Za euroskepticizam nema razloga

Za euroskepticizam nema razloga

Bitna je poruka da ne smijemo previše politizirati svako pitanje vezano uz pristup Europskoj Uniji, nego ga moramo sagledati iz stručne perspektive i dobro odrediti prioritete. Trebamo imati dugoročnu perspektivu o tome što će naš ulazak u EU značiti za budućnost Hrvatske i hrvatskih građana. Bitno je držati taj proces otvorenim i transparentnim, informirati građane o svemu što se zbiva

Na Brdu kod Kranja nedavno je održana dvodnevna Ministarska konferencija o potpori u procesu približavanja Europskoj Uniji državama jugoistočne Europe i državama koje još nisu uključene u taj proces. Kakvi su rezultati i poruke toga skupa?

- Skup u Sloveniji svojevrstan je nastavak konferencije ministara europskih integracija jugoistočne Europe, koju je hrvatsko Ministarstvo europskih integracija (MEI) organiziralo u Dubrovniku u lipnju ove godine. Na skupu su sudjelovali ministri europskih integracija jugoistočne Europe, ali i pojedinih država članica. Glavna svrha susreta u Sloveniji bila je prezentacija Centra za potporu u europskim integracijama, koji osniva Slovenija. Centar bi imao međunarodni karakter, a svrha bi mu bila pomoći u prenošenju iskustava, kao i financiranja, te logističkoj i drugoj potpori zemljama jugoistočne Europe na njihovu putu prema europskim integracijama. Slovenska je vlada za navedeni centar namijenila na početku milijun eura, a nadaju se i sponzorskim sredstvima. Radom centra upravljat će međunarodni odbor.

Hrvatska je poduprla osnivanje takva centra. Mislim da treba maksimalno iskoristiti iskustva novih država članica, koja su još svježa i koja nam mogu poslužiti kao putokaz za pregovore, reforme što ih moramo provesti da bismo ispunili uvjete za članstvo, korištenje pretpristupne pomoći iz fondova te pripremu građanstva za članstvo u Europskoj Uniji. U tom sam smislu izrazila spremnost Hrvatske da u okviru centra bude ujedno i primatelj i davatelj. Mi doista želimo učiti na iskustvu deset novih država članica, kao i petnaest starih. No, isto tako želimo podijeliti ona iskustva koja smo već do sada stekli u tom procesu. Premda nas zemlje jugoistočne Europe u procesu stabilizacije i pridruživanja slijede različitim ritmom, sve one prolaze kroz faze kroz koje smo mi već prošli.

Primjerice, nedavno smo prilikom višednevnoga posjeta Makedoniji prenosili naša iskustva - iskustva hrvatske državne uprave - vezana uz pripremu odgovora na Upitnik Europske komisije, kao i druga pitanja u okviru procesa europskih integracija. S Albanijom smo razgovarali o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju te njegovoj provedbi. Sa svakom od tih država imamo protokole o suradnji, konkretne godišnje akcijske planove te vrlo konkretnu suradnju. Ta suradnja nije samo naša obveza proizišla iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, nego uistinu naša želja da im pomognemo na isti onaj način kako su drugi nama pomagali. Nije to samo znak kolegijalnosti, nego i naš interes kao države koja doista želi biti predvodnik cijeloga područja.

Trenutno između Slovenije i Hrvatske ima nesporazuma oko granice. Kako gledate na to pitanje u kontekstu hrvatskog ulaska u Europsku Uniju?

- Riječ je o otvorenim pitanjima u okviru bilateralne problematike koje moramo riješiti uzajamno, kao dvije prijateljske države, na osnovi međusobna poštivanja i uvažavanja. Ako ne ide dijalogom, onda arbitražom, kao međunarodno prihvatljivim sredstvom rješavanja sporova među prijateljskim državama. Iako je Slovenija postala članicom EU unatoč otvorenim pitanjima s Hrvatskom, mislim da je svima u interesu da se ona riješe što prije. Nažalost, svjedoci smo činjenice da su ta otvorena pitanja jedna od glavnih tema predizborne kampanje u Sloveniji, što sigurno ne pridonosi njihovu brzu rješavanju. Unatoč trenutnom objektivnom zastoju u našim odnosima, Sloveniju i Hrvatsku u okvirima Europske Unije vidim kao bliske susjedne države koje će dijeliti zajedničke interese i pridonositi općem konsenzusu u Europskoj Uniji.

Danas među članicama Europske Unije u Schengenskom sporazumu nema granica. Što će se u perspektivi dogoditi kada obje zemlje budu članice Europske unije?

