Štrudl od višanja

Štrudl od višanja

Šesnaestero odabranih umjetnika iz Hrvatske (Kristian Kožul, Ksenija Turčić, Slaven Tolj...), inozemstva (Irina Grabovan, Bertien van Manen, Emanuela Marassi, Giovanna Torresin...) različito dopiru kroz stoljetne tunele govoreći o danas s pojedincem. U sociološkoj morfologiji i sintaksi seksualnost je grafit, privatan - javni, prirodan/prirođen - društveno uvjetovan/naučen, spolno determiniran - hibridan, kolektivno prihvatljiv - rubni/subkulturalan

Istarska sabornica (Istarski sabor) otvoren je u Poreču 1861, Annale 1961, Sexy 2004. Politika, umjetnost, seksualna privlačnost. (Sve su asocijacije proizvoljne.) Tema/problem ovogodišnje manifestacije u kustoskoj koncepciji/selekciji Janke Vukmir (ravnateljice Instituta za suvremenu umjetnost u Zagrebu) promišljeno je odabrana. S aspekta (pre)poznavanja karaktera novih i novijih, većinom markiranih radova, te priče privlačne široj publici. (O)siguran užitak, posve u duhu višepolarnoga vremena u kojem u oblaku heterogenih istina svaki pojam nužno zaziva antipod i više mogućih čitanja.

»...A taj se svijet stalno mijenja. Moramo ga pratiti!

I što nam se dogodilo?

Prestali smo biti sexy. Izgubili smo veliki dio zanimanja likovne publike. I ne samo likovne publike, slična je situacija trenutačni problem većeg dijela hrvatske kulture. Samo pojedini događaji izazivaju masovnu pažnju pobrkanu s pretežno provincijskim glamurom.

To je porno, a ne sexy« (Janka Vukmir u tekstu kataloga).

Koliko nas zanima otkrivati (se)? Trebalo bi. Hibridnost sloboda i emancipacija, brzina i mogućnosti neizbježno je pod bremenom (anti)autoriteta i (anti)cenzure, jer u svoj Slobodi i Mogućem malo je želje za reakcijom i aktivnosti u suodnosu, razgovoru. Maglica - izmaglica u osjećanju, razmišljanju, percepciji, vremenu i prostoru... Govor prvoga lica koji tako volimo jer ništa ne moramo zavija nas u mnogi tabu.

VRLO ZANIMLJIVI RADOVI...

Nije sve crno, ima ružičastoga, sexy lumino manekenka Davora Antolića Antasa Plavuša pojavljuje se kao transparentna reklama bezb(r)ojnih očekivanja. Na vanjskoj fasadi Sabornice lansira poziv za konzumiranje umjetnosti. Situaciju iznenađujuće konstrukcije na neuobičajenom mjestu u smislu staronovog - retroavangardnog izazova ponavlja instalacija Silvija Vujičića. Sado-mazo ambijent sa crnom sobnom ljuljačkom tapetiran je relativno samostalnim crtežima cinkografijom - prikazima rekvizita, potrošača...

Zahtjevan, geometrijski oštar, rasvijetljen i relativno uzak prostor Sabornice suzio je djelovanje i disanje radova smještenih u galeriji - ex, ex, franjevačkoj crkvi. Naši umovi?

Šesnaestero odabranih umjetnika iz Hrvatske (Kristian Kožul, Ksenija Turčić, Slaven Tolj...), inozemstva (Irina Grabovan, Bertien van Manen, Emanuela Marassi, Giovanna Torresin...) različito dopiru kroz stoljetne tunele govoreći o danas s pojedincem. U sociološkoj morfologiji i sintaksi seksualnost je grafit, privatan - javni, prirodan/prirođen - društveno uvjetovan/naučen, spolno determiniran - hibridan, kolektivno prihvatljiv - rubni/subkulturalan.

Umjetnički pristupi iz različitih vizura i interpretacija traže komunikativnost s trećim, potragu za izgubljenim/zaboravljenim djelićem sebe i imaginacije. Najbolji - iskreni originali, vraćaju dio uvijek istog, elementarno i jednostavno ljudskog. Videorad Vlaste Žanić, slika eat arta Štrudl od višanja, govori o biti i u artu. Propituje podastrte uloge i poziciju žene u obitelji, njezinu bol/radost, zadaću/slobodu, obvezu/izbor... suptilno, nježno, obilno i zabavno. Poticajno i angažirano.

INTRIGANTAN PRISTUP TEMI

Rad Igora Kuduza efektno sažetom, banalnom ikonografijom traži pozornost. Bound to please poziva na dekomponiranje formalnim sličnostima pridruženih objekata (stalci) i subjekata (ženska noga u cipelama visokih potpetica). Dubina ulaska u dvije dimenzije, čitanje značenja predloška, ovisi o nama i spremnosti na ulazak u slobodnu zonu (re)kreiranja stvarnosti. Obuci me Nikoline Ivezić koristi se metodom dječje igre prilagođene veličini (dimenzijama) i navikama odraslih (kontrola odvijanja igre). Odijevanje papirnate lutke, fotografske preslike autorice, uvlači sudionika u vlastite i tuđe intimne zakutke, scenografiju sapunica i reality epizoda, kostimografiju uloga na životnoj pozornici. I am here to please you, natpis neonske lampe, glavni je procesor rada Vlatke Horvat. Osnova, svjetlost i slova, opterećuju/rasterećuju tijelo kao nositelja, posrednika komunikacije, prenositelja tjelesnog i duhovnog. Ogoliti znači ići do početka, iza fasada i dekorativnih modela. Kao u naoko bezazlenu dijalogu dvostruke serije fotografija dječaka i djevojčica u opuštenim pozama Rona Sluika. Ili vizualno dojmljivu, gipko ukomponiranu susretu glave (muških usta) i tijela (ženskih usmina), autorice Penke Mincheve, We are talking. Are we talking?

Virus kič-potrošnje i imagologije ostavlja malo prostora seksualnosti, spontanosti, autonomnom tijelu, integritetu duha. Deklamacijska rječitost, fetiš atraktivnost, nagriza i lažira autentičnost. This summer... presenting... the sexy thing..., video Danice Mračević objedinjuje slike ženskih i muških glamuroznih modela, logotipova društvene i seksualne izloženosti/situiranosti. Krojeve biramo sami.

Ksenija Orelj