Intimni rituali

Intimni rituali

Rasol je uspio nametnuti postavom izložbe upravo problematiku privatnog i javnog, izazvati osjećaj nelagode ili ugode, ovisno o situaciji u kojoj se subjekt nalazi

Stol, stolac, stolna svjetiljka i album, smješteni ispred velikog staklenog izloga, okrenuti prema ulici. U prvi mah pomislila sam da Rasol skuplja dojmove s izložbe, pa sam se iznenadila shvativši da je ta instalacija zapravo cijela izložba. Mala nelagoda pojavila se zbog činjenice da sam svojim sudjelovanjem na izložbi, odnosno sjedanjem za stol ispred izloga, eksponirana očima slučajnih prolaznika, koji u čudu promatraju moje listanje Albuma br. 18.

GOSTI KOD JASENKA

Listajući mali album, koji svojim izgledom vraća u neke prošle dane, u dane djetinjstva, i promatrajući fotografije, polako sam ulazila u privatni, intimni prostor Jasenka Rasola.

U razdoblju od šest mjeseci Rasol je polaroidnom kamerom bilježio detalje intimnoga prostora u kojem živi, tj. detalje i predmete u svom stanu. Snimljene su sekvence slučajne, nema prvobitne režije, neke su snimljene u različitim razdobljima, tako da dokumentiraju i promjene nastale svakodnevnim životom i slučajnim ili namjernim premještanjem po stanu. Listajući album postajemo svjedoci i aktivni sudionici u promatranju intimnoga prostora, prostora u kojem se živi, no bez patetike ili neke slične namjere. Koristeći se svjetlom, flešom sprijeda, osvjetljenje na fotografijama je grubo, oštro, jer ideja ovakva pristupa stvarima nije ugođaj, patetika, nego dokumentacija prostora u kojem se živi. Jedino odskakanje od arhiviranja svakodnevnice nekoliko je fotografija vezanih uz Irmu, i njezine svakodnevne rituale, i upravo taj kontrast između dokumentarnog pristupa polaroidnom kamerom stvarima u prostoru u kojem živi i intimni raskorak u privatne sfere života, gdje svjetlo više nije grubo i oštro, ukazuje na strukturu privatnoga prostora u kojem Rasol živi. Postajemo svjedoci umjetnikove intime, pasivni gosti, pozvani albumom i fotografijama u stan.

PROMATRAČ I PROMATRANI

Samim smještajem instalacije i posjetitelja izložbe u prostor ispred izloga, u prostor izložen pogledima javnosti, briše se granica između javnog i privatnog, intimnog. Pisaći stol, stolna svjetiljka, stolac i album tvore intimni ugođaj sobe, aktivnim sudjelovanjem posjetitelja, tj. listanjem albuma za stolom ispred izloga privatni se čin pretvara u javni, a slučajni prolaznici postaju svjedoci i nepozvani gosti u intimni prostor posjetitelja. Rasol je uspio nametnuti postavom izložbe upravo tu problematiku privatnog i javnog i izazvati osjećaje nelagode i ugode, ovisno o situaciji u kojoj se subjekt nalazi, s onu li ovu stranu izloga. Vrlo životna problematika: uvijek je ugodnije biti promatrač i prosuđivati, osuđivati, analizirati s vanjske strane izloga, ugodnije nego s unutarnje strane, izložen pogledima, komentarima, prosuđivanjima i analiziranjima. Apsolutna igra bez granica i podloga za mnoga razmišljanja.

No svrha izložbe same po sebi jest prostor u kojem živimo, naš intimni svijet i stvari koje ga čine, a koje više puta postaju neprimjetne. Malim polaroidnim fotografijama običnih, neobičnih i zanemarenih stvari, detaljima svakodnevnice koje njegov dom čine takvim kakav on jest Jasenko Rasol pružio je uvid u svoj intimni prostor. S temeljnom idejom dokumentacije prostora u kojem živi pozvao nas je na aktivnije promatranje i zapažanje malih stvari koje život znače, a koje ostaju neprimjetne nametnutim ritmom života.

Martina Matić