- Postupno će se primjenjivati režim kakav danas vrijedi u Europskoj Uniji. Kopnenu granicu između Hrvatske i Slovenije mnogi danas nazivaju schengenskom, no ona to nije. Slovenija je, naime, dobila prijelazno razdoblje tijekom kojega treba postupno uvoditi standarde te će schengenska granica zaživjeti najranije 2007. Zasigurno će i Hrvatska dobiti prijelazno razdoblje za uspostavu takva režima, uz potporu Unije. Na taj način južne granice Hrvatske postale bi u perspektivi schengenske granice Europske unije.

Koliko Hrvatska zaostaje u procesu pregovaranja u odnosu na Bugarsku i Rumunjsku?

- Objektivno treba kazati da, dok Hrvatska tek očekuje početak pregovora početkom sljedeće godine, Bugarska je zatvorila i posljednje 31. poglavlje, a Rumunjska je prije tjedan dana imala još pet otvorenih poglavlja. Iako još nije formalno potvrđen, budući povjerenik za proširenje Olli Rehn, koji se već uhodava u posao u Bruxellesu, kazao je da hrvatski proces pristupanja neće utjecati na bugarski i rumunjski, ni obrnuto. To ima prednosti i nedostataka. Prednost je to što u ovom trenutku nismo dio skupine, dakle dinamika našeg napredovanja u pregovorima nije uvjetovana pregovaračkim procesom s nekom drugom državom. Nedostatak je u tome što se ne možemo međusobno dogovarati u okviru skupine zemalja kandidata i na taj način jačati pozicije. Osim toga, Europska Unija danas ima dvadeset i pet država članica, čije zajedničke pozicije treba usuglasiti. Normalno, o tome kad će Hrvatska ući u Uniju ne ovisi o odluci Hrvatske, nego Europske Unije. Svakako želimo biti spremni do 2007. i, na osnovi analize iskustava novih članica i trenutnih kandidata, smatramo to ostvarivim. I Bugarska je u nešto više od dvije i pol godine obavila pregovore, a reformski proces teče dalje. Veseli me činjenica da mnogi javno ističu - primjerice, u Europskom parlamentu prilikom prezentacije teksta mišljenja Europske komisije (avisa) povjerenik Verheugen je istaknuo - da se Hrvatska, kad je riječ o gospodarskim pokazateljima, nalazi čak u gornjem dijelu deset novih država članica. Unatoč tome, još ne možemo biti zadovoljni postignutim, jer imamo visoke ciljeve i visoke kriterije. Uvijek ističem da se ne natječemo ni s Bugarskom, ni s Rumunjskom, ni s Turskom, niti s bilo kojom drugom državom. Natječemo se sami sa sobom - ne samo zato da bismo ostvarili sve potrebne ciljeve i bili spremni do 2007. nego da bismo to učinili na najbolji mogući način, ponajprije na korist hrvatskih građana i rasta životnoga standarda.

Bilo je u proširenju Europske Unije slučajeva da neke zemlje mijenjaju čekaonicu, poput Slovačke i nekih baltičkih zemalja. Neke su zemlje ipak uspijevale ući brže nego što je to bilo planirano...

- To je točno. U slučaju Rumunjske i Bugarske postoji tzv. safeguard clause da se pristupanje može odgoditi na godinu dana, ovisno o procjeni primjene usklađenog zakonodavstva i zadovoljavajućeg djelovanja svih odgovarajućih institucija. U okviru pregovora o pristupanju zapravo se pregovora o načinu i vremenskim rokovima primjene pravne tečevine Europske Unije (acquis communautaire). Odvijanjem pregovora poglavlja se samo privremeno zatvaraju jer se mogu ponovno otvoriti do potpisivanja ugovora o pristupanju, bilo zato što se pojavi novi dio pravne tečevine ili zato što Europska komisija procjenjuje da država ne provodi već preuzete obveze onako kako bi trebala.

Ovih se dana govori o screeningu - što je to i kako teče taj postupak?

- Pregovorima prethodi tzv. screening, odnosno pregled i ocjena usklađenosti nacionalnog zakonodavstva s pravnom tečevinom EU. Članak po članak hrvatskih propisa uspoređuje se s direktivama i svim ostalim aktima pravne tečevine EU. Postoje dvije liste, od kojih je lista A obveznoga zakonodavstva, a lista B sveg ostalog zakonodavstva. O tome se ispunjavaju posebni popisi koji sadrže različite kolone u kojima se naznačuje da li je nešto već usklađeno sa zakonodavstvom ili je eventualno u postupku usklađivanja, a ako nije, do kada i da li će biti usklađeno do predviđena okvirnog datuma ulaska, ili je to nešto za što držimo da će nam biti potrebno neko dulje razdoblje, znači nešto za što ćemo tražiti tranzicijsko razdoblje. Oni dijelovi za koje ste rekli da ste ih već uskladili ili da će te ih uskladiti u najskorije vrijeme više nisu predmet pregovora, znači za pregovore ostaju ona područja za koja držimo da će biti problematična iz bilo kojeg razloga i gdje treba dogovarati neke posebne uvjete. No, jedna je od najvažnijih komponenti screeninga i opis provedbe već usklađena zakonodavstva.

