Liječnici džezisti

Povezanost je brojnih naših liječnika i glazbe već generacijski potvrđena činjenica, o kojoj se dosta rijetko pisalo. Tu pojavu bilježimo još iz kasnih dvadesetih godina prošloga stoljeća, kad je zagrebački pijanist - amater dr. Arminsky svirao nešto što se tada zvalo jazzom uspjevši kao glazbenik čak i u domovini jazza, Sjedinjenim Državama, kamo je nakon članstva u orkestru Zvonimira Bradića i preselio. Slijedio je slučaj dr. Nenada Grčevića, istaknutoga zagrebačkog znanstvenika, ali i trubača i skladatelja, a potom kao pijanista u našim big bandovima iz četrdesetih godina pamtimo i skladatelja dr. Milutina Vandekara. Nakon Drugoga svjetskog rata na našoj su jazz-sceni alt-saksofonist i klarinetist dr. Stjepan Plavec, zatim braća Leo (alt-saksofon i kontrabas) i Boris Temmer (tenor-saksofon) te alt-saksofonist dr. Vlado Ranić. Također danas u popularnoj glazbi najpoznatija braća Stipica i Nikica Kalogjera svoje su karijere glabenika započeli kao instrumentalisti svirajući u počecima jazz. Među najistaknutije koji su glazbu pretpostavili liječničkom zvanju ubrajamo također izvrsne glazbenike, pijanista dr. Dražena Boića i multiinstrumentalista dr. Ozrena Depola. U Zagrebu već niz godina djeluje Big band Hrvatskoga glazbenog zavoda, koji je u počecima bio poznat i kao doktorski big band, jer su u njemu svirali dr. Miljenko Sriča trombon, dr. Sino Wagner trubu, dr. Tom Maretić gitaru, a još su danas u tom korpusu djelatni spomenuti dr. Plavec i nać najstariji trubač, osamdesetogodišnji dr. Pero Brajša. Ne bi valjalo zaboraviti ni Doc kvintet s nositeljima doktorskih titula dr. Plavecom, dr. Reljićem i dr. Grahom.

NOVA GENERACIJA

U jednom se trenutku prije više godina učinilo da se ljubav naših medicinara i glazbe polako topi, te da cijelu spomenutu generaciju u jazzu neće imati tko naslijediti. Srećom tu hvalevrijednu tradiciju nastavljaju pijanist i urolog dr. Ante Reljić te trubač i onkolog dr. Josip Grah, dvojac koji za sada uspješno vozi u objema strukama.

U posljednje vrijeme u našem je jazzu eksponiran trubač pa i harmonikaš dr. Josip Grah. Rođen stjecajem okolnosti u Frankfurtu na Majni 1967, školovao se u Zagrebu, gdje će 1992. diplomirati na Medicinskom fakultetu. Glazbu je učio na Školi Elly Bašić, na kojoj je učenje trube, koju je u ruke nakon temeljnih spoznaja iz harmonike, uzeo kao desetogodišnjak, završiti na već spomenutoj zagrebačkog glazbenoj školi. Jazzu ga je, što je zanimljivo, privukla kaseta orkestra Glenna Millera. Glazbeni tijek Grahove karijere uključuje sudjelovanje u prvoj verziji sastava Swing Again, potom nastupa u grupi Soul Fingers, a s gitaristom je Mariom Igrecom i perkusionistom Hrvojem Rupčićem osnovao zagrebački kultni ansambl Cubismo. Nastupao je povremeno s BoŠkom Petrovićem, Sašom Nestorovićem te s Big bandom Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Silvija Glojnarića. Danas svira redovito sa sastavom Cool Date, s kojim redovito prati pjevačicu Jasnu Bilušić. Ni dosadašnja diskografija i festivalski nastupi Josipa Graha nisu neznatni. Nastupio je na gotovo svim zagrebačkim jazz-manifestacijama, na festivalima u Novom Sadu, u Bologni i Genovi, na mariborskom Lentu te na varaždinskom festivalu tradicionalnog jazza.

Po tipu je interpretacije te po načinu izvođenja jazza Josip Grah trenutačno naš jedini trubač i improvizator koji nastavlja liniju zacrtanu od Marijana Domića. Ima očit osjećaj za melodiju i fraziranje, a takav je srećom usprkos činjenici što svira u sastavima koncepcijski i stilski raznorodnih usmjerenja. Želja mu je ipak formirati vlastiti jazz-kvartet u kojem bi svirao i harmoniku. Na pitanje kako usklađuje glazbenu aktivnost i zahtjevnu ulogu specijalista za kliničku onkologiju, odgovara odlučno: Ostajem ponajprije u medicini, ali ne odustajem od glazbe! Vrijedi na kraju reći i to da je skroman, svestran i gotovo samozatajan Josip Grah istinski džezist i, što je zanimljivo, vrstan mačevalac - senior u maču!

Zagrebačka se glazbena i jazz-scena može eto pohvaliti činjenicom da već poslovična sprega naših istaknutih liječnika i glazbe nije prekinuta. Imena dr. Ante Reljića i dr. Josipa Graha to najbolje potvrđuju.