Vijenac 277

Glazba

RASHANIM, KSET, ZAGREB, 5. LISTOPADA

Integracija utjecaja

RASHANIM, KSET, ZAGREB, 5. LISTOPADA

Integracija utjecaja

Prvi put nakon prošlogodišnje Smotre folklora na zagrebačkoj smo pozornici mogli ponovo čuti židovsku klezmer-glazbu. No, za razliku od tradicionalnog oblika, ove nam je večeri ta vrlo cijenjena glazba, koja je postala nerazdvojivi dio svjetske etnoscene, predstavljena na posve originalan i suvremen način.


slika

Pod imenom Rashanim krije se trio koji predvodi poznati jazz-gitarist mlađe generacije, Jon Madof, poznat kao suradnik glazbenika poput Johna Zorna, Franka Londona i Marca Ribota. Iako je posjetitelj koncerta unaprijed mogao stvoriti predodžbu o sastavu sa Zornove etikete Tzadika, koji opisuju kao »Jewish power trio«, glazbenici su već u prvih nekoliko skladbi uklonili sve takve pretpostavke i pokazali se u vrlo posebnu svjetlu.

VIŠE OD PUKE MJEŠAVINE

Glazba trija možda i jest, načelno govoreći, sjajan spoj rocka, jazza i klezmera, no dojam je da je Madof ovdje otišao dalje od puke mješavine te da je posegnuo za potpuno novim shvaćanjem tradicionalne židovske pjesme. Iako su instrumentalni glazbeni obrasci na ovome nastupu vrlo jasno koketirali s melodijama tipičnim za židovske svadbe i molitve, njihova su tempa bila potpuno prerađena, a sve nadopunjeno vrlo zanimljivim zvučnim efektima. Pažljiviji slušatelj ovdje je mogao, osim rocka i jazza, naslutiti i utjecaje funka, srednjoistočne i meditativne glazbe. Dakako da takvo složeno muziciranje pretpostavlja vrlo kompetentne glazbenike, kakvima su se Madofovi suradnici, basist Shanir Ezra Blumenkrantz i bubnjar Mathias Kunzli, nedvojbeno pokazali na ovom nastupu.

Ono što je sastav očito htio - klezmersku glazbu izdići iz okvira folk-tradicije i uklopiti je u višestruko raznolikije i suvremenije okružje, potpuno je uspio. Rezultat je bio zanimljiv instrumentalni oblik, pri kojemu je tradicija uglavnom počivala u melodiji, rock u ritmu, a improvizacije i gitaristička fraziranja u jazzu. Sve zajedno vrlo slušljivo, iako počesto i vrlo zahtjevno, posebno u dionicama gdje se improviziralo šumovima, neobičnim zvukom i nekonvencionalnim tretiranjem glazbala.

Tipičan primjer bila je skladba Der Khusid Geyt Tantsn, koju je sastav izveo na početku nastupa - izgrađena na melodiji tradicionalne klezmer-skladbe, pomno umotana u ritmičnu jazz-rock formu s puno improvizacije. Za razliku od toga, skladba Chroma, započela je čistim uvodom, a nastavljena dominirajućim Madofovim solom. Madofov tretman gitare zapravo je vrlo pažljivo izvrnuto jednolinijsko sviranje, povremeno pojačano polifonijskim zvukom, a njegove su solo-dionice često zazvučale poput soundtracka za neki imaginarni židovsko-arapski film. Iako je ponešto od stila kojim nam se predstavio trio već otprije poznato iz surf-tretmana klezmera s repertoara Dicka Dalea ili »židovskog Hendrixa« Yossija Piamenta, ovdje je zvuk bio manje kalkuliran te siroviji i bogatiji. Sveukupno uzevši, kompleksni originali kojima je mladi glazbenik pokazao veliku zrelost u integraciji vrlo različitih utjecaja.

Velimir Cindrić

Vijenac 277

277 - 14. listopada 2004. | Arhiva

Klikni za povratak