Sfera u Kyotu

Sfera u Kyotu

Dobre japansko-skandinavske veze i senzibilitet za japansku tradiciju potvrdili su autori iz švedskog ureda Claesson Koivisto Rune u ostvarenju zgrade Sfera u Kyotu, namijenjene raznim kulturnim sadržajima (galerija, gostionica, knjižara, dućan). Smještaj zgrade u povijesnom središtu grada koji se smatra utvrdom tradicionalne japanske kulture određuje drvored trešanja ispred glavnog pročelja uz rijeku Kamo, čija je sjena nadahnula autore za inventivnu fasadnu oblogu. Računalno procesuirana fotografija uzorka lišća trešnje uzeta je kao predložak za perforacije panela od titanija kojima su prekrivena pročelja peterokatnice. Interpretacija japanskoga osjećaja za prirodu i tradicionalnog načina difuzije s pomoću zaslona shoji tijekom dana doima se poput prozračna srebrnog vela, koji se noću pretvara u veliku svjetleću japansku lanternu.

Pompidou Metz u pariškom Beaubourgu

U pariškom centru Pompidou do 4. listopada postavljena je izložba šest projekata - finalista na natječaju za Pompidou Metz, prvu podružnicu slavnoga pariškog muzeja, čija bi izgradnja trebala završiti do 2007. godine, točno tri desetljeća nakon lansiranja originalnog Beaubourga. Usporedno s trajanjem izložbe u suterenskoj etaži, na terasi šestoga kata podignut je ured u kojem pobjednički tim - Shigeru Ban, Jean de Gastines i Philip Gumuchdjian sa suradnicima razrađuje nagrađenu ideju. Temporalni paviljon (veličine 35,6 sa 4,38 metara) djelo je japanskog arhitekta. Prostorna struktura, satkana iz papirnatih tuba sa zaobljenim krovom oslonjenim na 23 luka, sadrži recepciju, sobe za sastanke, radni prostor, zonu relaksacije i laboratorij, asocirajući oblikom na buduću galeriju konfiguriranu kao divovski translucentni šator s drvenim i metalnim okvirima, što nadsvođuje tri izložbena krila zdanja.

Bawa izlaže u Frankfurtu

Iako proglašavan ocem suvremene azijske arhitekture i Le Corbusierom Dalekog istoka, Geoffrey Bawa (1919-2003), arhitekt sa Sri Lanke, manje je znan na Zapadu, što sada ispravlja Njemački arhitektonski muzej u Frankfurtu. Velika retrospektivna izložba do 17. listopada predstavlja stvaralaštvo višestrukog dobitnika ugledne nagrade Aga Khan, koji je rođen u Ceylonu u obitelji azijskih i britansko-njemačkih korijena, studirao u Cambridgeu (pravo i arhitekturu), da bi se nakon europske epizode, gdje se zaljubio u mediteranski krajolik i klimu, vođen nostalgijom vratio u rodni Colombo. Okruživši se europskim umjetnicima i dizajnerima Bawa je ostvario izniman opus realizacija u kojima je spojio lokalnu graditeljsku tradiciju s europskim senzibilitetom i ekološkim pristupom čiji je vrhunac njegovo životno djelo - kompleks Lunuganga, nekadašnja plantaža kaučuka transformirana u edenski vrt u kojem su arhitektura, umjetnost i krajolik stopljeni u skladnu cjelinu.

Eisenmanov vrt u Veroni

Na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu arhitekture sveprisutni Peter Eisenman, osim što je nagrađen Zlatnim lavom za životno djelo te zapaženo nastupa u okviru izložbe direktora Bijenala, sudjeluje i u jednom od popratnih događanja razasutih gradom i okolicom. Temporalnom instalacijom u veroneškom Muzeju Castelvecchio, što ga je šezdesetih maestralno restaurirao Carlo Scarpa, američki je arhitekt preobrazio muzejsko dvorište u vrt izgubljenih koraka, kojim uspostavlja dvostruki dijalog: jednim dekonstruira Scarpin kreativni postupak i metaforički redizajnira njegove korake uporabom vlastitog alfabeta, a na drugoj razini uspostavlja dijalog s povijesnom memorijom lokacije i osobnom arhitektonskom pričom. Obrisi Scarpina poda projicirani su izvan građevine u prostor dvorišta, gdje su preobraženi u imaginarnu topografiju mjesta komponiranu od prepoznatljivih Eisenmanovih elemenata: gridova, ploča, osi, markera. Instalacija je izložena do 23. siječnja 2005.

Vinko Penezić