SLIKE S PUTOVANJA

SLIKE S PUTOVANJA

Pasaži ili prolazi, putovi koji su otvoreni ili zatvoreni, naša imaginarna ili stvarna putovanja, traženje izlaza ili stvaranje prolaza, pogled upućen u budućnost ili u bezizlaznu sadašnjost, sve su to teme ukomponirane u tkivo izložbe

U suradnji sa veleposlanstvom Republike Češke Galerija Badrov ostvarila je gostovanje izložbe iznimnog češkog fotografa Karela Cudlina. Riječ je o jednom od najboljih novočeških autora koji je priznat ne samo u svojoj zemlji već je sudjelovanjem u brojnim izložbama diljem Europe i Amerike u posljednjih petnaest godina prisutan i prepoznat na svjetskoj fotografskoj sceni. Njegovi radovi se nalaze u kolekcijama Victoria and Albert Museuma u Londonu, International Center of Photography u New Yorku, Ludwig Museuma iz Kölna, te brojnim drugim muzejima i institucijama, a javnosti je poznat i kao jedan od osobnih fotografa predsjednika Václava Havela. Odmah po završetku studija fotografije na Praškoj filmskoj školi (1987) Cudlin je počeo raditi kao novinski fotograf koji je svoj interes za dokumentarnu fotografiju usmjerio na socijalne teme, portretirajući različite etničke, vjerske i socijalne skupine, radeći u tradiciji kako češke dokumentarne fotografije Josef Koudelka ili Vojta Dukata tako i svjetskih uzora Cartier Bressona, Jindrich Streit ili Catalá Roca.

ANEGDOTALNOST I IZVORNOST

Naziv ove izložbe Pasáže - Passageways nije preveden na hrvatski jezik već je ostao u svom originalnom dvojezičnom obliku, a s obzirom na bliskost češke inačice s našim jezikom te univerzalnost engleskog jezika zapravo je sasvim jasan, te možda baš u ovakvom stranom obliku otvara mogućnost širih asocijacija i interpretacija. Pasaži ili prolazi, putovi koji su otvoreni ili zatvoreni, naša imaginarna ili stvarna putovanja, traženje izlaza ili stvaranje prolaza, pogled upućen u budućnost ili u bezizlaznu sadašnjost, sve su to teme ukomponirane u tkivo ove izložbe. Kustosica izložbe Michaela Hájková selekcionirala je dvadeset i pet Cudlinovih fotografija prema mogućim poveznicama u autorovom radu koji je uz socijalnu obojenost i bitno suvremeno angažiran u traženju tranzicijskih parafraza. Nomadski način autorovog življenja i razmišljanja, o kojima govori češka kustosica u katalogu, izražen je u činjenici da Cudlin svoje fotografije mahom snima na putovanjima, kako ih sam zove inicijacijskim putovanjima, utvrđujući ipak različitosti između raznih socijalnih i nacionalnih skupina. Prelazeći granice prolazimo iz jednoga svijeta u drugi, politički i socijalni okviri koji određuju različite strukture življenja uvjetuju i razlikovanja u pristupu i odgovaranju na univerzalne situacije.

Dva su tematski različita ciklusa predstavljena na izložbi, jedan s putovanja po istočnim zemljama, a drugi snimljen na ulicama New Yorka. Osim vrlo jasnih fizičkih prolaza, u smislu mostova ili stvarnih prijelaza, u snimkama se pojavljuju različiti prolazi sasvim drugačijega tipa. U gradskim scenama naglašena je anegdotalnost, kontrastiranje takozvanog uobičajenog života sa različitim duhovitim ljudskim opaskama koje se postavljaju kao mogući izlazi iz nimalo duhovitih situacija svakodnevice. Tu se pojavljuju i scene demonstracija koje nemaju za nas neke jasne poruke ili dubljega značenja od onoga da je i to jedan od mogućih izlaza i prolaza u neki drugi svijet. Izuzev fotografije Brooklynskoga mosta koji je sniman pod dnevnim svjetlom, sve scene urbanoga života snimane su noću, uz pomoć umjetne gradske rasvjete, dok su scene seoskoga života i seoskih prolaza, koji se u tome svijetu pojavljuju kao prirodne datosti, putevi ili prijelazi kroz polja ili preko rijeka i jezera, snimane ne samo pod dnevnim svjetlom već se Cudlin maksimalno koristio hladnim sjevernjačkim sunčevim svjetlom kako bi postigao gotovo nadrealne efekte. Susretanje sa često zatvorenim vratima, preprekama, iluzijama, političkim, vjerskim ili ekonomskim granicama, kontrastirano je trošnim putovima siromašna seoskoga života kao podsjetnikom na rudimentaran život i neko naše i ne tako davno podrijetlo.

HUMANI PRISTUP

Treća skupina radova sasvim je izdvojena iz socijalnog konteksta i predstavlja prizore koji kao raznorodne zamjedbe ilustriraju moguće situacije u kojima se onaj koji traga za prolazom, prijelazom ili izlazom stvarno nalazi. U toj skupini nekoliko je vrlo zanimljivih radova, osobito stoga što ne apostrofiraju toliko društvene identitete. Zanimljiv je snimak prozora sinagoge kroz koji u sinagogu ulazi snažna sunčeva svjetlost. Formalna vrijednost te fotografije nije ni veća ni manja od ostalih, njezina zanimljivost leži u pristupu u kojem se autor fotografija kao i autorica postava ne boje ostavljanja otvorenih vrata religijskom, božanskom nadahnuću kao izlazu, neovisno o vjeroispovijedi. Tu se nalazi i prizor dvoje starijih ljudi koji sjede na svom kauču ispred tapeciranog zida, a čiju sasvim bezizlaznu situaciju iščitavamo sa njihovih lica, horror vacui fotografskog prizora sasvim izražava horror vacui njihovih života. Također je tu scena zatvorenih vrata s tragovima ljudskih ruku koje kao da ne pristaju na očiglednu situaciju, ili scena mladog umišljenoga kung-fu borca koji okružen posterima svojih idola razbija u treningu obložene zidove svoga privatnoga vježbališta u siromašnome predgrađu bilo kojega grada na ovome svijetu.

Humana odrednica, koja je za klasičnu fotografiju tradicionalonog tipa važan sadržajni element, kod Cudlina je delikatno postavljena, a u ovom odabiru radova, koji je upravo postavljen u Zagrebu, transendirana je jednim općim komentarom koji nadilazi humanu egzistenciju kao takvu pretpostavljajući joj univerzalnu humanu potragu za prolazima ili izlazima. Izložba koncepcijski svakako vrijedna pažnje, a što se Cudlína tiče nadamo se što skorijem ponovnom susretu s njegovim radovima.

Tanja Masnec Šoškić