Blago ujedinjene Europe

Blago ujedinjene Europe

Odlična će Agrippina, nakon Mađarske do sredine studenoga obilaziti gradove po Nizozemskoj, a nama ostaje nada da će planirani DVD s njezinom snimkom što prije stići do nas, jer za potpuni doživljaj ove predstave nikako nije dovoljno da se ona pogleda samo jednom

Barokna je opera rijetkost u našoj glazbenoj ponudi, što u publike često izaziva niz predrasuda da je glazbenoscenska vrsta prije Mozarta i omiljenoga talijanskog belkanta nužno osuđena na jednolično ’ravno’ pjevanje bez vibrata, larpurlartističke glasovne egzibicije i plitke ishitrene sadržaje. Opću ravnodušnost prema tom repertoaru nije uspjela razbuditi ni praizvedba novorekonstruirane opere Pompeo Magno jednog od prvih opernih autora u povijesti glazbe, Francesca Cavallija, kojom su prije dvije godine bile otvorene Varaždinske barokne večeri. Stoga je u trenutku kada se naša središnja nacionalna kazališna kuća priprema znatno proširiti svoje uhodane sadržajne okvire - kako prema vagnerijanskom repertoaru (Tristan i Izolda iduća je premijera zagrebačkog HNK!), tako i prema prvom stoljeću opernoga stvaralaštva - nizozemsko gostovanje s novom produkcijom opere Agrippina Georga Friedricha Händela došlo kao naručeno. To je jednako dokazala brojna oduševljena publika, koja gustim pljeskom i ovacijama interprete jednostavno nije puštala s pozornice, kao i mnogi, mahom mladi, glazbenici i ljubitelji opere na poučnom uvodnom predavanju što ga je istoga poslijepodneva u foyeru kazališta održao umjetnički voditelj projekta, violinist i dirigent Jan Willem de Vriend.

NEISTRAŽENI SVIJET BAROKNE OPERE

Haendel, kao pravi kozmopolit svojega doba, koji je jednako glatko govorio njemački, engleski, talijanski i francuski i najčešće sva četiri jezika kombinirao u komunikaciji, Nijemac koji se jednako dobro osjećao u Italiji kao i u Engleskoj, idealna je osobnost europske tradicije, čija glazba može odraziti ideju ujedinjene Europe. To je prepoznalo i Ministarstvo kulture Kraljevine Nizozemske kada je u sklopu programa ThinkingForward, kojim se obilježava trenutno predsjedavanje te zemlje Europskom unijom, novim diskretno osuvremenjenim uprizorenjem opere Agrippina, kao idealnim nizozemskim izvoznim kulturnim proizvodom, željelo povezati nove članice EU. Kada je već projekt posjetio Sloveniju i Mađarsku, spretni su organizatori koncertne poslovnice Artagent iskoristili prigodu da se sadašnjim zemljama članicama barem u tome pridruži i buduća punopravna članica Europe, Hrvatska. Šteta što intrigantnih plakata s obješenim čarapama, lovorikama i barokno urešenim grudnjakom (motiv iz predstave) nije bilo i više po zemlji, jer bi izvedba u utorak, 19. listopada, zasigurno privukla publiku i izvan Zagreba, što bi golemi izvođački i tehnički aparat možda potaknulo na reprizu. Predstava je u svakom pogledu bila veliko osvježenje za naše prilike, jer je Zagrepčanima na najbolji način otvorila još neistražen svijet barokne opere, koja u svojoj specifičnoj stilskoj jedinstvenosti i koncepcijskoj raznolikosti u posljednje vrijeme čini nezaobilazni dio repertoara velikih opernih kuća.

BOGATI RASPON BOJA I DINAMIKE

Premda smo kvalitetu interpretacije instrumentalnog ansambla Combattimento Consort iz Zagreba već upoznali prošloga prosinca u dvorani Lisinski, na koncertu Bachovih božićnih kantata, njegovu je zvuku mnogo bolje odgovarala komornija akustika kazališnoga prostora u kojoj su sve nijanse bogata raspona boja i dinamike mogle doći do punog izražaja. Već od početka djelovanja, prije dvadeset i dvije godine, umjetnički je voditelj i osnivač de Vriend, za razliku od svojih kolega s područja povijesno osviještene interpretacije rane glazbe koji se oduševljavaju zvukovljem povijesnih glazbala, zagovarao izvedbu na modernim glazbalima, ne starijima od stotinu godina. Time je već na početku postigao zvonki zvuk gudača i oboa na kojima se lakše postiže besprijekorna interpretacija i čiji je tembar bliskiji suvremenom čovjeku. Osim što je sa svojim istomišljenicima u ansamblu koji vodi razvio stilski primjeren način sviranja bez vibrata, lepršavih ukrasa i zaobljenih fraza, jasnoću tona povijesno je obojio blokflautama, vrstom dugovrate lutnje kitarone te jednom baroknom od samo dvije trublje u ansamblu.

