Trokut na rasklapanje

Trokut na rasklapanje

Zabranjeno smijanje sa svojim lažnim naslovom koji kao da želi ismijati zabranjenu ljubav, koja možda jest zabranjena, ali ljubav nije - jednako sigurno osvaja publiku

Nije nimalo čudno što Teatar u gostima nakon trideset godina najavljuje da se umorio i prestaje putovati, kao što je istodobno čudno što glumcu i redatelju Relji Bašiću i njegovoj družini zasada još nitko nije javno zahvalio za sve što su učinili. No unatoč svemu nema bojazni da će naša suvremena Tespisova kola uskoro zastati, jer su Bašićevim tragom u goste po domovima kulture, kinodvoranama i manjim pozornicama krenule nove skupine glumaca, jamačno nezadovoljnih i nezadovoljenih mršavim izgledima u metropoli, a najaktivniji je među njima Teatar Gavran.

TALENT JE PRIJE SVEGA RAD

Talent je prije svega rad - reče A. P. Čehov (ne u drami Mire Gavrana Čehov je Tolstoju rekao zbogom, nego vlastitim glasom), a plodni, na mnoge jezike prevođeni, prozaik i dramatičar Miro Gavran i njegova supruga, uspješna glumica svih zamislivih usmjerenja, u novije vrijeme sve izrazitija komičarka, Mladena Gavran tu živu istinu na svakom koraku potvrđuju. Njihovo je kazalište na prvo putovanje krenulo s redateljicom Aidom Bukvić i komedijom Hotel Babilon, koja je uvelike opravdala svoj podnaslov 1 glumica - 10 uloga - 100 smjehova i obilježila piščev rekord u broju likova u jednom dramskom tekstu, a glumičin u broju različitih uloga i strelovitih prerušavanja u istoj predstavi (s obzirom na to da sama igra svih deset uloga obaju spolova). Hotel ima, doduše, uzbudljiv kriminalistički zaplet, no to je u biti komedija jezičnoga prerušavanja, jer glumica poput kule babilonske mijenjajući uloge govori različite jezike i narječja, što postaje najživlji izvor komike. Kao primjerice u svojem romanu Judita, tako i u komediji Hotel Babilon autor doseže vrhunce jezičnoga virtuoziteta.

Opet zajedno, publici Tatar ITD na njegovu redovitom repertoaru Miro i Mladena Gavran namijenili su žanrovski teže odredivu, kritički intoniranu, društveno i politički angažiranu satiru Kako ubiti predsjednika, koja unatoč upravo iritantno izlizanom jeziku medija dosiže svoj cilj uzbudljivoga otvaranja gorućih pitanja vremena. Predstavu je režirao Zoran Mužić, a središnju ulogu u njoj blistavo ostvaruje Luka Dragić. U međuvremenu, dok je Miro Gavran vjerojatno i na ljetovanju pisao nove tekstove, Mladena Gavran je iz večeri u večer kao naslovna junakinja osvajala publiku Histrionskoga ljeta na Opatovinu u Šenoinoj i Škrabeovoj komediji Ljubica.

A sve je to opet samo uvod u novo putovanje započeto na Kaptolu u prepunoj dvorani zagrebačkoga kazališta Komedija praizvedbom Zabranjeno smijanje. S obzirom na to da ukoričeni domaći dramski vodiči dinamikom novih izdanja ne mogu dostići brzinu Gavranove autorske produkcije, možemo samo nagađati da bi to mogao biti već trideset i peti Gavranov tekst namijenjen pozornici. Svoje mjesto moglo bi Zabranjeno smijanje naći u novom izdanju Šaljivih komada, kojima je novi tekst najbliži kako po svojoj temi bračnoga trokuta, tako i po vedrom ugođaju, ispod kojega se može, a ne mora - kao što to ovom prigodom nije pokušao ni redatelj Zoran Mužić - naći satiru na svekoliko licemjerje što vlada među ljudima u odnosima svih vrsta. U toj dobro krojenoj komediji dvije nadmoćne žene (opet izvanredno privlačna Mladena Gavran kao supruga i zanimljiva - iako kostimom i režijom odveć upućena na stereotipnost - Antonija Stanišić kao ljubavnica) nasamare i očitaju lekciju Njemu, prepotentnome u hvalisavome egoistu, mužu i ljubavniku kojega nesmiljeno skicira i karikira Tomislav Martić.

IMPERATIV BRAČNE VJERNOSTI

Nadasve duhovita je scenografija Marte Crnobrnja koja se ineventivno igra elementima prikladnim za putovanja, pri čemu sami glumci plesnim korakom pokreću kulise, pretvarajući na iznenađujući način muzej u kuhinju, kuću u perilicu, ulicu u ured za ugrožene brakove itd. Pritom je prizor koji hoće dočarati seks u automobilu jedini ostao za dinamiku predstave neudobro statičan, te vapi za kraćenjem.

I kada naposljetku mislite da su se u ovoj komediji sa svih stranputica urušeni odnosi među parovima vratili na svoje mjesto, slijedi poenta koja sve dovodi u pitanje. Bez imalo ironičnoga odmaka tu se naglašava imperativ bračne vjernosti, što zvuči kao lakirovka ili možda ustupak različitim publikama kojima se ova komedija bračnoga trokuta namjerava obratiti. U nekoj drugoj izvedbi - s tekstovima Mira Gavrana to se već događalo - može doći i do drukčijega završetka.

Ne nadmašivši, doduše, Hotel Babilon, nova predstava Zabranjeno smijanje sa svojim lažnim naslovom koji kao da želi ismijati zabranjenu ljubav, koja možda jest zabranjena, ali ljubav nije - jednako sigurno osvaja publiku. Kola se ipak kreću, pa makar i stojeći na već osvojenom mjestu. No, nije li Teatar u gostima s Reljom Bašićem, primjereno nekadašnjem vremenu otpora i nade, započinjao mnogo ambicioznije?

Marija Grgičević