Život je kulturmagazin

Život je kulturmagazin

»Gordogan«, br. 2/3, »Libra libera«, br. 14.

Čini se da Marx nije imao pravo. Kvantiteta ne rađa kvalitetu. Naime, u Hrvatskoj izlazi sve veći broj novina, časopisa i magazina koji se kite različitom kulturološkom atribucijom, ali njihov je utjecaj sve manji. Neka me prezru elitisti, ali utjecaj i važnost tiskovine (i tiskotine) mjeri se i populističkom mjerom naklade.

Magazin »Gordogan« i časopis »Libra libera« čine samo vrhnje te, srećom nehomogenizirane, scene. Osim kvalitete, imaju još nekoliko dodirnih točaka: izlaze rijetko, prerijetko, u nekakvoj aritmiji koja kao da stalno prijeti infarktom; kulturu shvaćaju kao polje koje se širi i zbog kojega treba krčiti šume onoga kulturi još neprivedena; imaju istog dizajnera (Ruta) koji demonstrira dva podosta različita lica; i kao da im oboma kronično nedostaje volje za ekspanzijom i sokratovskim kvarenjem mladeži i stareži, otprilike, sliče političkim strankama koje solidno subvencioniranu hladovinu i komociju opozicije ne žele mijenjati za odgovornost vlasti.

NAJSTARIJI ZANATI NA SVIJETU

»Gordogan« je podnaslovljen sintagmom kulturni magazin, sintagmom kojom su se nekada čitateljstvu opisivale »Godine nove«. Razlika je između ta dva »kulturna magazina« golema, no to nije tema ovog teksta, pa neka samo ostane konstatacija da ono što pojašnjava koncepciju (podnaslov) nije jamstvo koncepcijske ekvivalencije, nego, prije, točka polemike, ili iskaza poštovanja, ili - tko će ga znati...

Kako god, »Gordogan« je izdanje svijetle dvadesetogodišnje tradicije s kojom je prošlim brojem (prvim nove numeracije) učinio diskontinuitet i preformulirao je u skladu s novim vremenima. Uspješno, treba to odmah reći. Uredništvo, na čelu s Brankom Matanom, snašlo se na raznim stranama, uključujući tu i divovski EPH, i uspjelo izdati čak dva broja, od kojih je posljednji, po običaju, dvobroj. Vivaldijevska kvartalna ritmika izlaženja odmah je tako narušena, što si ozbiljan magazin ne bi smio dopuštati. No, zato su povučeni medijski konci i linkovi, pa malotko nije uspio doznati da »Gordogan« opet jaše. Dapače, u novom broju možemo pročitati i Odjeke na prvi broj »Gordogana«, vidjeti i fotkice s promocije, doznati što je tko od članova uredništva u međuvremenu postigao. Kako pak taj pubertetski samodopadni impuls uredništva pomiriti s koncepcijom ozbiljnog i kritičnog magazina - e, to moja malenkost ne uspijeva dokučiti. No, osim priloga koji daju značaj Njihovu Uprizorenju Među Smrtnicima uredništvo je složilo i debeli magazin (254. stranice otprilike B4 formata) i ponudilo mnogo dobra materijala.

Na tragu starih preokupacija »Gordogana«, tematskog ciklusa Zabranjena mjesta hrvatske književnosti, nastala su u ovom broju dva temata: Gay i& lezbijska povijest Hrvatske i Bertolt Brecht - Erotske priče. Središnji temat, i temat u Matanovu generacijskom fokusu, 1968, donosi dosta zanimljive građe, dobrim dijelom i arhivskog (vječno pitanje: što će to ovdje - ali i - hoće li ikada itko drugi to objaviti?), ali ne odgovara na središnje pitanje: Je li, osim kulturnih impulsa, domaća 1968. ostavila ikakvih posljedica? Dobar je i temat Genocid i prilog istrazi slučaja Majke Tereze.

Recenzije gordoganovaca nadilaze okvire časopisnih recenzija (doduše, pitanje je jesu li magazinske?), a nađe se tu i pokoja izrazito polemička (D. Kuljiš, N. Ivić), što se, načelno, pozdravlja. Interes gordoganovaca slaže se oko globalnih tema s aktualnim povodom (genocid, Majka Tereza, islam i terorizam...), pitanja seksualnosti te neuralgičnih i tamnih mjesta bliže nam prošlosti. Najteže je odrediti gordogansku kulturpolitiku u užem smislu, a ni uzorak, za sada, nije raskošan. Drugim riječima, ovaj magazin usredotočio se na najstarije zanate na svijetu: seks i politiku.

GERILA I NOVE TEHNOLOGIJE

Za razliku od »Gordogana« »Libra libera« ima skromniju financijsku i medijsku potporu. Novim se formatom naznačuje da također želi postati magazin, ali za to će trebati poduzeti i znatne koncepcijske izmjene, koje, načelno, valja poduprijeti, jer to je možda put za izlazak iz geta istomišljenika. Specijalnost »Libre« teorijski su temati koji kao da su došli iz bliskog futura, i ta je lagano futuristička nota ono što je izdvaja od svih ostalih časopisa. Naime, urednici Libre, u prvom redu Zoran Roško, vrlo brzo prijevodima reagiraju na nove fenomene, na fenomene koji uglavnom nastaju kao posljedica tehnološkoga razvitka, tako da su u »Libri« već obrađeni i culture jamming i hipertekst i semiotika reklama i community radio i Sadie Plant... Dosljedno tom posvemašnjem prezentu, dobar dio »Librinih« projekata nastaje u okrilju novijih tehnologija, na mreži. Valja napomenuti da je na stranicama »Libre« stasao i po mom skromnom sudu najperspektivniji mlađi pisac, Vlado Bulić.

Pored suvremenoga »Gordogana« »Libra« djeluje kao čista techno-avangarda i gerila. Dok se »Gordogan« bavi institucijama (Jelena Berković), tako se čak i doživljava, »Libru« privlači izvaninstitucionalno djelovanje, a oboje magazinska atribucija, koliko se god različito shvaćala. Ja je minimalno shvaćam kao nešto što obvezuje na redovito izlaženje - i to nam svima želim.

Kruno Lokotar