Raznolikosti zvukovnih boja u ansamblu pridružio je sedam karakterno posve različitih glasova pjevača raznih nacija, koje je pomno birao na nizu međunarodnih audicija. Kako bi osnažio veze između orkestra i scene, te prisilio glazbenike da se međusobno slušaju, odlučio je izvedbu voditi ne kao dirigent, nego kao koncertni majstor, svirajući prvu violinu okrenut prema pozornici, te dajući znakove samo za pojedina ritmički kompleksnija mjesta. Brz je i dinamičan protok energičnih recitativa postigao dvama čembalima s obiju strana orkestra, dok je semantički sloj opere - emotivnu i misaonu potku glazbe i riječi - karakterno odrazio u pomnu izboru zvukovne boje u pratnji (čembalo, orgulje ili kitarone).

VOKALNA I GLUMAČKA SLOJEVITOST

Njegov koncept osuvremenjena pristupa baštini prošlosti primjereno je pratila redateljica i scenografkinja Eva Buchmann, koja je geste teatra 18. stoljeća kombinirala s uvjerljivo realističnom glumom, ovisno o tome ponašaju li se likovi prijetvorno ili prirodno u mnoštvu intriga što ih u libretu napuljskoga kardinala Vincenza Grimanija potpiruje carica Agrippina. Uprizorenje u likovnom dijelu kombinira tri stila - najstariji iz vremena odigravanja radnje (Rim, 50. godina prije Krista), srednji iz vremena praizvedbe djela u Veneciji 1709. i najnoviji suvremeni izraz našega doba, koji se osobito odražava u otvorenim skelama oko mramornoga pročelja i maštovitim rješenjima kostima koje je izradio ugledni roterdamski modni kreator Peter Goerge D’Angelino Tap.

Pjevači su raznolikim glasovima i vrlo uživljenim scenskim angažmanom do najsitnijih pojedinosti ocrtali niz slojevitih likova: u naslovnoj je ulozi nastupila sopranistica dojmljiva tonskog raspona i tamne boje Annemarie Kremer, dok je u drugoj ženskoj ulozi pojavom i biserno koloraturnim sopranom oduševila Renate Arends kao glasovno i scenski zavodljiva Rimljanka Poppea. Agrippinina je sina Nerona s očitim Edipovim kompleksom duhovito odigrao britanski tenor Michael Hart-Davis istaknuvši se tankim tenorom svijetle boje kakvi su karakteristični za interprete baroknoga repertoara. Komične su karaktere, dvorjane Pallantea i Narcissusa, živopisno dočarali mekani lirski bariton bez izražajnih dubina Robbert Muuse te izvrsni kontratenor zaobljena tona boje blokflaute Clint van der Linde (Južnoafrička Republika), koji se pokazao dobrim sviračem čembala prateći sam jednu svoju ariju. Posebnu je izražajnost u svim registrima ostvario bariton Quirijn de Lang, te se kao jedini posve pozitivan lik plemenitoga vojskovođe Ottonea iskazao kao vrstan glumac. Jedini glas koji ne potječe iz svijeta barokne vokalnosti jest voluminozni bas Poljaka Piotra Micinskoga, koji je upravo veličanstveno zvučao kao rimski car Claudius. Tipičan lik commedije del’arte, starog slugu Lesba, iskrivljenim je pjevom karikirao bas Jan Alofs.

Odlična će Agrippina, nakon Mađarske (Keszthely, 27. listopada i Budimpešta, 29. listopada) do sredine studenoga obilaziti gradove po Nizozemskoj, a nama ostaje nada da će planirani DVD s njezinom snimkom što prije stići do nas, jer za potpuni doživljaj ove predstave nikako nije dovoljno da se ona pogleda samo jednom.

Jana Haluza Lučić