Putem Privremenog odbora za provedbu Privremenog sporazuma dogovorena je i prethodna ocjena usklađenosti zakonodavstva u pododborima Privremenog odbora, tako da tijekom tog procesa usporedbe moramo utvrditi koja će to biti problematična područja. Prva takva preliminarna usporedba zakonodavstva započet će 5. listopada.

Koliko treba vremena da nove zemlje, a i mi jednog dana, preuzmu euro kao nacionalnu valutu?

- Za stare države članice ne postoji obveza preuzimanja eura kao nacionalne valute, pa tako to još nisu učinile Velika Britanija, Danska i Švedska. Nove države članice nemaju mogućnost tzv. opt-out klauzule od uvođenja eura. No, euro mogu prihvatiti tek na temelju ispunjavanja Maastriških kriterija, što u praksi znači da euro mogu uvesti najranije dvije godine po ulasku u članstvo. Hrvatska ima ambiciju do 2007. godine maksimalno raditi na ispunjavanju kriterija konvergencije, ali vodeći računa ponajprije o tome da trebamo provesti niz reformi koje utječu na izvršavanje proračuna.

Za ulazak u zonu eura treba imati proračunski deficit manji od tri posto BDP-a, a Hrvatska ima dvostruko više...

- Rad na ispunjavanju kriterija konvergencije u djelokrugu je prije svih Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke. No, pri planiranju proračuna uvijek valja voditi računa i da se ostavi dovoljan prostor za provedbu reformi jer pristupanje Europskoj Uniji zahtijeva mnoge reforme, koje se, u velikoj mjeri, financiraju iz državnoga proračuna. Moram reći da se u Ministarstvu financija postavljaju dobri administrativni temelji za provedbu obveza iz članstva.

U Hrvatskoj postoji i određena bojazan da ulazak u Europsku Uniju znači odricanje od suverenosti. Koje je vaše mišljenje o tome?

- Ulaskom u Europsku Uniju prenosi se dio suvereniteta, ali se dio i dobiva. Drugim riječima, ravnopravno ćemo s drugima sudjelovati u donošenju svih odluka i svega što se tiče budućnosti Europske Unije, pa tako i Hrvatske. Postaje se dijelom integracije koja je jedan od ključnih aktera svjetske politike, čime se definitivno jača i međunarodni položaj svake njezine članice. Uključivanjem u unutarnje, jedinstveno tržište EU gospodarstvu se otvaraju nove mogućnosti. Doista vjerujem u hrvatsku budućnost u Europskoj Uniji i smatram da tomu nema alternative. I svi naši susjedi žele biti dijelom Europske Unije.

Iluzorno je govoriti o tome da bismo mogli biti kao Švicarska ili Norveška, koje su zapravo u vrlo velikoj mjeri integrirane u Europsku Uniju, samo što nisu članice. Norveška, Island i Lihtenštajn, članice Europskog gospodarskog prostora, to jest proširenog unutarnjeg tržišta EU, čak uplaćuju i doprinos u proračun EU, koji u razdoblju 2004-2009. iznosi šesto milijuna eura. Taj novac namijenjen je za projekte u novim državama članicama, Portugalu, Španjolskoj i Grčkoj. Norveška će u istom razdoblju uplatiti i dodatni iznos od 567 milijuna eura, što sigurno nije mali iznos za jednu nečlanicu.

No, hrvatski će građani u konačnici na referendumu odlučiti hoćemo li postati članicom ili ne. I hrvatski jezik postat će jednim od ravnopravnih službenih jezika Europske Unije. Mislim da su prednosti neusporedive s potencijalnim nedostacima, i da se Europska Unija ne može usporediti ni sa jednom zajednicom u kojoj smo do sada bili.

Spomenuli ste pitanje jezika. U kojoj se mjeri Hrvatska mora prilagoditi?

