Približavanje Istoka

»Književna Rijeka«, časopis za književnost i književne prosudbe, gl. ur. Davor Velnić, br. 2, god. IX, Rijeka, ljeto 2004.

Očekivalo bi se, možda, od ljetnoga broja da bude lagan i zabavan. Doista, u njemu nema ni dugih ni teških tekstova, ali izostaje i lepršavost. Broj je okrenut Dalekom istoku, i to prilozima razbacanim po cijelom časopisu. Igor Žic uspijeva zainteresirati za Stranputice slobode, autobiografsku knjigu prošlostoljetnoga Riječanina Ericha Vija, koji je dobar dio života proveo u Japanu i Kini, proglašavajući je jednim od vrhunaca riječke književnosti. Neven Lukačević nepretenciozno piše o pekinškoj ulici, s naglaskom na taksijima i taksistima, a Kruno Filipović ukratko analizira roman Seada Mahmutefendića Koliko je to japanski. Od dalekoistočne poezije nudi nam se devet pjesama kineskoga klasika Poa Chü-ija. Tu su i haikui Jadrana Zalokara.

KVALITETA I INFORMATIVNOST

Poseban je blok posvećen Yukiju Mishimi, sad već hrvatskoj književnoj, i nešto manje kazališnoj, publici poznatu Japancu. Hrvatska kultura prvi konkretniji dodir s Mishimom ima u Slamnigovu prijevodu s engleskog Šumora valova 1958, u međuvremenu ga je dotaknula nekoliko puta, a u posljednjih je nekoliko godina, moglo bi se reći, Mishima čak i popularan: 2001. posvećen mu je dio »Europskog glasnika«, 2002. ušao je u Leksikon stranih pisaca, 2003. objavljuju se Žudnja za ljubavlju i Rodoljublje, drugi put Ispovijedi maske i u Osijeku se igra Gospođa Aoi... »Književna Rijeka« donosi dvije izvrsne kratke priče, Tri milijuna jena i Pelene, te komad Gospođa Aoi napisan prema klasičnom predlošku nô. To je svakako najuzbudljiviji i najkvalitetniji dio časopisa, onaj zbog kojega ga se isplati imati. Ostatak bloka čini tekst Sanje Ivić, redateljice osječke predstave, Mishima i ja, koji je zanimljiv u prvom redu kao izvor informacija i donekle prenositelj ugođaja, ali u kojem nažalost izostaje refleksija, ne osobito ambiciozni tekstovi Žarka Milenića o moru u Mishiminim romanima i Predraga Nešovića uglavnom o kazališnom Mishimi te kronologija autorova života i djela te korisna Mishimina hrvatska bibliografija. Nažalost, nema ozbiljnijega teksta o toj vrlo zanimljivoj osobnosti i umjetniku svjetske težine, ali se glavni urednik potrudio u uvodnom slovu poslužiti nam ga u prvom redu kao čuvara tradicionalnih vrijednosti od nemani globalizacije, što je za Mishimu ipak preuzak okvir.

Časopis je podijeljen na eseje, poeziju, prozu i prikaze / prosudbe, od čega preporučujem najviše posljednji dio, koji osim što ima vrlo kvalitetnih tekstova, ispunjava i svoju informativnu zadaću. Među poetskim radovima izdvajaju se pjesme u prozi Radovana Toljanića, a među proznima dva svjetonazorno i stilski suprotstavljena, ali oba dobro sastavljena, rada: pripovijetka Vladimira P. Gossa Ukleti lovac i kratke proze Lade Puljizević.

Ljetni broj »Književne Rijeke« ne čita se u jednom dahu, ne vrvi zanimljivim i visokokvalitetnim tekstovima koje morate imati, nije jezično besprijekoran ni osobito grafičkodizajnerski atraktivan, ali neke je njegove dijelove teško preskočiti.

Dalibor Jurišić