Civilizacijska lenta

Civilizacijska lenta

Kako nam pokazuje, podijeljena u nekoliko povijesnih i geografskih cjelina, izložba Sedam tisuća godina perzijske umjetnosti, osvjetljuje bitnu i sjajnu dionicu razvoja kulture čovječanstva, ne samo sjajnim i monumentalnim arhitektonskim spomenicima i skulpturom, nego i priprostim keramičkim priborom, glinenim pločicama, posudama, nakitom

Zagreb se u posljednjim mjesecima tekuće godine i tijekom siječnja iduće pripojio gradovima poput Beča, Bonna, Genta, Rima, Basela, Barcelone... Kao, čini se, posljednji u nizu, Zagreb je domaćin izložbi koja je diljem Europe postigla velik uspjeh i snažno odjeknula, kako među publikom, tako i u stručnoj javnosti. Velika će izložba Sedam tisuća godina perzijske umjetnosti, koja je do kraja siječnja postavljena u desnom krilu visokog prizemlja Muzeja Mimara, vjerujemo, zaintrigirati našu publiku, jer je zaista iznimna. U organizaciji Iranskoga narodnog muzeja iz Teherana, odakle i dolazi velika većina izložaka, Iranskoga kulturnog centra u Zagrebu i našeg muzeja na uvid je dan civilizacijski i kulturološki presjek srednjeg istoka, područja koje je tijekom čitave povijesti čovječanstva bilo na vjetrometini različitih naroda koji su više ili manje uspješno koegzistirali. Isto tako, ova se turneja teheranskog Iranskog narodnog muzeja održava prvi put nakon islamske revolucije godine 1979.

OBILJE GRAĐE

Stotinu sedamdeset i šest izložaka iz golema fundusa Iranskoga narodnog muzeja pokazuju nam razvijenost civilizacija koje su obitavale na području između međurječja Eufrata i Tigrisa te indijskog potkontinenta. Izrazito prometno područje, migracijski i trgovački, obilovalo je materijalnim ostacima i umjetničkim djelima što nam pokazuju višeslojnost razvoja duga sedam tisućljeća u civilizacijskoj lenti koju dosad nismo toliko otkrivali. Značenje tih ostataka u potpunosti je mjerljivo s mediteranskim antičkim materijalnim dobrom. Nedvojbena je činjenica da se razvoj perzijske umjetnosti odnosio na središnju Aziju u istim omjerima kao što su se grčka i rimska umjetnost odnosile na mediteranski bazen. Dakle, područje današnjeg Irana još je jedna u nizu kolijevaka civilizacije. Kulturni i duhovni prostor Irana tako je omeđen hinduizmom i budizmom s jedne strane, judaizmom te svojevremeno politeizmima Mediterana s druge. Na sjeveru, ispod Kaspijskoga jezera, nalazi se gorje Elbrus, dok se na jugu prostire gorje Zagros; između tih se gabarita na visoravni rađa jedna od najvrednijih starih civilizacija.

Kako nam pokazuje, podijeljena u nekoliko povijesnih i geografskih cjelina, izložba Sedam tisuća godina perzijske umjetnosti, osvjetljuje bitnu i sjajnu dionicu razvoja kulture čovječanstva, ne samo sjajnim i monumentalnim arhitektonskim spomenicima i skulpturom, nego i priprostim keramičkim priborom, glinenim pločicama, posudama, nakitom. Najstariji spomenik koji je pokazan u Muzeju Mimara kipić je u terakoti s prikazom žene koja obujmljuje dijete, veličine svega 16 milimetara, koji je datiran u drugu polovicu 7. tisućljeća prije Krista. Pronađen u sjevernom dijelu središnjeg Irana, kipić iz kasnoga neolitika odiše nevjerojatnom toplinom. Kao ostali nalazi pretpovijesnoga doba toga prostora ističu se rukom izrađene keramičke posude koje su ukrašavane različitim motivima, stiliziranim životinjskim prikazima poput rogatih životinja, bikovima, kozorozima, štipavcima ili jednostavnim geometrijskim ukrasima, ravnim i valovitim linijama, motivima pile... Među posebne ostatke ubrajaju se glineni valjkasti pečati s prikazima riba, lavova i sličnih životinja, natpisima, ali i prikazima ljudskoga lika u borbi s lavovima, podsjećajući nas na vječnu priču o Gilgamešu, epu koji je, na ovaj ili onaj način, ukorijenjen u gotovo sve civilizacije prednje i srednje Azije.

