Gušenje kulture u Studentskom centru

Gušenje kulture u Studentskom centru

Katarina Vuković članica je uredništva »Libre libere« i, s Deom Vidović, donedavna voditeljica iznenada ugašene Izdavačke djelatnosti SC-a

Barem su dva povoda za ovaj razgovor. Veseli i tužni. Objavljen je, već po običaju dobar, 14. broj »Libre libere«, časopisa za književnost i drugo, u kojemu si urednica, a praktično istodobno, odlukom sanacijskog upravitelja SC-a Nike Vidovića, ugašena je izdavačka djelatnost koju si tamo realizirala s Deom Vidović. Odakle ćeš krenuti?

- Počela bih s »Librom«. Objavili smo novi broj čiji je teorijski dio posvećen reklama, a književni radikalnoj seksualnosti. Teorija reklama postala je nužan teorijski instrumentarij za promatranje popularne kulture, a ona je u nas postala zanimljiva i u institucionalnim okvirima. Mirna Belina sakupila je ključne tekstove koji problematiziraju ulogu i granice moći oglašivačke industrije i ispisuju svojevrsnu semiotiku reklama, ali i tekstove koji daju originalno viđenje problematike, kao što je neomarksistička kritika studija medija (Harmsa i Kellnera) ili promatranje reklamiranja kao religije (Suta Jhallyja).

Tema proznoga dijela - radikalna seksualnost - nametnula se kada smo odlučili prevesti tekstove dvoje kultnih američkih autora, Douga Ricea i Eurudice, koji djeluju u sklopu Alt-X, jednog od najnabrijanijih i najproduktivnijih web-kolektiva. Nikada dosad nismo imali bolji odaziv domaćih autora, koji su o temi radikalne seksualnosti ispisivali nevjerojatne stranice.

VEĆ POZNAT SCENARIJ

Što se tiče SC-a, nema se tu mnogošto reći, možda je najbolje citirati jednog od slavnijih bivših direktora, koji je rekao kako se »tamo nevjerojatnom brzinom smjenjuju ljudi i događaji«. SC se jednostavno ne uspijeva odvojiti od svakodnevne politike, a kada se ljudi smjenjuju s političkim smjenama, nemoguće je građenje bilo kakvih relevantnih kulturnih projekata. Posljednje sam dvije godine s Deom Vidović vodila Izdavačku djelatnost, koja je ugašena bez jasna obrazloženja. Također je suradnja otkazana i Multikulturi, koja je u SC-u radila izvrsne koncerte... Najnovija je informacija da ravnatelj okuplja nekakvo savjetničko vijeće koje će voditi programe. Ne znam tko će biti zadužen za kulturu i hoće li dovesti neke nove ljude da vode Izdavačku.

Ima li ikakvih izgleda da barem dio aktivnosti koje su se održavale u SC-u udomi neki drugi izdavač?

- Natječaj za prvu knjigu bio je idealan projekt za Studentski centar. Dakako, postoji mogućnost da se sve prilagodi i za nekog drugog izdavača. Projekt nije samo omogućivao mladim autorima da objave knjigu, nego i da dobiju povratnu informaciju o onome što pišu, sudjeluju u radionicama kreativnoga pisanja, objave svoje informacije na Web-marketu (koji je služio kao informacija drugim izdavačima). Bez obzira na naš natječaj, nadam se da će izdavači prepoznati potencijal takve agencije i početi preuzimati rizik za objavljivanje nepoznatih autora. Rukopisi koje smo mi primale bili su izvrsni, a autori koji su prije dvije godine bili nepoznati danas već objavljuju drugu knjigu.

Tu se polako vraćamo na pitanje »Libre libere«, danas vrlo respektabilna časopisa koji je svojedobno, da bi preživio, morao otići iz SC-a! By the way, ako se ne varam, jedan od tadašnjih inkvizitora bio je stanoviti Božo Skoko, čovjek čija se knjiga ovih dana promovira na Frankfurtskom sajmu.

- Da, Božo Skoko, koji je poslužio tadašnjem vodstvu SC-a kao cenzor »Libre«, predaje na fakultetu, objavljuje knjige, savjetuje o medijskim skandalima... Skoko je 1998. bio SC-ov čovjek koji je u »Libri« zabranio tekstove kultne američke autorice Kathy Acker jer su tematizirali žensku seksualnost.

Imaš nekoliko redaka za reklamu. Kako bi neupućenu čitatelju objasnila čime se uglavnom bavi »Libra libera« i gdje se može nabaviti?

- »Libra libera« časopis je za književnost i teoriju koji okuplja mlađu generaciju pisaca, teoretičara i prevoditelja. »Libra« se bavi u nas nedovoljno poznatim i izvaninstitucionalnim teorijskim paradigmama - kultnim, ali u nas neprevedenim autorima, manje prevođenim nacijama, mladim i/ili neafirmiranim domaćim autorima. »Libra« se može kupiti u rijetkim knjižarama koje još prodaju časopise, na webu http://www.superknjizara.com), a online-izdanje može se čitati na http://www.attack.hr/libera.

Zašto »Libra libera« izlazi tako rijetko, svega dva puta godišnje? Je li to nedostatak kreativnih ili infrastrukturnih snaga, ili nešto treće?

- Za nas je za sada nemoguće profesionalizirati svoje djelovanje u Libri, bavimo se časopisom kao hobijem. Na taj je način vrlo teško stizati brži ritam. Ipak, ove smo se godine odlučili na natječaj Ministarstva kulture prijaviti projekt od četiri broja, pa se u 2005. može očekivati tromjesečno izlaženje.

Mislim da je jedna od »Librinih« slabosti razmjerno malen udio tekstova domaćih autora, ne računajući prozu. U čemu je problem?

- Ideja je »Libre« otvarati nova teorijska i tematska područja (»Libra« se bavila primjerice fenomenima community radija, hipertekstom, autorskim pravima u doba digitalne pismenosti, culture jammingom, elektronskom glazbom, itd.). Gotovo uvijek nađemo jednog ili više domaćih autora koji se bave temom, no cilj je kartografiranje nepoznatih područja. Dakako, u većini je slučajeva riječ o temama koje se predaju na američkim i europskim sveučilištima, no u nas su nepoznate.

Što se krčka u uredničkom loncu?

- Od aktualnoga broja »Libre« izlazimo u novom formatu kojim nas je izvrstan dizajner Ruta natjerao da razmišljamo magazinskije. Blokovi će biti kraći i bit će ih više, a cilj nam je da se osnovne informacije o temi mogu pokupiti i samim listanjem »Libre«. Bavimo se razradom novoga koncepta.

Broj koji izlazi u prosincu bit će posvećen stripu. Tema je proznoga bloka Mjesto radnje: gradski prijevoz, priča (ili dio priče) treba se odvijati u jednom od prometala gradskoga prijevoza (tramvaj, autobus, taksi). Broj je kartica neograničen. Rok za slanje tekstova je 1. studenoga 2004, a autori objavljenih tekstova bit će honorirani. Priče primamo na e-mail: libra_libera@yahoo.com

Razgovarao Kruno Lokotar