- Kako su svi jezici ravnopravni, sve će se morati prevoditi i na hrvatski jezik. Već se sada javlja problem s novim, manjim, državama članicama, koje nemaju dovoljno iskusnih prevoditelja. Tako se mi već sada moramo pripremati i razmišljati o tome pri reformi državne reforme. Naš Središnji državni ured za upravu svjestan je da moramo obrazovati stručnjake koji će jednoga dana raditi u Bruxellesu, ali i u Hrvatskoj. Mnogim se novim članicama dogodilo da im je mnogo ljudi otišlo u Bruxelles, a kod kuće nije ostalo dovoljno stručnjaka. Pri reformi državne uprave valja voditi računa o tome da će nam trebati učinkoviti, obrazovani stručnjaci. Što se prevođenja tiče, početkom sljedeće godine krenuli bismo s poslijediplomskim specijaliziranim tečajevima i studijima za simultano i konsekutivno prevođenje. Moramo imati dobre prevoditelje, bez obzira na to koliko se svi mi dobro služili engleskim jezikom. Upravo zbog činjenice da će hrvatski jezik biti službeni jezik Europske Unije, na tome moramo ustrajati.

Moraju li političari također biti uključeni u to, s obzirom da će se članovi Sabora i Vlade sve više susretati sa svojim resornim kolegama u Europi...

- Svakako. Već sada dobivamo sve više poziva i za ministre i na nižim razinama - kao država kandidatkinja pozivani smo na niz radnih sastanaka resornih ministara iz država članica EU. To sad više nisu samo politički posjeti, nego vrlo konkretni resorni posjeti, konzultacije na tehničkoj razini.

Kakve će biti promjene kada postanemo članica na području hrvatske kulture i obrazovanja. Hoće li se otvoriti nove mogućnosti i kako ta europska integracija djeluje na području kulture? Ima li negativnih učinaka?

- Prvo treba kazati da promjene ne treba očekivati preko noći. Primjerice, kada posjećujete novih deset država i kada pitate građane što je u vas bilo drukčije prvog ili drugog svibnja, odgovorit će vam: Gotovo ništa. Nema naglih promjena. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije počinju se nazirati neke prednosti. Na primjeru Poljske kažu da poljoprivrednici, koji su bili najskeptičniji prema Europskoj Uniji, postaju među zadovoljnijim skupinama građana, s obzirom na priljev novca i sve mogućnosti koje imaju.

Što se tiče kulture, mislim da je to jedno od područja gdje uz najmanje negativnih početnih učinaka, za koje bih rekla da ih neće ni biti, možemo izvući najveću korist. Obično je to jedno od najlakših poglavlja za pregovore, jer je kultura područje gdje imamo mnogo toga podijeliti. Mislim da je kulturno otvaranje jedna od najvećih vrijednosti koje ćemo dobiti i nadam se da će posebno utjecati na naše mlađe generacije, studente i učenike, koji su trenutno možda malo više euroskeptici nego što bih ja od te populacije očekivala. Mislim da je euroskepticizam utemeljen na krivim informacijama i da ti naši mladi nisu svjesni da će upravo oni najviše profitirati uz najmanja ulaganja, jer će se najmanje trebati prilagođavati budućem životu u Europskoj Uniji. Otvara se mogućnost školovanja diljem Europe, usavršavanja i povratka u domovinu, kulturnih razmjena... Pogledajte programe Erasmus i Socrates, dva najpopularnija programa u kojima mladi ljudi šire vidike, a da pritom prenose vlastita viđenja i gledišta.

Mi inače dodjeljujemo stipendije za poslijediplomske studije iz europskih studija. Prioriteti su određeni prema našim potrebama. Ove smo godine u program stipendiranja uključili i europske studije iz kulturne politike, jer smatramo da trebamo maksimalno iskoristiti sve naše prednosti i prednosti koje nam Europa može pružiti.

Hoće li se turistički interes za Hrvatsku povećati kad uđemo u Europsku Uniju?

- Da, zato što će nas ljudi iz Europske Unije gledati kao dio europskoga kluba. Oni koji u Hrvatskoj još nisu bili osjećat će se u njoj sigurnije. I ljudi izvan Europe drukčije će nas percipirati. Europska Unija smatra se prostorom stabilnosti, prosperiteta, sigurnosti, i u tom smislu mijenjat će se percepcija Hrvatske, što će biti jako bitno i za turiste, ali i za strana ulaganja.

Hoće li doći do nekih promjena u pogledu rješavanja problema nekretnina?

