U otočkoj vječnosti

U otočkoj vječnosti

U spomen na Ranka Marinkovića u njegovoj Komiži, na otoku Visu, gdje je po vlastitoj želji pokopan u sjeni čempresa na slikovitom groblju pod župnom crkvom sv. Mikule na brežuljku iznad komiških kuća i vinograda, od 17. do 19. rujna održani su Dani Ranka Marinkovića.

Ideja o pokretanju Dana Ranka Marinkovića stasala je iz želje da se svi Komižani te prijatelji, suradnici i štovatelji oduže istaknutom hrvatskom književniku. U svibnju 2002, na poticaj Milana Vukovića, utemeljio ih je Grad Komiža uz potporu Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Ovogodišnji su se, drugi, Dani Ranka Marinkovića održali pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, a suorganizatori su bili Matica hrvatska i Društvo hrvatskih književnika. U okviru Dana održan je jednodnevni znanstveni skup Ranko i njegovo vrijeme, izvedena kazališna predstava Glasovita brijačnica kod Trimalhiona, u režiji Georgija Para te položen vijenac na književnikov grob. U radu skupa sudjelovalo je osam hrvatskih stručnjaka i poznavatelja Marinkovićeva djela - Milan Vuković, sudac Ustavnoga suda RH, Vlaho Bogišić, dopredsjednik Matice hrvatske, akademik Nikola Batušić, tajnik Razreda za književnost HAZU, Stipe Čuić, dopredsjednik DHK, akademik Ante Stamać, Branko Hećimović, stručni suradnik Akademije, te književnici Joško Božanić i Jakša Fiamengo.

IZMEĐU OTOKA I KOPNA

Prije početka skupa sudionici su manifestacije položili vijenac na grob Ranka Marinkovića.

»Nije samo čast to što je Ranko Marinković odabrao Komižu za svoje posljednje počivalište, nego je i obveza da se njegova lika i djela sjećamo i slavimo. Vjerujemo da ćemo nastaviti tradiciju ovakvih okupljanja, ne samo zbog kulturne tradicije otoka Visa nego i ukupnoga prinosa hrvatskoj kulturi«, kazao je Vicko Mardešić, gradonačelnik Komiže, na otvaranju znanstvenog skupa u Galeriji Borisa Mardešića. Pozdravne i Marinkovićem nadahnute riječi sudionicima su uputili i Vlaho Bogišić u ime Matice hrvatske, Nikola Batušić u ime Akademije i Stipe Ćuić u ime Društva hrvatskih književnika.

Zbornik radova s prvoga znanstvenog skupa posvećena životu i djelu Ranka Marinkovića (Komiža, 13. do 15. rujna 2002) Između otoka i kopna predstavio je Jakša Fiamengo, urednik izdanja, nadahnuto govoreći o »barba Ranku« koji je ostavio testament otoka, naroda, osobne književnosti...

Akademik Batušić izlagao je o Marinkovićevim polemikama, o kojima je do sada malo ili gotovo ništa pisano, o polemikama koje se tiču Marinkovićeva odnosa prema struci, odnosno kritičarima koji su pisali o njegovim djelima. Prva je polemika o kojoj je izlagao ona između Marinkovića i Zvonimira Bajsića, kazališnoga redatelja, radijskoga dramatičara, koji je 1951. napisao kako drama, u trenutku kada stupi na pozornicu, više nije autonomno djelo, nego je sastavni dio buduće kazališne umjetnine. Marinković mu je, među ostalim, odgovorio da se drama na taj način ne može podcjenjivati. Batušić je izlagao i o polemici s Ljudevitom Jonkeom, poznatim hrvatskim jezikoslovcem, koji je napisao lingvističku kritiku Marinkovićeve novele Ruke, u kojoj je autora pohvalio kao stilista i prozaika, ali je pronašao niz pravopisnih i gramatičkih pogrešaka. Treća se polemika odnosi na Marinkovićeve »prepiske« s Vladimirom Stamenkovićem, tada mladim beogradskim kazališnim kritičarom, koji je 1956. godine, nakon premijerne izvedbe Glorije u režiji Tomislava Tanhofera, u dva teksta zanijekao vrsnoću Marinkovićeva dramskog teksta.

DIJALOZI

Milan Vuković u referatu U obzorju vremena i političkih zbivanja istaknuo je kako je u vremenu montiranih političkih procesa te divljanja komunističkog sustava nad hrvatskim intelektualcima bilo teško naći ikakvo pozitivno nadahnuće. Govoriti o Marinkoviću u tom vremenu, kazao je Vuković, znači govoriti o nepovoljnu spletu političkih, socijalnih, kulturnih i inih okolnosti. »U svom životu Marinković je imao nekoliko tragičnih događaja koji su povezani s talijanskom okupacijom grada Visa. Kao sedmogodišnji dječak promatrao je demontiranje i odnošenje spomenika pobjednicima poznate Viške bitke iz 1866. godine, borbe u kojoj je sudjelovalo pet tisuća i petsto Hrvata koji su talijanskoj mornarici nanijeli teški poraz. Njegov drugi tragični susret s Talijanima bio je za vrijeme fašističke Italije 1941, koja je drugi put zaposjela Vis, i to pod parolom da je mogla izgubiti rat i Vis dvadestih godina, ali da drugi put neće. Talijani su tada ukrali umjetničku sliku iz franjevačkoga samostana, koja je prikazivala tu pobjedu. Marinković se nije mogao osloboditi svih tih činjenica i iskustava, ali i svega onoga što se na Visu poslije događalo, a što fra Josip Vlahović u svojoj knjizi Vis pod talijanskom okupacijom detaljno opisuje«, istaknuo je, među ostalim, Milan Vuković, koji je predložio utemeljenje nagrade za mlade - za najbolje interpretacije Marinkovića, što je dočekano snažnim pljeskom koji se prolomio galerijom nakon nastupa učenika viške osnovne i srednje škole.

Ante Stamać govorio je o književnim dodirima Marinkovića s Tinom Ujevićem.

Među nekoliko mogućih tema koje nisu eksponirane u dosadašnjem proučavanju djela Ranka Marinkovića Branko Hećimović izabrao je autorove intervjue koje je objavio pod, kako kaže, zajedničkom označnicom Dijalozi u knjizi Nevesele oči klauna. »Čini mi se da su ti dijalozi dio Marinkovićeve poetičke sume. U njima on iskazuje svoje nazore, razmišljanja, dileme o različitim oblicima stvaranja, misli o svojim djelima... Na neki način tu je upotpunio sve ono što je govorio u svojim glasovitim esejima o dramaturgiji, poetici filma ili u svojim mikroportretima«, rekao je Hećimović naglašavajući kako su Rankovi dijalozi do sada bili na periferiji interesa.

Vlaho Bogišić bavio se Marinkovićem u kontekstu leksikografije.

Komentirajući Dane Ranka Marinkovića na Visu Vlaho Bogišić kazao je da će Matica hrvatska i nadalje sudjelovati na toj bijenalnoj manifestaciji visoke razine.

Ranko Marinković počiva na svom Visu, u Komiži, koju je sam izabrao za mjesto svog posljednjeg počinka iako nije ni rođen niti je živio u njoj, u svojoj otočkoj vječnosti.

A. Č.-K.