Žbir u uzama

Nedavno sam u novinama pročitala malo neobičnu (ali ispravnu) dugu množinu: žbirovi. Uvijek bih rekla kratku: žbiri (što i jest prva ponuda u rječnicima hrvatskoga jezika). A onda je navro i dragi Matoš te mi završetkom svoje pjesme 1909. dao naslov. Riječ me zainteresirala. Priklonila sam se glavnoj metodi tih mrskih mračnjaka - njuškanju (po rječnicima, naravno).

Žbir (tal. sbirro) policijski je stražar, agent, uhoda, policajac. No značenje mu nije neutralno, nego više pogrdno. Policajac, pak, kao službenik policije - službe javne uprave za čuvanje mira, reda i poretka - svakako je koristan i potreban u svakom društvu, no zbog pretjerane revnosti nekih pojedinaca i sklonosti maltretiranju drugih građana često prelazi u tabor omraženih likova (policajac duha, »policajac« u nekoj ustanovi i sl.). To su oni koji progone sve što bi po njihovu mišljenju moglo štetiti društvenom poretku ili određenoj ustanovi, odnosno osobi. Ime policajac vuče korijen iz davnine - od grč. politeía, građanstvo, vlada, državno uređenje - do današnjih: njem. Polizei, engl. police itd. Naglasak je na obrani državnog uređenja, dok ime milicajac za isto radno mjesto gura u prvi plan nešto drugo - vojnički ustroj te službe - od lat. miles, vojnik; militia, vojna služba. I milicajac i policajac imali su i ublažujuća imena, do puke, gotovo djetinje, dragosti - milek, cajkan, cajo, pajkan, plavac (po boji uniforme) - uz tvrđe žargonizme drot, murjak (murja, murija od tal. muro, množina mura, zidine, bedemi, gdje su obično bili istražni zatvori).

KAKVE OVCE TAKAV PASTIR

Kako je ova služba stara koliko i državno-političke tvorevine, i nazivi njihovih pripadnika mijenjali su se kroz povijest. Tako su oružnici bili naoružani pripadnici policijskih snaga, organizirani na vojnički način (o(b) + prasl. *rä#zje, stsl. rõ#zije, maÞ; rus. ru×’Ù, puÜka; lit. ap-ranga, oprema), kao i ×andari (fr. gendarme, njem. Gendarm od starijega sklopa gent d’arme, ljudi oru×ja). Panduri (ma­. pand·r) bili su pratnja, dio ratniÞke dru×ine hrvatskih i ugarskih feudalaca (17. i 18. st.), pa onda stra×ari koji su Þuvali red u gradovima i selima. Za uzdr×avanje vlastelinskoga pandura ubirao se i poseban porez - pandurina (naravno, ne od vlastelina). U slu×bi stare moµne Austrije djelovali su i zloglasni Trenkovi panduri, koje je njihov Üef - pukovnik Franjo Trenk (1711-1749) - unovaÞio od dobrovoljaca i pomilovanih hajduka, uglavnom iz Slavonije. No kakve ovce takav i pastir. Trenk je (prije nego Üto je poÞeo ×ariti i paliti iz danas sveprisutnoga musicala) zbog nasilniÜtva i pronevjere (zvuÞi taaako poznato!) osu­en na do×ivotnu robiju i umro je u tamnici (nezapamµeno u hrvatskom pravosu­u otkako je nezavisno). Povijesna je slu×ba i redarstvo/redarstvenici, gradska policija i njezini pripadnici (╗ProsjaÞenje redarstveno zabranjeno½, joÜ i danas piÜe na ponekim vratima stana u starijoj kuµi). Danas je redar svaka osoba koja negdje odr×ava red (na proslavama, utakmicama, ali i u raznim klubovima, gdje su redari nerijetko i izbacivaÞi, vunbaciteli), a nekoµ se to odnosilo na opµinskoga policijskog slu×benika.

Razumljivo, uz policiju skuplja se sva sila tipova koji, uglavnom potajno, skupljaju odre­ene podatke i dostavljaju ih ╗centrali½ ili ╗osobi za vezu½ za novÞanu naknadu. I u samom nazivu vidi se koji su od njih ╗naÜi½, a koji ╗njihovi½. Naime, ╗naÜi½ tajni agenti obiÞno se zovu obavjeÜtajci, a ╗njihovi½ Üpijuni (njem. Spion, fr. espion, tal. spione, Üto vuÞe korijen iz germanskog *spaih#Ãn - koji je oprezan, koji se ogleda - Üto je srodno s njem. spõhen, vrebati, viriti, tra×iti koga pogledom; u vojnom nazivlju, izvi­ati). I Üpijun ima hipokoristiÞno ime - Üpija - koje se odnosi i na bezazlenija Üpijuniranja od policijskih (npr. koja poduzimaju zaljubljene, a ljubomorne, osobe). Virenje je dalo ime i malom otvoru na vratima stana da se vidi tko nam to nadire - Üpijunka, kuker(l) (njem. gucken, gledati, viriti), zirak (stsl. z#r#ðti, rus. zret’, lit. ×#ãr#ãti, svjetlucati), zurilo. Da i mi domaµega konja za trku imamo, dokazuju rijeÞi uhoda (u stopu tajno hoda uz koga i skuplja podatke o njemu), douÜnik (napne uÜi da Þuje Üto tko govori i to prenosi policiji), potkazivaÞ, prokazivaÞ, Üto sve stane pod zajedniÞki nazivnik denuncijanta (lat. denuntiare, objaviti, prijaviti), konfidenta (osoba od neÞijega povjerenja, ovdje policije), ukratko - Üpicla i cinkara. èpicl si je priskrbio ime po psu - Üiljate glave, malih uÜiju, prema hrptu zavinuta repa - koji stalno njuÜka. èpicl je, dakle, policijsko njuÜkalo. A cinker/cinkar/cinkaroÜ(sazdan od istoga tijesta)? On je od njem. zinken, odavati, izdavati.

LIKOVI ZASJENILI TVORCE

JoÜ malo k ╗simpatiÞnima½, poduprtima literaturom i filmovima: agentima, detektivima, istra×iteljima, inspektorima. Nakon neodoljivoga tajnog agenta 007 (koji kao i oni sasvim neugledni potjeÞe od lat. agere, Þiniti, djelovati) ni u obavjeÜtajnim centralama niÜta viÜe neµe biti kao prije. Da nema detektiva, popularnih dekstera (kao ni gangstera) (lat. detegere, detectum, otkriti, otkriven), kako bi uopµe funkcionirao cijeli jedan knji×evni ×anr - krimiµili detektivski roman? Slabo bi proÜao i da se naziv zadr×ao na blje­em, starijem, izrazu - potajnik. Ovako su mnogi knji×evno-filmski likovi tih junaka gotovo zasjenili i same svoje tvorce - npr. inspektor Maigret Georgesa Simenona, Hercule Poirot Agathu Christie, a Sherlock Holmes Arthura Conana Doylea. A Nikola Baniµ? On je ipak ostao potpuni anonimus u sjeni svoga tate - Gorana Tribusona.