- To će očito za nas biti jedno od pitanja na koje ćemo se morati posebno usredotočiti. Očito je da je to postalo i političko pitanje. Podsjetila bih da je u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju već postavljena pozicija da se u roku od četiri godine liberalizira prodaja građanima Europske Unije, u odnosu na zakone kakve imamo sada. U pregovorima o tom pitanju ne počinjemo od nule, nego od pozicija naznačenih u Sporazumu. Dakako, nastojat ćemo ostvariti najpovoljnije pozicije za Hrvatsku, svakako ne lošije od onih koje su dogovorile nove države članice. Neki dan imali smo seminar na kojem je konzultant koji je radio za jednu od novih država članica upozorio da smo mi u nepovoljnijoj poziciji u odnosu na druge države koje su pregovarale, budući da one u svojim sporazumima nisu imale tako liberalne odredbe kao mi u SSP-u. Međutim, očito je to vrlo bitno pitanje na kojem ćemo ustrajati i koristeći se iskustvima drugih država članica nastojati postići maksimalno povoljno rješenje, koje će se odražavati u novom međunarodnom ugovoru - ugovoru o pristupanju.

Postoje doista vrlo različite prakse. Poljaci su skupili cijelu knjigu primjera o tome kako je riješeno pitanje nekretnina u drugim državama. U tom će nam smislu posao na prikupljanju iskustava biti nešto lakši. Uspoređujući iskustva novih država članica, izgrađivat ćemo svoje pozicije, u okviru širega tima, zajedno sa savjetom pregovaračkog tima, raspravama sa stručnjacima itd.

U Rijeci sam nedavno razgovarala sa studentom koji me pitao koju bi temu mogao uzeti za poslijediplomski studij iz europskih integracija, a ja sam mu sugerirala da, ako ga namjerava napisati u idućih godinu dana, odabere upravo temu nekretnina.

Koji su naši prioriteti ako želimo što prije završiti proces pridruživanja Europskoj Uniji?

Treba dovršiti screening, dokraja upostaviti strukture za pregovore koje će uključivati tijela državne uprave, akademsku zajednicu, predstavnike gospodarstva, sindikata, nevladina sektora, te postaviti okvire djelovanja pregovaračkoga tima i drugih elemenata strukture za pregovore, izraditi pregovaračke pozicije na temelju rezultata screeninga i analize pozicija drugih država. Također, očekuju nas pripreme za maksimalno učinkovito iskorištavanje pretpristupne pomoći, široke diplomatske konzultacije s državama članicama te intenzivno komuniciranje pristupanja EU našim građanima.

Bitna je poruka da ne smijemo previše politizirati svako pitanje vezano uz pristup Europskoj Uniji, nego ga moramo sagledati iz stručne perspektive i dobro odrediti prioritete. Trebamo imati dugoročnu perspektivu o tome što će naš ulazak u EU značiti za budućnost Hrvatske i hrvatskih građana. U taj proces moraju biti uključeni stručnjaci. Naša je prednost ta što imamo pristup mnoštvu materijala koji su prikupile bivše države kandidatkinje, njihovim početnim pozicijama te pozicijama koje su uspjele dogovoriti. Bitno je držati taj proces otvorenim i transparentnim, informirati građane o svemu što se zbiva. Bitno je da građani shvate kako mi želimo postati dijelom elitnoga kluba i da taj klub neće zbog nas mijenjati pravila, nego mu se mi prilagođavamo na način koji je ponajprije u interesu hrvatskih građana. S druge strane, ne prihvaćamo nešto što nas stavlja u podređenu poziciju. U okviru toga kluba ravnopravan smo član - drugim riječima, svi poštuju ista pravila i nama neće biti nametnuto ništa što ne vrijedi za druge. Ministarstvo europskih integracija drži komunikacijske kanale otvorenima i pozivamo građane da se, ukoliko imaju prijedloge ili ideje, obrate Ministarstvu, da sudjeluju u Nacionalnom forumu za Europu koji će biti pokrenut ovih dana i u sličnim akcijama. Putem Foruma u javnu će raspravu biti uključeni ljudi iz državne uprave, ali i novinari, akademici, građani. Raspravljat će se i o pozitivnim i o negativnim stranama integracijskoga procesa, a cilj nam je saznati stajališta građana, čuti njihove brige i prilagoditi svoju koncepciju informiranja i obrazovanja stečenim saznanjima. Ne želimo da ulazak Hrvatske u EU postane predmet oko kojega ćemo se dijeliti ili jedni drugima nametati svoje viđenje ili mišljenje, nego proces u kojem ćemo objektivno raspravljati i naći model koji najviše odgovara hrvatskoj zbilji. Na taj način želimo hrvatskim građanima pomoći da se što kvalitetnije pripreme za budućnost u Europskoj Uniji.

Razgovarao Zlatko Vidačković