongres, da dajemo recepte, nego da otvorimo raspravu.

- Vinko Penezić: Primjeri iz Nizozemske dobro su nam pokazali kako ljudi grade identitet iz svoga konteksta. Dakako, ti se modeli ne smiju mehanički prenositi. Oni nas mogu naučiti procesima i metodama pristupa. No, kao što je rekao Rako, mi arhitekti naučili smo raditi u biroima, no nismo naučili komunicirati međusobno, kao što nismo naučili komunicirati s javnošću. To je ključan razlog što ne znamo svoja stajališta lijepo upakirati i javnosti prenijeti što mislimo. Kad bismo mi javnosti znali prezentirati svoja stajališta, uvjeren sam da bi i naš pološaj u društvu bio drukčiji, te bi nas javnost napokon počela prihvaćati.

Dakle, što ste kongresom, koji je, ako se ne varam, naslovljen Gradnja na obali, htjeli poručiti javnosti?

- Zlatko Hanžek: Kao što je kolega maloprije istaknuo, mi ovim kongresom nismo htjeli, kao što su mnogi od nas očekivali, propisivati recepte. Nismo se htjeli nametati ni odlučivati što i kako bi netko trebao raditi. Ono što je bitno istaknuti jest da se nalazimo na početku važnoga procesa i da se pitanje kvalitete prostora napokon stavi na dnevni red te da se na kraju netko tim pitanjem i bavi.

- Igor Pedišić: Moje je mišljenje da nije bilo previše skretanja od glavne teme. Tema je bilo građenje na obali, što nam je omogućilo šire razvijanje tematike no što su to mediji najavili pa i javnost očekivala.

No, vratimo se temi prostora. Svjesni smo da stanje nije nimalo dobro. Možete li sada dijagnosticirati glavne krivce destrukcije?

- Igor Pedišić: Ovaj se kongres nije toliko bavio uzrocima, koje svi mi otprilike znamo. Pitanje je zašto je tako. Vidite, s jedne strane imali smo urbanizam, odnosno planiranje, koje pak nije raspolagalo instrumentima koji bi doveli do realiziranja. Riječju, planiralo se, ali u cijelom sustavu nije bilo načina da se plan realizira. Ako bismo izradili analizu koliko je uopće planova ostvareno, najvjerojatnije bismo došli do poražavajućega podatka da je tijekom godine napravljeno toliko i toliko planova, dok bi se postotak realizacija najvjerojatnije sveo na jednoznamenkastu brojku. Ono što je dodatno dovelo do stanovite eksplozije destrukcije obale priljev je kapitala, koji je naprosto rušio sve barijere. No, tema kongresa je, kao što sam rekao, bila usmjerena na ono što treba učiniti u ovom trenutku.

- Goran Rako: Govoreći o stanju ja bih slikovito postavio pitanje. Zašto ljudi idu kroz crveno svjetlo? Očito je da time prave zakonski prekršaj. No, nitko ne želi ići namjerno protiv zakona. Dakle, nešto ih na to prisiljava. U tom kontekstu možemo se zapitati i što to ljude prisiljava da rade kuće na divlje? Ne znam zašto bi netko tako radio ako lijepo može dobiti sve legalno od institucije koja mu to omogućava - da naprosto popuni formular, plati komunalne pristojbe i dobije dozvolu za gradnju. Ne znam da bi se u tom slučaju itko bavio divljom gradnjom. Znači, nešto na toj liniji ne valja. Znamo dobro što ne valja. Građevinska se dozvola čeka po dvije-tri godine. Što da u toj situaciji ljudi rade? Da čekaju?

- Zlatko Hanžek: Kako se multiplicira nelegalna gradnja, na kongresu je najbolje pokazala Platforma 9,81. Jedan je od uzroka tzv. točkasto građenje, odnosno građenje po lokacijskim dozvolama. Jedan od ključnih problema jest što je realizacija većine planova na temelju vlasničkih prava u potpunosti neprovediva. Dovoljno je da jedan od vlasnika ne da potpis da preko njegova zemljišta prijeđe cesta i više nema plana, više nema ničega. To su ti apsurdi. Dakle, s jedne strane imamo zakonodavni okvir koji je zamršen, a s druge strane diskontinuirani mehanizam planiranja.

