Sjeta i tradicija

Sjeta i tradicija

Dai Sije, Kompleks suca Dija, prev. Gordana V. Popović, Profil, Zagreb, 2004.

Poremećaji osobnosti izazvani različitim činiocima okosnica su ovoga suvremenog kinesko-francuskog romana Kompleks suca Dija, autora Daija Sijea, u kojem glavni junak Muo dijeli neke od autobiografskih crta svog tvorca. Obojica su intelektualci kineskoga podrijetla, i obojica napuštaju Kinu seleći se u istu zapadnu zemlju, pri čemu autorov lik postaje, čini mi se, piščeva osobna projekcija, odnosno jedna u nizu mogućih osobnosti koje počivaju u nama, i koje čekaju pogodan trenutak da se izbore za isplivavanje na površinu, odražavajući pritom ondje zatečenu vedrinu ili tugu površinske razine postojanja. Za razliku od pisca romana, Muo se vraća u Kinu i njegov povratak tematizira frustraciju intelektualca u neintektualnom svijetu, gdje se kompleksi autoritativnih pojedinaca u slučaju nužde transferno prenose na kolebljive pojedince. Psihološka projekcija fenomen je koji se očituje u pojavi da bolesne želje jednoga čovjeka postaju svrha života drugog, ne bi li tako taj drugi ostvario postavljeni cilj; zbog čega se onda redaju situacije u kojima se cilj gubi iz vida, a na snazi ostaje sredstvo ostvarivanja tuđih ambicija, pri čemu se briše granica između zapovjednog i izvršnog dijela lanca. Knjiga Kompleks suca Dija govori o takvu transferu, pri čemu spolni kompleks suca Dija postaje opsesija inferiornoga glavnog junaka.

BEZ BONDA...

Ovaj duhovit roman na mjestima je nabijen blagim i sjetnim humorom u funkciji oslikavanja poslijeratne Kine i preživjele tradicije, pri čemu komično poprima ironičan prizvuk na relaciji tradicionalnog i suvremenog. Naslov djela najavljuje temu i po mojoj slobodnoj procjeni možda bi trebao biti potpuniji kako bi što potpunije objasnio temu knjige. Kompleks suca Dija pustolovni je roman u kojem se glavni junak samim povratkom u domovinu hrabro hvata ukoštac s korumpiranim vlastodršcima Kine, upadajući zbog njihove podmitljivosti u nevjerojatne situacije, koje poprimaju odlike pustolovine. Sama akcija nije bondovskog tipa i ne vodi se na futuristički način, nego sadrži notu romantike i sentimenta zbivajući se na zastarjelim biciklima i nakaradnim vozilima, čime nam autor posredno predočava standard većinskoga dijela kineske populacije.

Autorovi likovi posjeduju dimenziju nestvarnosti unatoč prizemnosti osobne fiziologije i psihologije. Dijametralno suprotni likovi suca i psihoanalitičara u jednom trenutku postaju bliski svojom opsesijom defloracije, koja za svakog od njih nosi različito značenje i vrijednost. Inferiorni postariji djevac lišen ljepote i šarma u zamršenom odnošaju sa arogantnim i perverznim sucem sam gubi nevinost s nestvarnom posmrtnom vizažisticom netaknuta djevičanstva. Namjera Mua da oslobodi voljenu, znakovita imena Vulkan Starog Mjeseca, promjenjiva je intenziteta i povremeno se gubi iz vida u nametnutoj i prisilnoj potrazi za kineskim nerazdjevičenim djevojkama i ženama koja postaje sama sebi svrhom.

Iako puna apsurda, knjiga za razliku od glavnoga junaka nije lišena šarma ni ljepote i njezina vrijednost leži u višestrukim opisima dosadnih pojedinosti, koje zahvaljujući kompleksnosti i raznovrsnosti osjetilnih doživljaja postaju zanimljivima. Usporenost, sjeta i prožetost tradicijom čine djelo, u kojem tuga i vedrina žive usporedno, vrijednim čitanja.

Sonja Homa