Trišćeno čitani

Trišćeno čitani

Gordana Gržetić, Kantunićditenstva, Digital point, Rijeka, 2004.

Volim ljude koji nešto znaju. Još više one koji se trude znati što više. A najviše one koji ono što znaju žele podijeliti s drugima.

Potkraj ljeta, u skladu s obećanjem, stigla mi je Gordanina knjiga. Ne zamjerite mi što autoricu zovem tako familijarno - Gordana. Pravo na tu intimnost daju mi sati i sati ljetnoga sjedenja s njom na tvrdim i neudobnim stolcima kod Svetoga Antona u Dobrinju na otoku Krku. Gordana je »leta i leta« čuvala dopodne i predvečer sakralnu zbirku i obližnju umjetničku galeriju. Bila je još debelo studentica.

Od predstavljanja njezine knjige dan uoči općinskoga blagdana Stipanje u Dobrinju (3. kolovoza) dijelilo me tek nekoliko sati. No morala sam se prije te svečanosti vratiti u Zagreb. Možda je tako i bolje. Ostaje mi u ruci samo Gordanina knjiga, ne mute je svečarske (često isprazne) »besede« ni prigodna predblagdanska euforija. Za takvu pasatističku knjigu u kojoj caruju »radosti miće« hoće se mira, tišine, skromnosti gotovo do skrušenosti i iznad svega otvorenosti. Ljubav prema malim nepoznatim ljudima rodit će se u svima onima koji su i sami u vlastitu djetinjstvu dobili nešto od onih najvrednijih bogatstava koja se stječu otprilike do desete godine.

OČUVANJE NACIONALNE JEZIČNE BAŠTINE

Kantunić ditenstva najviše me oduševio - razumljivo - jezikom. Onom čokavštinom od koje, pasivno, tek kao prolaznik, ponesem štogod i sama na kraju svakoga ljeta put sjevera. Idiom je to koji autorica izvrsno poznaje, kojim se okretno i znalački služi jer na njemu razmišlja, a i u svakodnevnom životu njime najradije komunicira. Nije joj to prvo objavljivanje čokavskoga dijalekta. Pripovijetke na čokavici objavila je u Krčkom kalendaru (Glosa, Rijeka 2003. i 2004). Sudjelovala je u izradbi Prvog čokavskog rječnika Branka Turčića (Adamić, Rijeka 2002), a objavila je i studiju Čokavac iz sjene (Adamić, Rijeka 2003), kojom je cjelovito i dokumentirano prikazala lik i djelo Ive Jelenovića, istaknutoga hrvatskog dijalektologa i etnologa 20. stoljeća iz njezina Sv. Vida Dobrinjskog.

Knjiga Kantunić ditenstva podijeljena je na tri dijela (uz kraći tumač manje poznatih riječi). U prvom su priče u kojima su glavni junaci noni, noniće, mamice, oci, teti i susedi. Drugi dio posvećen je sudbini iseljenika, a treći uspomenama i ljudima iz autoričina vlastitog djetinjstva. Svi su dijelovi vrlo prepoznatljivi ako korespondiraju sa »srodnim dušama«, a za mene su i slika svakoga našeg otoka dok je još zaista bio otok. Radio otok Krk, na kojem Gordana Gržetić već treću godinu uređuje i vodi emisiju Domaća beseda - koja prepričava sudbine malih ljudi »po domaću« i koja je prije objavljivanja ove knjige najprije i bila »zvučna knjiga« ovakva sadržaja - nije mogao naći pogodniju osobu od nje za tu emisiju, koja je, evo, prerasla u knjigu. Školovana jezikoslovka (diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Rijeci), a uz to zaljubljenica u rodnu čokavštinu Dobrinjštine, svojim dosadašnjim radom ulijeva nadu da čokavica neće tako brzo odumrijeti i pasti u zaborav. Već je i sam pokušaj očuvanja nacionalne jezične baštine hvalevrijedan, a još kad dolazi od mlade osobe, svakoga ljubitelja hrvatskoga jezika mora ispuniti iskrenom zahvalnošu.

Nives Opačić