Svjetski miks

»Književna smotra«, časopis za svjetsku književnost, br. 131 (1), gl. ur. Dalibor Blažina, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2004.

Držati se starih, provjerenih vrijednosti ili pomno pratiti ritam promjena i novih trendova koji se stvaraju svakih nekoliko mjeseci? Domaći književni časopisi danas su uglavnom podijeljeni između tih dviju mogućnosti sa sličnim postotkom (ne)uspjeha, a tek su rijetke iznimke uspjele pronaći srednji put. »Književna smotra« časopis je koji se čvrsto drži jedne od spomenutih linija, i to one tradicionalističke. Osim, dakle, prepoznatljiva grafičkog dizajna, uglavnom je poznato i što se skriva između njezinih korica.

RUSI POD POVEĆALOM

Nešto detaljniji uvid u glavnu temu broja koji otvara 2004. godinu po običaju se može naći u Riječi uredništva na samu početku. Ovaj će put najvećim dijelom, tako, biti riječi o nekim specifičnim pojavama u ruskoj kulturi u 20. stoljeću. Ova se ruska preokupacija broja nekako (slučajno ili ne) poklopila i s najnovijim svjetskim književnim trendovima, koji su odnedavno počeli intenzivnije promovirati upravo ruske pisce. U prvoj raspravi, doduše, odlazi se nešto dalje u prošlost. Naime, u razdoblju 1913-1925. pariška kavana Rotonda svjedočila je nekim povijesnim susretima umjetnika (pa i političara) te razmjeni brojnih ideja bitnih za budući nastanak književne i umjetničke avangarde. Aleksandar Flaker u Rotonđanima se usredotočio ponajprije na hrvatsko-rusku stranu ove priče te je složio zanimljivu kompilaciju imena i citata. Sličnim se razdobljem bavi i Ol’ga Burenina u otkrivanju nešto manje poznatih veza između književnosti, likovnosti i lutkarskoga kazališta avangarde. Niz rasprava završava dvjema nešto manje opuštenim i izrazito filozofski obojenim analizama određenih aspekata književnih tekstova Daniila Harmsa i Vladimira Sorokina. Vrlo stručnim jezikom i lingvističko-filozofskom terminologijom možda se nešto lakše probiti u Jean-Philippea Jaccarda, koji razmatra pojam vremena kao važnu odrednicu poetike tzv. pisaca-apsurdista, nego razjašnjenjima metaforike Sorokinova djela Srca četvero Christine Engel.

ISTOČNA KNJIŽEVNA VEZA

U sljedećem bloku, sastavljenu od nekoliko različitih tema sa zajedničkom posvetom Detlefu Gojowyju te ruskom poveznicom, najdetaljnije se analizira shvaćanje žene u književnom opusu Velimira Hljebnikova. Hljebnikovljev netradicionalan i intrigantan pristup rodnoj problematici odražava i stavove nekih drugih modernih i avangardnih umjetnika, a tekst Dubravke Oraić Tolić na brojnim primjerima i s jasnim argumentima različite njegove aspekte stavlja u jedinstvenu i razumljivu perspektivu. Nešto manje složen pristup, ali jednako zanimljiva tematika krasi i razmišljanja Žive Benčić o operi Lady Macbeth Mcenskog okruga te osvrt Jasmine Vojvodić na plesne tehnike Gogoljevih junaka. Ti tekstovi ujedno i zatvaraju ruski temat, no istočna orijentacija ovoga broja »Književne smotre« nastavlja se i izvan ruskih granica. Točan geografski položaj druge važne teme može se iščitati i iz likovne opreme broja, koja nedvojbeno upućuje na Kinu. U prigodnom tekstu Vesna Crnolatac-Janjić predstavlja detalje jedne od najranijih kineskih književnih epopeja - srednjovjekovna Tri kraljevstva Lua Guanzhonga.

Ostatak analiza, prijevoda i recenzija donosi uobičajenu mješavinu tema koje se ponavljaju kroz brojeve u različitim oblicima. Tu su, tako, Brižinski spomenici, problemi prevođenja starije hrvatske književnosti, kao i nastavak (preuzet i iz nekih drugih kulturnih časopisa) upoznavanja domaće javnosti s pjesništvom portugalskoga jezičnog izričaja te s određenim literarnim opusima. No, uz prezentaciju uobičajene količine ovih provjerenih tema solidne kvalitete, moglo bi se reći da je ovaj broj »Književne smotre« s nekolicinom svojih ruskih tekstova dotaknuo i neka nova, gotovo trendy književno područje.

Jelena Gluhak