Fotograf iz visokoga društva

Fotograf iz visokoga društva

Na njegovim fotografijama ambijenti su u kojima je boravio, prijatelji i putovanja, sve što nalazimo u albumu svakoga tko je ikada uzeo fotoaparat. Razlika je u tome što je ovo album jednog od najvećih fotografa svih vremena, koji je bio dio mondene elite

Zadarski Međunarodni triennale fotografije, najznačajnija fotografska manifestacija u nas, ugostila je jednog od najvećih fotografa u povijesti, Henrija Lartiguea (1894-1986). Peta i posljednja izložba sedamnaestog trijenala na temu Čovjek i more donosi fotografije iz Lartigueova ciklusa Azurna obala.

Ciklus je po prvi puta izložen 1997. u Grand Palaisu i već je obišao MOMA-u i Nacionalnu galeriju u Berlinu. Antun Travirka, izbornik petnaestog trijenala, želio je još 1998. dovesti ovaj ciklus u Zadar, ali zbog visoke cijene izložba nije ostvarena. Ovogodišnji trijenale, uz znatnije razumijevanje grada i županije, u mogućnosti je predstaviti 172 prvoklasne reprodukcije direktno iz Donacije Jacquesa Henria Lartiguea.

Azurna obala jedan je od najznačajnijih Lartigueovih ciklusa. Nastao u iznimno širokom vremenskom rasponu (1908-25) ujedno tvori presjek njegova cjelokupna opusa. Prvu izloženu fotografiju snimio je u četrnaestoj godini, a posljednju u 86-oj, četiri godine prije smrti. Zbog opsega, izložba je podijeljena na dvije lokacije. 45 ranijih fotografija (1908-25) izloženo je u Gradskoj loži, dok je glavnina od 137 fotografija (1925-80) izložena u Galeriji umjetnina.

Neupitna likovna kvaliteta

U pokušaju dopiranja do šire javnosti, gotovo svaki tekst o Lartigueu počinje s dvije činjenice - rođen u obitelji osmoj po bogatstvu u Francuskoj i počeo fotografirati u šestoj godini života. Nepredočivo bogatstvo najveći je blagoslov u suvremenom društvu. Rad od šeste godine površno se iščitava kao uspjeh od ranog djetinjstva, još jedna poželjna vrijednost danas. Same Lartigueove fotografije nepretenciozne su tematike. Opuštene atmosfere i estetike srodne i njegovom bliskom prijatelju Matisseu ili primjerice Duffyju, upotpunjujući dojam površne privlačnosti. Duhu suvremenog vremena ugodna biografija i oku ugodne fotografije čine ga neodoljivo šarmantnim najširem krugu publike. Azurna obala prirodno je okruženje takvog duha i mjesto nastanka nekih od najboljih fotografija Lartigueova opusa.

Kao i obično, grupiranje u ciklus i njegov naslov prije su rezultat tematskog organiziranja autorove baštine nego njegove konceptualnosti. Lartigue je jednostavno fotografirao. Bio je zaljubljenik u fotografiju i strastveno je bilježio vlastitu svakodnevnicu. Na njegovim fotografijama ambijenti su u kojima je boravio, prijatelji i putovanja, sve što nalazimo u albumu svakog tko je ikada uzeo fotoaparat. Razlika je u tome što je ovo album jednog od najvećih fotografa svih vremena koji je bio dio mondene elite. U doba sveopće glamurizacije Hrvatske zanimljivo je pogledati dokumentarne fotografije života gospodarske elite 20. st.

Većinu motiva s Azurne obale čine ljudi. Uglavnom prijateljice iz njegova društva. Svakodnevne scene s kupanja ili izleta. Stalna tema Lartigueovih fotografija je brzina. U potpunosti je fasciniran tim novim porokom 20. st.

Na Azurnoj obali posjećivao je utrke za Grand Prix Monaca, natjecanja u skijanju na vodi i teniske mečeve.

Odrastao s aparatom u ruci, na izmaku Belle Epoque, u Prvi svjetski rat uključio se sa stilom - kao dragovoljac s trkaćim autom kojim je prevozio liječnike i medicinsku opremu po Parizu. Drugi svjetski rat proveo je na Azurnoj obali, gdje upoznaje svoju buduću suprugu.

Osjećali malograđansku slabost prema mondenosti ili smatrali Lartiguea buržujem neosjetljivim na društvene probleme, likovna kvaliteta ostaje neupitna.

Fotografija je umijeće predosjećanja Kairosa, a Lartigue ga je hvatao nepogrešivo. Trepnem očima tri puta, okrenem se i whoosh! Slika je moja! zapisao je u svoj dnevnik još kao dijete.

Daniel Tomičić