- Saša Randić: Govoreći o destrukciji, nije pitanje koji su uzroci, nego zašto je to tako? Tako je jer je to odraz naše kulture. Pitanje obale, pitanje planiranja i gradnje naprosto je tijekom posljednjih petnaestak godina bilo zapostavljeno, i to je glavni uzrok svemu.

- Vinko Penezić: Vidite, problem je u tome što se devedesete godine dogodila tranzicija iz socijalističkog u kapitalistički sustav. Prva je faza kapitalizma divlji kapitalizam, odnosno prvobitna akumulacija kapitala, u kojoj nema pravila. U svijetu taj se proces dogodio negdje u osamnaestom stoljeću rezanjem glava. U nas se ta faza dogodila na mnogo kultiviraniji način, tako da smo između ostalog izraubali dio prostora. Znači od devedesete godine javni prostor, prostor zajedništva, izgubio je na vrijednosti, zamijenio ga je isključivo privatni interes. U tom kontekstu dogodio se urbanistički vakuum, a zakonska regulativa postala je poput labirinta. No, život je napravio shortcut! Život je preskočio vakuum i uspio proći kroz labirinte.

- Saša Randić: Jedan od predavača na kongresu jako je lijepo rekao da urbanizam mora računati s kolektivnim lošim ukusom. Mi sigurno nemamo lošiji ukus no ljudi drugdje u svijetu.

- Goran Rako: Ali jednako je tako bitno istaknuti da smo izgubili instrumente kojima smo te procese mogli spriječiti. Vidite, socijalizam je imao fantastične sustave otkupljivanja zemljišta, komasacije i slično. Nisu postojali nikakvi problemi da se napravi idealni urbanizam. Mogli smo napraviti urbanističku arkadiju. Ali je isto tako činjenica da tada tu arkadiju nismo znali napraviti, niti smo tadašnje instrumente dovoljno iskoristili. Ukidanjem socijalizma ukinuli smo i instrumente odlučivanja, a danas vidimo da nam oni užasno nedostaju. Neke bismo od njih naprosto morali vratiti, no to je danas vrlo teško izvedivo. Šteta je što prije petnaestak godina nismo zadržali neke stvari iz socijalizma, barem one koje vrijede danas u svijetu, primjerice u Nizozemskoj.

- Zlatko Hanžek: Kada više nema jednoga mehanizma, valja uspostaviti drugi, a to danas nije učinjeno. Zaštita prostornog interesa mora biti zajednička, sveopći interes.

- Igor Pedišić: Želio bih se malo vratiti na bespravnu gradnju, i to na ovu u Zadru. Bespravna situacija u Zadru nije bila proizvod ni kapitalizma ni tranzicije tijekom posljednjih petnaestak godina. Bespravna izgradnja ovdje postoji još od sedamdesetih godina, kada je pojela znatan dio prostora koji je bio predviđen i mogao je poslužiti za širenje grada. U to doba bespravna je gradnja značila rješavanje stambenih problema ljudi na ovaj ili onaj način. Država je zatvaranjem očiju na neki način kupovala socijalni mir. Jasno je da je tada državi bilo jeftinije pustiti čovjeka da sam kupi nekakav teren i napravi kuću nego da mu mora rješavati stambeno pitanje. No ovo što se danas zbiva potpuno je druge naravi. Gradnja o kojoj je riječ ima profitni karakter, a to je komercijalizacija, odnosno raubanje terena do krajnjih granica, kojem je u jednom razdoblju nažalost kumovala čak i država.

Sve vrijeme govorite o tranziciji, nedostatku mehanizama, lošim i zamršenim zakonima. No, zaboravili ste spomenuti počinitelje. Zgrade se nisu same mogle projektirati i izgraditi. Činjenica je da iza većeg dijela bespravne gradnje stoji čovjek i njegova osnovna egzistencija, ali jednako tako stoji činjenica da su mnoge takve kuće projektirali arhitekti. Moram priznati da mi dosad nije poznat ni jedan primjer sankcioniranja počinitelja ni od Udruženja hrvatskih arhitekata, a ni od Hrvatske komore arhitekata i inženjera. S druge strane ministrica Marina Matulović-Dropulić najavila je oduzimanje licencija.

