Zaslužene lovorike

William Count Basie - stota obljetnica rođenja

Gotovo da nema glasila, napose onih iz područja jazz-periodike, koje u povodu stote obljetnice rođenja jedne od stožernih figura jazza - pijanista, orguljaša, skladatelja i band-leadera Counta Basieja, nije objavilo barem kraću crticu - sjećanje na iznimna glazbenika. Basiejeva je uloga u povijesti jazza iznimna, nemjerljiva i golema, što je u suprotnosti s brojem nota kojima ju je taj velikan swinga postigao. Njegovi su jednostavni klavirski uvodi, koje su neki jazz-publicisti opisno nazivali i plink-plink, a i sola, upravo plijenili jednostavnošću i swingom. Tim je načinom sviranja Basie postizao glazbene efekte znatno veće od nekih drugih proslavljenih pijanista jazza. On je naprosto relativno skromnom ulogom glasovira bio kadar reći mnogo više od drugih. No nije samo ta značajka bila presudna za Basiejevu važnost u jazzu, bio je tu i njegov glasoviti big band swinga.

HARLEMSKI POČECI

Rođen u Red Banku u New Jerseyju u kolovozu 1904, William je Basie prve poduke u sviranju glasovira dobio od majke. Svladavši donekle taj instrument počeo se motati po jazz-klubovima Harlema, napajajući se u počecima svirkom ranih ragtime-pijanista. Tu će upoznati poslije i afirmirana pijanista, vokalista i skladatelja, a i tada popularna Fatsa Wallera, od kojega će i mnogo naučiti. Krećući se u sredini crnačkoga vodvilja, prateći na glasoviru pojedine točke, stići će u Kansas City, grad do tada skromnih džezističkih događanja. Tako će neko vrijeme biti prisiljen, što je u to doba bilo uobičajeno, glasovirom u kinima pratiti pojedine sekvence nijemih filmova. No u tom će gradu srećom 1928. susresti sastav izvrsna kontrabasista Waltera Pagea, Blue Devils, koji je nastupao s neponovljivim blues-vokalistom Jimmyjem Rushingom. Nešto kasnije i trombonista i band-leadera Bennyja Motena.

Suradnja je bila ubrzo uspostavljena, Kansas City postaje tako pravim rasadnikom big bandova swinga, kojem su Benny Moten, Jay McShann i ostali, pa i dakako Count Basie, svijetom pronijeli ime važna središta jazza. Ne bi trebalo zaboraviti ni činjenicu da je i veliki Charlie Parker karijeru započeo u tom gradu. Basie je u tom okružju osnovao svoj orkestar s izvrsnim jazz-glazbenicima; tenor-saksofonistima Lesterom Youngom i Hershellom Evansom, trubačima Buckom Claytonom i Harryjem Sweets Edisonom, trombonistima Bennyjem Motenom i Dickiejem Wellsom te jednom u povijesti jazza nezaboravnom ritam-sekcijom u sastavu: Freddie Green, gitara, Walter Page, kontrabas i Jo Jones, bubnjevi. Tako profiliranu swing-bandu bilo je logično kao vokalista pridodati i spomenutoga blues-pjevača Jimmyja Rushinga.

Sve to nije dakako moglo promaknuti glasovitom otkrivaču jazz-talenata, Johnu Hammondu, koji je odmah Basiejev big band odlučio pozvati u New York. Tu se stvari za Basieja i njegov orkestar dakako mijenjaju, uspjesi i snimanja orkestra rastu, no tijekom 1940. on gubi neke ključne glazbenike, primiče se i rat sa već poznatim, i za glazbenike jazza, ali i za organizatore, teško prihvatljivim poreznim restrikcijama, no Basie ipak ne posustaje. U New Yorku pronalazi nekoliko izvanrednih tenor-saksofonista: Lucky Thompson, Don Byas, Illinois Jacquet, Buddy Tate i Paul Gonzalves imena su s kojima uspješno surađuje, ali i lansira u vrh jazz-scene, a tu su bili još trubači Al Killian i Joe Newman, trombonisti J. J. Johnson i Vic Dickenson te blues-pjevačica Helen Humes.

POTUČENI SUPARNIK

Na prvome ikad na otvorenom održanu festivalu jazza u New Yorku potkraj tridesetih godina, big band Counta Basieja po mišljenju publike u izravnom susretu tuče suparnika, big band Dukea Ellingtona. Nekad uspješne aranžmane Eddieja Durhama za Basiejev big band počinje pisati nova generacija; Ernie Willkins, Frank Foster te nadareni bijeli trubač Neal Hefty, koji će aranžmanima svojih i skladbi drugih autora s Basiejem ostvariti planetarno popularni LP, nazvan u žargonu džezista Basie - Atomic. Poslije će se lista Basiejevih aranžera proširiti i na Mannyja Albama, Johnnyja Mandella i Sammyja Nestica.

Orkestar je Counta Basieja ubirao lovorike gdje god bi nastupao, pa tako i na pozornicama brojnih uglednih europskih festivala jazza, a svirao je i na dvoru za britansku kraljicu. Nije se libio ni nastupa u elegantnim hotelima i boljim plesnim dvoranama, što nije nimalo umanjivalo njegov ugled i reputaciju. Nastupao je tako kao prvi crnački big band na terasi znamenitoga njujorškog hotela Waldorf-Astoria, a tijekom sedamdesetih su ga godina na luksuznom brodu Queen Elisabeth II te na Show boatu 2 na karipskim krstarenjima slušali brojni putnici. Tradiciju su blues-pjevača Jimmyja Rushinga uz Basiejev big band vrlo uspješno nastavljali vokalisti Big Joe Turner i Joe Williams, koji su također znatno obogatili diskografski opus orkestra, ostvaren za brojne etikete, završivši taj niz ugovora s produkcijom Pablo menadžera Normana Granza sve do kraja Basiejeva života u Hollywoodu 1984. godine.

Count Basie i njegov orkestar u znatnoj su mjeri utjecali na brojne američke i europske big bandove. Orkestar je pod ravnanjem nekih drugih dirigenata nastavio živjeti i dalje, djeluje pod imenom Counta Basieja još i danas. Dovoljno, da se ovih dana u povodu stote obljetnice rođenja i mi prisjetimo Counta Basieja, vođe vrhunskog orkestra swinga te u nekim razdobljima i manjih jazz-formacija.