U tim starijim razdobljima bitno je spomenuti brončane zoomorfne i čovjekolike kipiće s područja Gilana koji se odlikuju visokim umjetničkim izrazom i savršenom izradom. U Zagrebu su zaista posebni: kipić zebua na kotačima, trostruka čaša na nozi, posude u oblicima jelena, koze ili vola. Još su posebniji muški kipić s bodežom i ženski kipić s posudom s naglašenim seksualnim atributima od smeđecrvene terakote pronađenih u kraljevskim grobovima na nalazištu Marlik Tepe. Isto tako, brojni su primjeri poznate luristanske bronce, izrasle na području središnjega Zagrosa, bogata metalnom rudom.

ZLATNO DOBA

Nasljeđujući međuriječne narode Sumera, Akada, Asirije i Babilona, Perzijsko se Carstvo na svojem vrhuncu protezalo na velikom području od istočnog Sredozemlja i sjeverne Afrike pa sve do današnje Indije. Perzijsko je Carstvo u ahmenidskom razdoblju iznjedrilo velike vladare poput Kira, Kambiza, Darija i Kserksa, da bi nakon poraza Darija od Aleksandra Velikog velikim područjem kratko vladali Seleukidi, a zatim, u doba Rima, Parti i Sasanidi. Zlatno doba perzijske umjetnosti svakako je razdoblje Ahemenida, kad se razvijaju veliki gradovi poput Suze, Pasargada te Perzepolisa, koji su ujedno veliki umjetnički centri i u kojima se nalaze velike i bogate riznice prepune djela kojima se danas divimo. Kompleks palača u Perzepolisu jedan je od najdivnijih arhitektonskih ostvarenja, u kojima se realizam života preklapa s umjetničkim realizmom, poput reljefa povorki naroda na stubištima. Pogledamo li na izložbi zlatni riton u liku krilatoga lava, reljef s prikazom Međanina koji nosi kratki mač, Kserksov natpis o utemeljenju palače na staroperzijskom jeziku uklesan u vapnencu ili brončani stalak od tri lava, možemo otprilike shvatiti veličinu umjetnosti koja je spojila svoju tradiciju s umjetničkim nasljeđem Asirije, Egipta ili Grčke. Jasno je da je u svemu veliku ulogu imala i religija. Dvojnost Ahura Mazde i Ahrimana, kao dobra i zla, nastavljena je i u zoroastrizmu te mitraizmu kao glavnim srednjoazijskim religijama do islama. Islam pak stiže u srednju Aziju sredinom 7. stoljeća i donosi novo razdoblje u povijesti i umjetnosti Irana. Na izložbi se tako iz ranoislamskoga razdoblja mogu, između ostaloga, pogledati i stranica Kur’ana na pergamentu iz 9. stoljeća, ali i bogata oslikana i pocakljena keramika s najrazličitijim prikazima, mošejska svjetiljka, vrč od zelenoga stakla... Iznimna raznovrsnost građe, od keramičkih posuda, votivnih reljefa, kipića i glinenih pločica do poprsja, oružja, nakita i fragmenta freske samo nam dokazuje visoko umijeće perzijskoga čovjeka i njegovu želju da bude okružen ljepotom.

ZA DUBLJE DIJALOGE

Dragocjena muzejska građa izložbe stigla je u Zagreb iz Santiaga de Compostele ponajviše zahvaljujući autorici izložbe voditeljici središnje riznice Iranskog narodnog muzeja, arheologinji Zahri Jafar Mohammadi, iranskom veleposlaniku u Zagrebu Jafaru Shamsianu te Hosseinu Hashemiju, kulturnom savjetniku u zagrebačkom Kulturnom centru Irana, koji nam u doba održavanja izložbe nudi još nekoliko manjih izložbi suvremenih iranskih umjetnika. Koncepciju postava, zajedno sa stručnim tekstovima, u Muzeju Mimara postavila je Ivana Čukman Nikolić. Trebalo bi, pri kraju, istaknuti riječi Mohammada Reze Kargara, direktora Iranskog narodnog muzeja, koji kaže da je upoznavanje s kulturnom prošlošću različitih naroda dobra podloga za otvaranje novih prozora te da se taj nacionalno-kulturni događaj između dviju zemalja može smatrati novim početkom za dublje dijaloge koji su potrebni više no ikad. Zaista, s obzirom na sadašnje stanje u srednjoj Aziji, više no ikad.

Marko Kružić