Žrtve svih vrsta, ujedinite se!

Žrtve svih vrsta, ujedinite se!

Univerzalna pacifistička poruka protiv agresije i destrukcije koja otima podjednako gorostasima i nezamjetljivima, onima koji ratove vode i onima koji rat ne razumiju

Festival svjetskoga kazališta, čini se, pokušava uspostaviti tradiciju jedne predstave koja se strogo žanrovski gledano ne uklapa u ostatak programa. Prošle je godine to bila plesna produkcija Josefa Nadja, a ove lutkarska Reze Gabriadzea. Slučaj, a možda to ipak i nije slučaj, htio je da se Bitkom za Staljingrad ne otvori obnovljeno Zagrebačko kazalište lutaka, nego da njezina prva od pet izvedbi bude i inauguracija nove kazališne dvorane u Međunarodnom centru za usluge u kulturi u novozagrebačkom naselju Travno, inače i sjedištu organizacije PIF-a. Tako se željena simbolika tek donekle silom prilika promijenila, možda i na korist domaćega festivala lutkarskog kazališta.

U svjetlu želje osnivača Festivala svjetskoga kazališta da to bude prilika ne samo za gledanje predstava koje obilaze slične manifestacije nego i okosnica za upoznavanje sa svjetskim kazališnim majstorima, izbor Bitke za Staljingrad pogodak je u obje mete, pa je zato Gruzijac Rezo Gabriadze upravo onaj gost zbog čijega bi nedolaska domaća javnost trebala najviše žaliti. Renesansno svestran, Gabriadze je snimio tridesetak zapaženih filmova, a istodobno se bavi i slikarstvom i kazalištem, pa u uspjehe ubraja i osnivanje nekoliko njih. Legenda kaže da se lutkarstvom počeo baviti zbog cenzure, koja u marionetama ipak nije vidjela toliku opasnost kao u filmovima, a umjetnost lutaka toliko ga je proslavila da trenutno uživa svjetsku slavu zbog hvaljene međunarodne koprodukcije Zabranjeni Božić ili Liječnik i pacijent, gdje glavnu ulogu, mornara uvjerena da je automobil, igra Mihail Barišnjikov, koji je sâm Gabriadzeu predložio suradnju.

RAZLIČITA OČIŠTA STRADALIH

Bitka za Staljingrad zauzima posebno mjesto u programu ovogodišnjega Festivala svjetskoga kazališta ne samo zbog toga što je lutkarska nego i zato što na specifičan način progovara o temi rata, koju je otvorio Okrutan i nježan, spomenuo Rat i mir, a daleke odjeke pronašla i Fedra. Umjesto jedinstvene priče, taj antiratni rekvijem čini niz nepovezanih prizora, kaleidoskopski pregled bolnih situacija ratne štete. Rasuta dramaturgija iznimno pogoduje poetskom realizmu koji Gabriadze prenosi u lutkarstvo, jer različite veličine lutaka, minuciozna ili pak samo simbolična scenografija, i fonogram koji ih jedini drži na okupu, tako nemaju druge zadanosti osim globalne koncepcije predstave, a ta je ispričati što više različitih ispovijedi izravnih, ali i posrednih, slučajnih i time još besmislenijih žrtava ratnoga sukoba. Najzanimljivije je pritom da, iako je nadahnuće za predstavu Gabriadze pronašao u podatku da je u jednoj od najtežih bitaka Drugoga svjetskog rata stradalo i desetak tisuća konja, on gotovo izjednačava krvnika i žrtvu i nudi pacifističko, a opet pomireno stajalište, koje ne vrišti propagandno, nego sjetno i skromno upozorava. Njemački i ruski general, slikar i špijun, stolar i sladoledar, konj i mrav, različite su perspektive iz kojih izbija autorski glas s univerzalno pacifističkom porukom protiv agresije i destrukcije, koja otima podjednako gorostasima i nezamjetljivima, onima koji ratove vode i onima koji rat i ne razumiju. Posljednjima možda i najviše.

OPRAVDANO FESTIVALSKI ADUT

Da je gostovala na PIF-u, Bitka za Staljingrad morala bi odnijeti barem nagradu za predstavu s najhumanijom porukom, no u ostalim bi strogo izvedbenim kategorijama, unatoč vrhunskom početnom prizoru prolaska vlaka kroz prostranstva ruralne Rusije, možda ipak morala ustupiti mjesto boljima. Iako dovoljno vješta, animacija je ovdje tek dio divna sklada svih komponenti autorskog uratka Reze Gabriadzea. No treba ipak istaknuti da je on najprije pripovjedač, dok lutkarstvo, kazalište, film i, na kraju krajeva, književnost, koristi samo, ali opet izvanredno uspješno, kao prezentacijske tehnike. Bitka za Staljingrad ostat će, vjerojatno, u sjećanju kao jedini sporazumom publike i kritike potpuno prihvaćen selektorski izbor drugog Festivala svjetskoga kazališta.

Igor Ružić