- Saša Randić: Većina ljudi držala je proceduru odveć zamršenom te se išlo na shortcut, odnosno radilo se bez papira, nadajući se da će se dozvole ishoditi poslije. S druge strane teško je zamjerati ljudima koji su na taj način rješavali egzistencijalna pitanja. U međuvremenu dogodio se i čitav cirkus spekulativaca koji su gradili za tržište.

- Goran Rako: Htio bih nešto reći o novim instrumentima koji su dimenzionirani da pokušaju zaustaviti ekstreme koje svi zapažamo. No, s druge strane, i te nove mehanizme pravi frajeri iz struke, koji ionako ništa ne slušaju i rade mimo pravila, jednostavno i lako preskaču.

To je svima jasno, no što je konkretno Komora poduzela i da li je ikada išta poduzela u tom slučaju?

- Zlatko Hanžek: Komora je novi sustav u nas. U unutrašnjem ustroju uređena je tako da postoji način na koji se dokazuje nečija krivica i odgovornost. Postoje stegovna tijela koja procesuiraju svaki postupak koji nije u skladu s kodeksom i koji je suprotan sa statutom ili zakonom. Tako da je Komora tijekom pet godina postojanja provela gotovo dvije stotine stegovnih postupaka protiv arhitekata i drugih njezinih članova. U međuvremenu je i Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja pokrenulo nekoliko postupaka. No, od tih postupaka koje je pokrenulo Ministarstvo gotovo polovica ih je odbačena kao neosnovana, ali su neki i procesuirani. Moram reći da Komora za sada nema prijave ili ih ima vrlo malo koje se odnose na bespravnu gradnju i gradnju mimo lokacijskih dozvola. Dva ili tri procesa koja su se do sada vodila u Komori su pri završetku, a presude su uglavnom oduzimanje prava djelatnosti na određeno vrijeme, i to čak u vezi s nekim jako poznatim gradnjama. Riječju, Komora će sigurno zaštititi etiku struke kada se pojavi određeni problem ili kada nam ga netko prijavi. No, mi ne možemo reagirati na javne prozivke.

- Vinko Penezić: Zadaća Komore nije u prosuđivanju kvalitete, nego u sankcioniranju nezakonskoga rada članova. Jednako tako zadaća je Komore zaštita članova jer su i oni ugroženi zbog pritiska klijenata, pa čak i organa vlasti kao naručitelja, da rade nekvalitetno, odnosno protiv pravila struke.

Kako u tom kontekstu komentirate istup na početku kongresa ministrice Dropulić i njezinu najavu oduzimanja licencija?

- Vinko Penezić: Prema zakonu Ministarstvo za poslove planiranja i uređenja prostora daje svoje licencije. I ako to ministarstvo ustanovi da je neki arhitekt ili ured loše radio planove, ono ih ima pravo i uskratiti.

Da, ali to o čemu je govorila ministrica, ako se ne varam, bilo je upućeno Komori i arhitektima.

- Vinko Penezić: Ministarstvo ne može oduzimati licencije koje je dala Komora. Ono može prijaviti ovlaštenog arhitekta ili inženjera, a nakon toga Komora provodi stegovni postupak u kojem se dokazuje težina prekršaja i odgovarajuća kazna.

Na kraju kongresa donesena su dva strateška dokumenta kojima se obraćate Saboru, Vladi, lokalnoj upravi i javnosti. O čemu je riječ?

- Zlatko Hanžek: Riječ je o pokretanju procesa, odnosno o postavljanju nacionalnoga konsenzusa u kojem se ističe da je arhitektura kao djelatnost područje od nacionalnoga interesa. Ovdje su naznačeni samo neki mogući putovi kojima se naše težnje mogu ostvarivati. Dakle, govorimo o određenom sklopu pitanja koja smo pokrenuli, a koja imaju samo jedan cilj, a to je kvaliteta izgrađenog okoliša. Kvaliteta je dio opće dobrobiti i ona je u biti najvažnija zadaća za sve nas - i za politiku, i za javnost, i za struku. U tom procesu veliko značenje ima upravo javnost, kao katalizator koji može donijeti promjene, odnosno prisiliti politiku da nađe prave odgovore.

Razgovarao Krešimir Galović